Njegova priča počinje 1989. godine, u vrijeme kada su se političke promjene počele nazirati, a društvo se suočavalo sa sve većim izazovima i nesigurnostima. Period je to pada komunizma u gotovo čitavoj Europi, rušenja Berlinskog zida te spontanih demostracija za političke promjene u europskim komunističkim državama.
Tijekom 1989. godine tzv. politička alternativa u Hrvatskoj, koja nije u sklopu Saveza komunista, zahtijeva promjene u smjeru demokratizacije i liberalizacije društva, prelazak na tržišnu privredu i u konačnici politički pluralizam, tj. višestranački sustav. Savez komunista Hrvatske se reformira i liberalizira i tek krajem 1989. godine dopušta održavanje višestranačkih izbora i donosi odluku o legalizaciji stranaka koje su nastale iste godine.Ugrinić, koji sada uživa u mirovini baveći se vinogradarstvom, maslinama i pjevanjem u crkvenom zboru, bio je jedan od onih koji su se odvažili na politički angažman u osvit višestranačja.
Ulazak u politiku: telefonski poziv Tuđmanu
Milivoj Ugrinić je kao zrela osoba uvijek gajio ideju o samostalnoj Hrvatskoj, koju je dijelio s cijelom svojom obitelji. U veljači, 1989. godine, kada je Franjo Tuđman na tribinu u Društvu književnika Hrvatske predstavio deklaraciju o budućem višestranačkom sustavu, Ugrinić je odlučio aktivno sudjelovati.
-Kad sam u jednim novinama taj dokument vidio, shvatio sam da želim biti dio toga, prisjeća se. Jednom prilikom pronašao je Tuđmanov kućni broj u telefonskom imeniku i nazvao ga iz zadarske pošte.
-Javio se Franjo Tuđman, koji se nasmijao kad sam se predstavio i kada sam mu rekao da sam nastavnik matematike iz osnovne škole u Sv. Filip i Jakovu. Pitao me jesam li siguran u svoju odluku, s obzirom na to da sam prosvjetni radnik, ali sam bio odlučan. Na kraju mi je rekao da kada bude vrijeme i kada se stranka bude osnivala da će me kontaktirati, prisjeća se Ugrinić.
Ozračje 1989. i strah od posljedica
Ulaskom u politiku, Ugrinić se suočio s nesigurnostima, budući da je odabrao podržavati HDZ, a ne vladajući Savez komunista. Na radnom mjestu u školi nisu ga šikanirali, ali nije imao ni privilegije. U to vrijeme, djeca su već na školskim torbama ispisivala “HDZ,” što je moglo biti izraz bunta prema tadašnjoj vlasti ili znak nekog novog doba.
-Kada smo radili tzv. kampanju od vrata do vrata, ljudi su nas prihvaćali. Mahom su radnici i poljoprivrdnici su prvi pristajali biti članovi nove stranke. Ipak, atmosfera straha bila je prisutna. Susjedi su ga upozoravali da će ostati bez posla, a mnogi na položajima, poput liječnika i odvjetnika, nisu se usudili otvoreno podržavati HDZ zbog straha za svoja radna mjesta i obitelji.Mnogi od njih su domoljubno disali, ali su se jednostano bojali za svoju egzistenciju, što mogu razumijeti, nadodaje Uginić.
Osnivačka Skupština na državnoj razini: otkazivanje i snalaženje
Skupština HDZ-a na državnoj razini trebala se održati 17. lipnja 1989. u hotelu Panorama u Zagrebu. Međutim, dva dana ranije, Savez komunista Hrvatske zabranio je održavanje skupštine zbog navodne sigurnosne prijetnje. Zanimljivo, HSLS je u svibnju te godine bez problema održao svoju osnivačku skupštinu. Ugrinić je bio u kontaktu s Tuđmanom i postavljao mu pitanja o daljnjem razvoju situacije, ali odgovori nisu bili konkretni. Međutim Branimir Glavaš i Vladimir Šeks su inzistirali da se Skupština održi po planu, što je na kraju ostvareno u baraci na Jarunu, u prostorijama bivšeg NK Borca, prisjeća se Ugrinić, koji zbog brze izmjene planova nije mogao tako brzo doći iz Biograda i fizički prisustvovati, ali je ipak izabran u izvršni odbor stranke.
-Nazvao sam Tuđmana i želio s njim komentirati taj događaj, međutim, on mi je samo kratko rekao kako je skupština održana. Branimir Glavaš je imao sestru Gordanu koja je bila radiolog u biogradskoj bolnici, i ona mi je poslije javila da sam ja, iako u odsutnosti, izabran u izvršni odbor stranke.
Osnivačka Skupština HDZ-a u Biogradu: problemi s pronalaskom prostora
Jedan od ključnih događaja u Ugrinićevom političkom angažmanu bila je organizacija osnivačke skupštine HDZ-a za tadašnju općinu Biograd, koja je planirana 19. listopada 1989. godine. Bila je to druga po redu organizacija u Dalmaciji, a prva je osnovana par dana ranije u Kardeljevu, današnjim Pločama. Međutim, da bi se ova biogradska osnivačka skupština održala, organizatori su morali riješti problem lokacije održavanja tog sastanka.
-Obišao sam škole, hotele, prostorije mjesnih zajednica i restorane, ali svi su odbili ustupiti prostor iz straha od političkih posljedica, navodi Ugrinić.
Prvotno je skupština trebala biti održana u kafiću kod Žutelije, ali je vlasnik u posljednji trenutak otkazao. Isto tako, u posljednji trenutak im je otkazala i poljoprivredna zadruga u Sv. Filip i Jakovu. Na kraju su Boris Maver i Ivan Eškinja osigurali prostor u karlovačkom odmaralištu u Sv. Filipu i Jakovu. Skupština se održala u maloj prizemnoj prostoriji od 80 kvadrata, gdje se okupilo oko 70 ljudi. Na tom mjestu i danas stoji ploča za sjećanje na taj događaj.
Jedan od sudionika skupštine, tada član Socijalističkog saveza, također je prisustvovao, što je pokazalo da nitko nije bio isključen iz tih prvih koraka ka demokraciji.
-Željeli smo samo demokratsku i samostalnu Hrvatsku i ništa više. Nismo ni pomišljali da će brzo doći do rata koji je donio veliku patnju i stradanja narodu u Hrvatskoj, prisjeća se Ugrinić.
Dva tjedna nakon održane osnivačke skupštine, Ugrinić je dobio prekršajnu prijavu zbog organizacije neprijavljenog političkog skupa. Iako je to bio veliki udarac u početku, kasnije je prijava odbačena nakon što je HDZ stekao političku legitimnost.
-S vremenom, nakon sabora HDZ-a u Lisinskom, stvari su se promijenile i prijava je odbačena, kaže Ugrinić.
Ostvareni i neostvareni snovi
Kada govori o današnjoj Hrvatskoj, Ugrinić izražava mješavinu ponosa i razočaranja. Iako je sretan što Hrvatska postoji kao slobodna i neovisna država, smatra da je današnja politika daleko od ideala koje su imali on i njegovi suvremenici.
-Tuđman je uvijek govorio da Hrvatska treba težiti članstvu u Europskoj zajednici, ali ne pod svaku cijenu. Danas smo previše podložni direktivama i izgubili smo dio suvereniteta, kaže Ugrinić.
Kritičan je i prema razini korupcije u današnjoj Hrvatskoj, naglašavajući da su mnoge osobe na visokim položajima nezasluženo došle do svojih funkcija. A problem je i u narodu. Ljudi su svjesni svega, ali ne poduzimaju ništa. Trebamo više brinuti o svojoj državi, ne samo polemizirati već treba biti angažiran i aktivan u promjenama za bolje sutra zaključuje naš sugovornik
