Izbori za zastupnike u Europskom parlamentu su iza nas, poznato je tko ide u Strassbourg na idućih pet godina i kolika će im biti primanja. Znamo i kako su prošle hrvatske političke stranke, a i kako su ovdašnji glasači bili prema izborima prilično ravnodušni.
Jedno od pitanja je ono o relativnom uspjehu, a svakako porastu krajnje desnih stranaka čemu se svjedočilo i na ovim izborima, premda u ne tolikoj mjeri koliko su velike svjetske medijske agencije i televizijske kuće predviđale i upozoravale. Međutim, nakon par europskih izbora iza nas, može se reći da je taj obrazac ponašanja nešto već viđeno. Naime, ista se stvar događala i na prošlim izborima, to jest, upozoravalo se, pa i plašilo birače velikim uzletom neke "strašne desnice", a onda slavilo i likovalo kada se to nije dogodilo, jačajući psihološki i podsvjesno vlastitu poziciju. Jer do sada je već sasvim jasno da te "krajnje desne" opcije nisu baš omiljene kod velikih medija koje se obično naziva i "mainstreamom", ii skraćeno MSM.
Spuštanje dobne granice
No ako se prati razvoj situacije s glasovanjem na izborima za Europski parlament, vidljivo je da raspoloženje birača ipak, polaganije nego li nam MSM govori, ali čini se sigurno, kreće u desno. Uspjesi stranaka poput francuskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen, njemačkog AfD-a, ili nizozemskog PVV-a Geerta Wildersa su svakih pet godina sve veći. Odražava se to i na unutarnje politike dotičnih zemalja čega je svakako najdrastičniji primjer raspuštanje Nacionalne skupštine i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj, što je učinio predsjednik Emmanuel Macron.
Drugo pitanje, koje se otvorilo ovim izborima, je za koga su glasovali mladi? Vrijedi napomenuti da su na ovim izborima pravo glasa po prvi put imali i oni od 16 godina naviše (u Austriji, Belgiji, Malti i Njemačkoj), a u Grčkoj od 17. I suprotno očekivanjima, pa i pribojavanjima konzervativnih krugova, glasovi mladih nisu otišli krajnjoj ljevici i zelenima. Makar ne ništa više nego glasovi ostalih generacija. No, u Njemačkoj je primjerice 16 posto, što je više od jedne sedmine, onih u dobi od 16 do 24 godine dalo svoj glas AfD-u.
Više od sedmine glasovalo za AfD
"Antiimigrantski AfD osvojio je gotovo jednak broj glasova mladih kao i pobjednički demokršćani (CDU/CSU), i daleko više od Zelenih, koji su ulaskom u vlast očito izgubili simpatije mladih. Po dosadašnjim istraživanjima, mladi u zapadnim zemljama većinom glasaju za stranke lijevo od centra, pa su se europski konzervativci dugo protivili spuštanju dobne granice za pravo glasa ispod 18. Pravo glasa od 16 godina imaju još mladi u Austriji, Belgiji, Malti i Grčkoj. Osim u Njemačkoj, i u Portugalu, Italiji, Švedskoj, Nizozemskoj i Francuskoj najmlađi glasači također su u većem broju glasali za stranke krajnje desnice," piše tako Jutarnji list nalazeći razlog za takvo ponašanje mladih u društvenim mrežama, što je pojašnjenje koje redovito nude I drugi MSM-i u Hrvatskoj i drugdje u Europi. No je li tome baš tako?
Kao da se pritom zaboravlja što se sve zadnjih 5-6 godina događalo kako s društvenim mrežama, tako i Internetom u cjelini, to jest da je njima prohujalo nekoliko valova cenzure koji su svi imali za cilj jedino i isključivo desne političke i metapolitičke opcije.
Jedan od projekata koji je pao žrtvom tih procesa koje su mnogi, a pogotovo upravo mladi, neuvijeno nazivali "čistkom", bila je i mrežna stranica Paneuropskog identitetskog pokreta mladih Defend Evropa, na kojoj su objavljivali pretežito osobe u ranim dvadesetima. A evo kako su oni opisali izbor sadašnjeg vodstva EU, koje će najvjerojatnije ostati na čelu Unije i idućih pet godina:
Kritika vodstva Europske komisije
"Pojavio se bijeli dim, novi europski vođe su manje-više izabrani i vodit će Uniju idućih 5 godina. I nisu baš nešto, toliko da se čovjek zapita je li to Europska unija samu sebe sabotira", upitao se tada Joao Beirao, mladi kolumnist iz Portugala, koji se potom osvrnuo na viđenije članove EK-a ponaosob, započevši s Ursulom von der Leyen, upozorivši da je njezin izbor posebice kontroverzan budući da ona nije uopće ni vodila kampanju za dužnost na koju je imenovana, unatoč prijašnjim tvrdnjama europarlamentaraca da će upravo to biti veoma bitno kod izbora na najviše mjesto EU. Beirao je također podsjetio i na različite "repove" koji su se vukli za von der Leyen koju su u njenoj zemlji često optuživali za nepotizam.
"U prosincu je bila predmetom parlamentarne istrage u Njemačkoj zbog optužbi za loše vođenje svog resornog Ministarstva. Također su se čule optužbe za nepotizam kako pri odabiru tvrtki s kojima je Ministarstvo obrane sklapalo ugovore, tako i savjetnika koji su radili za Ministarstvo. Također su postojale optužbe za plagijat glede njenog doktorata", što je o budućoj predsjednici Europske komisije objavio britanski Independent.
Beirao se potom osvrnuo na Christine Lagarde te podsjetio na sudsku presudu iz 2016. kojom je proglašena krivom zbog zanemarivanja dužnosti, kad nije spriječila isplatu 404 milijuna eura poduzetniku Bernardu Tapieu tijekom prodaje branda Adidas Credit banki iz Lyona. Kako je objavio irski portal thejournal.ie, Lagarde je proglašena krivom, ali nije osuđena na izdržavanje kazne niti plaćanje globe.
Beirao se kritički osvnuo i na predsjednika Europskog vijeća, Belgijanca Charlesa Michela zamjeravajući mu njegovu globalstičku agendu.
"Michel je snažno podupirao potpisivanje kontroverznog Sporazuma o migracijama, kojom su migracije proglašene ljudskim pravom, izjavivši "Moja će zemlja biti na pravoj strani povijesti" kad je potpisao dokument kojim je de facto poništen suverenitet europskih zemalja nad njihovim vlastitim granicama. Nakon par dana je ponudio ostavku na mjesto premijera, jer ga je napustio najvažniji koalicijski partner", podsjećao je portugalski kolumnist Defend Evrope.
Sabotira li Europa samu sebe?
On je prokometirao i visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnost, Španjolca Josepa Borrella Fontellesa, podsjetivši na njegovo spekuliranje vrijednosnim papirima 2015. Kako je objavio španjolski portal La Vanguardia, Fonelles je zbog toga u studenom 2018. godine morao platiti 30 tisuća eura globe.
"Ovaj soj vrlih novih euro-političara bi, kao, trebao predstavljati europske narode, dok se za većinom njih vuku repovi optužbi za korupciju, nepotizam i nekompetenciju. Uistinu tragikomična situacija, toliko da se možemo upitati je li to EU ovakvim imenovanjima želi sabotirati samu sebe", zaključio je Joao Beirao, nazvavši vodstvo EU-a "komično opasnim koktelom nesposobnosti, izdaje i globalizma".
Cenzura i represija
Ovo je tek jedan od bezbrojnih primjera razmišljanja mladih, ali politički osviještenih Europljana zadnjih nekoliko godina, na koje je vladajuća vrhuška znala odgovoriti jedino cenzurom i represijom. Primjerice vođi Identarijanaca u Austriji, Martinu Sellneru, zakonom je zabranjen ulaz u Njemačku, a francuski Identarijanci su zbog performansa na granici s Italijom, kojim su htjeli upozoriti na nesmetan ulazak ilegalnih migranata u zemlju, bili kazneno gonjeni. Ovakve primjere bi se moglo nizati u nedogled.
Ono što su ovi izbori svakako pokazali jest da su mlade generacije drastično podijeljene i okrenute ekstremnim političkim opcijama. I dok će neki bacati juhu na umjetnička djela ili se zalijepiti za ceste i piste "da bi spasili planetu", drugi će se okrenuti identitetskim i nacionalističkim rješenjima za pitanja koja sada muče stari kontinent. Ono što je makar za sada sigurno jest da centrističke političke opcije počivaju na podršci srednjih i starijih generacija, a kako stvari stoje teško da će im se sadašnji mladi procesom svog starenja tako skoro pridružiti.
