Obilježavanje Dana žrtava foiba često se koristi za političke svrhe, događaj se prikazuje kao isključivo talijanska tragedija. Dok se talijanske žrtve foiba spominju i slave, malo tko spominje zločine koje su talijanski fašisti počinili nad slavenskim stanovništvom na istočnoj obali Jadrana. Ova jednostranost u prikazivanju povijesnih događaja samo dodatno podgrijava nacionalističke osjećaje.
Politička manipulacija i jednostrana priča
Foibe, duboke prirodne jame, postale su simbolom straha i nasilja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. U njima su pronađeni ostaci tisuća ljudi, uglavnom Talijana, koji su ubijeni u razdoblju tijekom i nakon rata od strane jugoslavenskih partizana, ali i Nijemaca. Međutim, povijesni kontekst ovih događaja često se zanemaruje u korist jednostranog prikaza žrtava, onih talijanskih. Talijanska fašistička okupacija dijelova današnje Slovenije i Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata bila je obilježena represijom, deportacijama i nasiljem nad lokalnim stanovništvom što naravno nije opravdanje za zločine počinjene nakon kapitulacije Italije 1943. te period poslijeraća. Ovi zločini, koji su prethodili događajima vezanim uz foibe, često se izostavljaju iz službenih priča i obilježavanja, što stvara iskrivljenu sliku povijesnih događaja. Povjesničari, uključujući i one iz Italije, ističu da foibe nisu bile “ispunjene” samo talijanskim žrtvama, već i hrvatskim i slovenskim protivnicima tadašnjeg komunističkog režima, ali i žrtvama njemačke okupacije, a to su činjenice koje se često zanemaruje u javnim prikazima i obilježavanjima, što i dodatno potvrđuje političku prirodu ovih događanja.
Suze kontroverzne Meloni koja svojata Istru i Dalmaciju
Tako je i talijanska premijerka Giorgia Meloni u ponedjeljak, duboko ganuta pičom Egee Haffner, esule iz Julijanske krajine, pustila suzu slušajući njenu izbjegličku priču. Svakako, to ne bi i bila neka vijest da premijerka susjedne nam Italije nije u prošlosti izazvala kontroverze svojim izjavama o Istri i Dalmaciji. U 2014. godini, Meloni je izjavila “Da ne govorim o povratku, izravno, Istre i Dalmacije Italiji” u kontekstu svojih stavova o imovinskim pravima talijanskih izbjeglica i ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Istog tog dana, u Bologni, mladež stranke Giorgie Meloni, Fratelli d’Italia (Talijanska braća) marširala je s transparentom “Istra, Rijeka i Dalmacija su talijanske zemlje”, a ni to nije prvi put. Ovih dana, u gradu Forlìju, u talijanskoj regiji Emilia-Romagna, izbila je polemika oko transparenta mladeži stranke Fratelli d’Italia, na kojem je pisalo “Istra, Rijeka i Dalmacija - talijanske zemlje” u tom talijanskom gradu. Transparent je postavljen povodom Dana sjećanja na žrtve foiba, što je izazvalo negodovanje Pokreta 5 zvijezda, koji je optužio potpredsjednika gradskog vijeća Vincenza Bongiorna za anti-talijanske sentimente i uvredu Sloveniji i Hrvatskoj. Bongiorno je branio transparent tvrdeći da ističe povijesnu vezu tih područja s talijanskom kulturom, a ne da ima iredentistički karakter. Pokret 5 zvijezda podsjetio je na talijansku invaziju na Jugoslaviju 1941. i zločine tijekom okupacije, prenosi forlitoday.it.
Povijesne činjenice
Nakon pada Napoleona, Bečki kongres 1815. dodijelio je cijeli teritorij Dalmacije Austrijskom Carstvu. To je označilo početak stogodišnje austrijske vladavine u Dalmaciji, koja je dovela do postupnog smanjenja talijanske populacije. Prema popisu iz 1808., Venecijanci (talijanski govornici) činili su oko 33% Dalmatinaca i uglavnom su živjeli u urbanim područjima. Tijekom austrijske vladavine, Dalmacija je postala zasebna administrativna jedinica unutar carstva. Nakon revolucija 1848. i nakon 1860-ih, pojavile su se dvije frakcije: Autonomaška stranka, koja je zagovarala autonomiju unutar Austro-Ugarske ili političku uniju s Italijom, i Hrvatska frakcija (kasnije poznata kao Unionistička frakcija ili “Puntari”), koja je zagovarala ujedinjenje Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom pod mađarskom upravom. Mnogi dalmatinski Talijani simpatizirali su pokret Risorgimento, koji se borio za ujedinjenje Italije. Međutim, nakon 1866., kada su Veneto i Furlanija ustupljeni novoosnovanoj Kraljevini Italiji, Dalmacija je ostala dio Austro-Ugarske zajedno s drugim talijanskim govornim područjima na istočnom Jadranu. To je potaknulo postupni porast talijanskog iredentizma među mnogim Talijanima u Dalmaciji, koji su tražili ujedinjenje s Italijom. Austrijanci su, kao odgovor na to, provodili politiku germanizacije i slavizacije područja s talijanskom prisutnošću. Prema austrijskim popisima, udio talijanske populacije u Dalmaciji pao je s 12,5% 1865. na samo 2,7% 1910. godine. Talijanska populacija bila je koncentrirana uglavnom u većim obalnim gradovima poput Splita, Zadra, Šibenika, Kotora i Dubrovnika. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, veći dio Dalmacije postao je dio novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije preimenovane u Kraljevinu Jugoslaviju).
Londonskim paktom iz 1915., Italiji je obećan velik dio Dalmacije, ali je to poništeno Versajskim ugovorom zbog prigovora američkog predsjednika Woodrowa Wilsona i delegacija južnih Slavena. Ipak, Rapalskim ugovorom iz 1920., Italija je uspjela dobiti većinu Austrijskog primorja, dio unutrašnje Kranjske, neka granična područja Koruške, grad Zadar i otok Lastovo. Veliki broj Talijana (navodno gotovo 20.000) preselio se iz područja Dalmacije dodijeljenih Jugoslaviji i naselio u Italiji (uglavnom u Zadru). Tijekom Drugog svjetskog rata, dijelovi Dalmacije su anektirani Italiji kao dio Guvernerata Dalmacije s glavnim gradom Zadrom. Lokalno stanovništvo bilo je izloženo nasilnoj talijanizaciji od strane fašističke vlade. Nakon kapitulacije Italije 1943., njemačka vojska preuzela je okupaciju nakon kratkog razdoblja partizanske kontrole. Nakon Drugog svjetskog rata, Italija je ustupila sva preostala područja u Dalmaciji novoosnovanoj SFR Jugoslaviji. To je rezultiralo daljnjim iseljavanjem, poznatim kao Istarsko-dalmatinski egzodus, gotovo svih preostalih Talijana u Dalmaciji. Talijanske škole u Zadru zatvorene su 1953. zbog spora između Italije i Jugoslavije oko Trsta.
