Prema istraživanju Hrabrog telefona, čak 95 % djece između 11 i 18 godina posjeduje računalo, dok se 91 % njih redovito koristi internetom. Ovi brojevi otkrivaju da je tehnologija neizostavni dio njihovih života, no iza tih brojki kriju se i bolne priče. Naime, oko 58 % djece diljem svijeta priznaje da su doživjela zlobne poruke na internetu, a od četiri do deset njih kaže da su se s tim suočili više puta.
Svaki zlobni komentar i svaki ponižavajući post ostavlja duboki emocionalni trag. Elektroničko nasilje, poznato kao cyberbullying, postaje sve češća pojava, osobito među djecom i mlađim uzrastima. Zamislite dijete koje se sa strahom prijavljuje na internetu, pitajući se hoće li danas biti meta. To je stvarnost previše djece, a njihova patnja često ostaje nevidljiva i nesaslušana.
Velik porast elektroničkog seksualnog nasilja
Postoje razni oblici elektroničkog nasilja, a jedan od najzastupljenijih je seksualno uznemiravanje i sekstiranje. Elektroničko seksualno nasilje u Hrvatskoj bilježi značajan porast, posebice nakon pandemije. Posljednje veliko istraživanje provedeno u Hrvatskoj, koje je provodio Centar za sigurniji internet, pokazalo je da je 93 % srednjoškolaca doživjelo iskustvo online seksualnog uznemiravanja, kako prenosi Hina.
- Istraživanja upućuju na zaključak kako je često elektronički oblik nasilja povezan s nekim oblikom licem-u-lice interakcije, odnosno da osobe koje su žrtve elektroničkog nasilja isto to nasilje doživljavaju i van društvenih mreža. U tom smislu seksualno nasilje često proizlazi iz kulturnih okvira definiranja društvenih uloga gdje se normalizira, primjerice, percepcija djevojaka kao seksualnih objekata čiji je jedini cilj služiti zadovoljstvu i interesima muškaraca. Takvi kulturni okviri se onda dodatno pojačavaju na društvenim mrežama gdje anonimnost i komore jeke još više radikaliziraju taj odnos, pojašnjava Izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Najveći porast bilježi se nakon pandemije
Ne čudi činjenica da je elektroničko seksualno nasilje u Hrvatskoj u značajnom porastu, posebice nakon pandemije Covida-19.
- Može se reći da je takvo stanje očekivano s obzirom na to da se praktički kompletna društvena interakcija odvijala putem ekrana, a zbog malo prije opisanih karakteristika tog komunikacijskog prostora, znatno je teže uspostaviti inhibicije i norme koje bi koliko-toliko zauzdale neprikladno i nasilno ponašanje, objašnjava Krolo.
Anonimnost i nedostatak stroge regulacije na internetu omogućuju nasilnicima da izbjegnu odgovornost za svoje postupke.
- Društvene mreže i digitalne platforme zbog svoje specifične komunikacijske infrastrukture rijetko nude mogućnost osobama koje njeguju nasilničke obrasce ponašanja prostor da promisle ili promijene svoje ponašanje jer će, što zbog anonimnosti, što zbog podrške istomišljenika, jednostavno nastaviti istom linijom jer u takvom sustavu razvoj empatije prema žrtvi je teško ostvariv s obzirom na to da se nasilnici rijetko suoče s reakcijama ili posljedicama svog nasilja, upozorava Krolo.
Seksizam i mizoginija odavno su prisutni
Elektronično seksualno nasilje predstavlja se kao nešto što je strano našoj kulturi i našem društvu, no u biti je riječ o produžetku postojećih kulturnih i društvenih normi.
- Seksizam i mizoginija, primjerice, znatno su duže u našem društvu i u našoj kulturi nego što su to digitalne platforme i društvene mreže. Dovoljno je za primjer uzeti reakciju dijela javnosti na komentatoricu EURO 2024. nogometnog natjecanja gdje smo mogli vidjeti cijeli niz seksističkih i mizoginih izjava. Iako je riječ o kompetentnoj analitičarki koja je unijela dašak stručnosti u javni prostor, samo zbog toga što je žena, dio gledatelja je zaključio kako nogomet nije nešto što bi žene trebale komentirati. Da se razumijemo, seksualno nasilje ne trpe samo žene, mogu žrtve biti i muškarci, no znatno češće ako se ne uklapaju u obrazac ponašanja koje im društvo propisuje, a što nas opet dovodi do problema koji izlazi ne iz komunikacijskih karakteristika platformi i društvenih mreža već načina na koje društvo opisuje i normira rodne uloge, ističe Krolo.
Edukacija i informiranje građana o elektroničkom seksualnom nasilju ključni su koraci prema prevenciji i boljoj zaštiti žrtava.
- Riječ je o dubokim strukturnim problemima koje onda treba prvenstveno rješavati i na strukturnim razinama - osvješćivanjem o problematičnim kulturnim obrascima kroz edukaciju te inzistiranju da se svaki oblik seksualnog nasilja na društvenim mrežama adekvatno regulira. Primjerice, ako postoje predvodnici mišljenja koji zagovaraju takvu vrstu direktnog ili indirektnog nasilja, ono što društvene mreže mogu napraviti jest smanjiti mogućnost da se njihovi sadržaji nesmetano dijele i šire internetom. Paralelno s tim u školama i drugim javnim obrazovnim sustavima otvoreno govoriti o uzrocima i posljedicama koje nasilničko seksualno komuniciranje ima za pojedinca i za društvo, zaključuje Krolo.
U školama nemamo obvezne programe prevencije
Procesi protiv počinitelja seksualnih kaznenih djela često su dugotrajni, a kazne koje se izriču počiniteljima premale su u odnosu na težinu zločina. Provjere za osobe koje rade s djecom nisu dovoljno rigorozne, što dovodi u pitanje sigurnost i zaštitu djece u različitim institucijama. Još porazniji je podatak da u našim školama nemamo obvezne programe prevencije seksualnog nasilja, čime se propušta prilika da se djeca educiraju o prepoznavanju i prijavljivanju takvih oblika nasilja te o načinima zaštite. Potrebne su hitne i temeljite reforme kako bi se osigurala učinkovitija zaštita djece i mladih.
Najgora je činjenica da su počinitelji ovakvih kaznenih djela često članovi obitelji ili bliski prijatelji, što dodatno otežava djeci da prijave zlostavljanje i potraže pomoć. U Hrvatskoj, iako SNEP program (Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program) nije obvezan, ali je odobren od strane Ministarstva, zasad se uključilo između 150 i 200 osnovnih i srednjih škola. Ovaj program predstavlja korak naprijed u edukaciji i prevenciji seksualnog nasilja, no njegov neobavezni status i ograničena primjena pokazuju da je potrebno učiniti još mnogo kako bi se osigurala adekvatna zaštita za svu djecu.
