U Državnom arhivu Zadar čuva se niz dokumenata i brojnih dopisa koje su pobunjeni murvički seljaci kroz cijelu 1789. godinu slali u Zadar, generalnom providuru i njegovoj administraciji, pokušavajući dokazati svoje pravo na dodjelu zemlje, što su čekali više od 35 godina. Arhivska građa sadrži i pisma generalnog providura svojim nadležnima u Veneciji, pa i nekoliko njih upućenih duždu Ludovicu Maninu.
Potpuno nepredvidljivo, mala lokalna pobuna u nekadašnjem pograničnom selu na istočnoj periferiji moćne Venecije stigla je praktično do državnog vrha. Brojni dopisi ogorčenih murvičkih seljaka završili su tako u rukama nekolicine moćnih Venecijanaca kod kojih je sadržaj pisama izazvao velik interes i skrenuo im pažnju na ono što se u Murvici događalo. Ipak, sve se počelo ubrzano raspetljavati nakon što su se u prepisku uključili visoki venecijanski činovnici iz tadašnjeg “Proviggion dal Danaro”. Jedno od tih pisama iz “Ministarstva financija” 28. rujna 1789. potpisao je Francesco Battaggia.
Nepravedno ugnjetavanje i skandalozna arbitraža
Da je riječ o izuzetno moćnom i utjecajnom čovjeku vidljivo je već iz tona kojim se Battaggia obraća novom generalnom providuru Angelu Diedu, koji je tu dužnost preuzeo 5. 9. 1789. od Angela Mema. U svom pismu Battaggia kaže da “ozbiljnu pažnju zaslužuju dva dokumenta koja je potpisao župnik Murvice”.
U tim “zbirkama dokumenata” se otkriva, nastavlja Battagia, “nepravedno ugnjetavanje i skandalozna arbitraža” nad mještanima, a ako su točni događaji koje seljaci navode u svojim iskazima, oni bi trebali zabrinuti i dužda, jer postoje odluke i dekreti Senata u njihovu korist!
Pritom Battagia više ne dovodi u pitanje da je “poznato da su kalež i križ od strane Licinija nasilno uklonjeni iz murvičke župe zbog navodne isplate njegove plaće za mjerenje zemljišta”! Istina, Battagia moli generalnog providura da podrži i predstavi problem Senatu koji će se “pobrinuti da sredi ovaj teški problem po principima discipline, dobre uprave i milosti”, ali dopis zaključuje riječima “to preporučujem”. To je jedva prikrivena prijetnja generalnom providuru koji jako dobro zna tko je Battagia i kakav autoritet ima u vrhu Republike Venecije!
Tko je bio Francesco Battagia,čovjek koji je najprije sudjelovao u razrješavanju spora između murvičkih “Morlaka” i Republike Venecije, a onda ubrzo za pregovaračkim stolom krojio novu kartu Evrope?
Zavidna karijera
Pretpostavlja se da je Francesco Battagia rođen oko 1750. godine, o njegovom se političkom djelovanju u mladim danima ne zna puno, proučavao je trgovinu i privredu i u tim oblastima bio na različitim dužnostima u mletačkoj administraciji zalažući se za deregulaciju i protiv monopola, ali je bio i zapaženi član Senata i više je puta izabran u tročlano “Vijeće mudrih” koje je imalo utjecaja na donošenje strateških državnih odluka. U to se vrijeme u Veneciji nagađalo da je Battagia bio i mason, ali to, kao i obično, nikada nje dokazano. Zbog svega toga, nije preveliko iznenađenje što se njegov potpis pojavljuje na dopisu “Ministarstva financija” providuru Angelu Diedu i što sebi dopušta da mu oštro “sugerira” razrješenje “murvičkog slučaja” iz 1789. godine
Premda je tada imao samo četrdesetak godina, njegova kasnija karijera pokazuje o kakvom se profilu čovjeka radi. Naime, Battagia je 1796. postao “provveditor estraordinario in Terra-Ferma” (zapovjednik kopnenog dijela Venecije), a godinu dana kasnije, kao ovlašteni ambasador “Presvijetle Republike”, sjeda za stol s generalom Napoleonom Bonapartom i vodi pregovore oko uvjeta mletačke predaje Francuzima!
Ostalo je zapisano da je u tim pregovorima Battagia prema Napoleonu bio “hladan i suzdržan”, a general se u razgovorima o poslu prema njemu odnosi hladno, ali i povjerljivo. U Veneciji se šaputalo da je Battagia jako sklon Napoleonu o kojemu je govorio kao o “čovjeku s mnogo talenata”, a u jednom je trenutku, kada su Francuzi već “poklopili” Veneciju, Battagia smatrao da im ne treba pružati oružani otpor i da treba iz grada udaljiti “Schiavone” (Slavene), koji su u stvari bili ratoborni Dalmatinci.
Pismo iz Padove
Samo osam godina nakon što je “rješavao murvičku zagonetku” i tako odlučivao i o sudbini današnjih Murvičana, Battagia je bio važan akter u velikim povijesnim događajima, a ostao je upamćen i kao potpisnik posljednjeg proglasa “Republike svetog Marka”. U njemu je najavljivao opću amnestiju za pobunjenike protiv Napoleona – nakon toga “Serenissima” je prestala postojati, moćna Venecija nestala je sa scene.
Posljednji trag o Battagiji je njegovo pismo iz Padove napisano 3. lipnja 1803., ali nije poznato kada je i u kakvim okolnostima umro. U dodir sa “siromašnim Morlacima” iz Murvice, Battagia je došao pred sam kraj Venecije čiju je viševjekovnu prošlost imao prilike “zaključiti”. U sličnoj je situaciji bio i tadašnji venecijanski dužd Ludovico Manin (1726. – 1802.) – bio je 120. po redu, ali i posljednji mletački dužd: na toj je dužnosti bio do 12. 5. 1797. godine kada je Napoleon konačno “ugasio” slavnu “Presvijetlu Republiku”.
