Nacionalni dan oboljelih od epilepsije se obilježava 14. veljače, neki bi rekli na Valentinovo, na dan zaljubljenih, ili kako tko voli kazati. Sv Valentin jest dijelio ruže, ali prije svega je bio zaštitnik oboljelih od padavice, epilepsije. Oboljele od epilepsije su u povijesti smatrali opsjednutima, nakon toga su kazali, oni koji to znaju, da nisu opsjednuti nego kako imaju svetu bolest. Jer onaj koji padne u nesvijest, pa se nedugo nakon toga probudi mora biti svetac. Dan danas ljudi koji imaju epilepsiju nose ogroman teret na svome izmučenom mozgu i tijelu. Ne radi bolesti, nego radi društva. I opet su tu negdje između svetaca ili vragova, recimo negdje u čistilištu.
Prikazivani poput lude...
Čovjek koji ima epilepsiju sve do nedavno bio je prikazivan poput lude. U današnje vrijeme, hvala Bogu, neki, naglašavam, neki ljudi, pri tom ne mislim na znanstvenike i doktore koji im uvelike pomažu, su shvatili da je to neurološki poremećaj, koji može dobiti svatko od nas. Bilo to od stresa, PTSP-a, ovoga i onoga. Na žalost ima i ljudi koji dnevno imaju napadaje po 6 i više puta, ali opet hvala Bogu danas je znanost napredovala pa se danas većina bolesnika može dobro kontrolirati lijekovima, antiepilepticima. U ostalim slučajevima primjenjuje se neurokirurško liječenje, primjerice mikrokirurški zahvati ili implantacija vagusnog simulatora kojim se postiže redukcija epileptičnih napada. No ljudi koji imaju epilepsiju cijeli svoj život nose stigmu, sram, i nesigurnost, premda je puno velikana bolovalo i boluje od epilepsije, a tako i onih malih, što ne ne znači da nisu veliki, i oni zaslužuju pažnju. Zato osim što se volite za dan zaljubljenih, pogledajte i na one druge, oboljele jer i njima treba dati malo ljubavi.
Uljepšajmo im njihov dan
Na žalost kod nas se još uvijek vrlo malo govori o ovoj vrlo neugodnoj bolesti, pa tako i na sam dan kad se obilježava. Bolest predstavlja velik teret oboljelima i njihovim obiteljima, a zbog stigme koja prati oboljele bolesnici često prešućuju da imaju epilepsiju, bojeći se otkaza, nemogućnosti zapošljavanja, sklapanju poznanstava, prijateljstava odnosno nepravedne društvene osude. Isključivanje oboljelih iz društvenih aktivnosti dodatno pogoršava samu bolest i uzrokuje osjećaj odbačenosti, manje vrijednosti i depresiju. Upravo iz navedenih razloga treba se boriti protiv diskriminacije i stigme oboljelih od epilepsije, jer njihova bolest uglavnom ne umanjuje njihove intelektualne niti psihofizičke kapacitete i ne razlikuje ih od zdravih pojedinaca. U svijetu trenutačno ima oko 50 milijuna oboljelih od epilepsije, dok oboljelih u Hrvatskoj ima blizu 40.000. Pomozimo im i sjetimo ih se, pa makar na njihov dan, na Valentinovo...
