Školovanje kod kuće ili Homeschooling daleko je najpopularniji u SAD-u, gdje je legalan u svih 50 država, no svaka država ima svoje posebne zakone koji reguliraju način na koji roditelji obrazuju svoju djecu kod kuće. Prvi zakonski prepoznat oblik homeschoolinga u Americi datira još s početka 1980-ih godina. Prema podatcima za 2024. godinu, u Americi koja ima 335,8 miljuna stanovnika, trenutno se 3,7 milijuna djece obrazuje kod kuće.
U Danskoj je pravo na homeschooling zajamčeno ustavom, i često se upravo ova država spominje kao primjer dobre prakse u Europi. Međutim, prema podatcima, tek se nešto više od 1 500 učenika u Danskoj, zemlji od oko 6 milijuna stanovnika, obrazuje kod kuće.
Pitanje ozakonjenja ove obrazovne prakse, koja omogućuje roditeljima da obrazuju svoju djecu kod kuće, izaziva rasprave o slobodi odabira obrazovnog sustava te utjecaju na društvenu integraciju i kvalitetu obrazovanja. Istražili smo kako bi ozakonjenje homeschoolinga moglo transformirati hrvatsko obrazovno okruženje, ističući ključne prednosti i potencijalne prepreke koje bi mogle pratiti ovu promjenu.
Obrazovanje kod kuće
Udruga Homeschooling Hrvatska osnovana je krajem 2021. godine s ciljem ozakonjenja i promocije obrazovanja kod kuće u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj udruge je stvoriti platformu za roditelje obrazovatelje koja će im omogućiti međusobno povezivanje i razmjenu iskustava.
U udruzi rade Carla Konta, doktorica znanosti, Mateja Glavaš, diplomirana politologinja, Ivan Topić, profesor fizike te profesorica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti Ivana Pušelj iz Udruge Hillard. Na razne načine nastoje uvesti homeschooling praksu u hrvatsko obrazovanje.
- Prvi je korak svakako zakon koji omogućuje roditeljima obrazovati djecu kod kuće. Nadalje, putem društvenih mreža i internetske stranice upoznajemo javnost o ovom načinu obrazovanja, razbijamo mitove i stereotipna razmišljanja o homeschoolingu te dijelimo znanstvena istraživanja na tu temu. Čovjeku je teško odlučiti se na tako radikalan korak jer je previše "neistraženog teritorija" i tu mi uskačemo s primjerima dobre prakse i s rješenjima svakodnevnih izazova koji se mogu javiti u ovakvom tipu obrazovanja, pojašnjavaju iz Udruge.
Mogućnost nastave kod kuće ograničena je na situacije kada zdravstveno stanje učenika ne dopušta redovito pohađanje škole.
- Predlažemo da se u Zakon o odgoju i obrazovanju dodaju članci koji bi proširili tu mogućnost na sve učenike. Učenik bi bio upisan u područnu ili drugu školu po roditeljevu izboru kojoj bi roditelj na početku godine javio kako će se učenik obrazovati kod kuće te bi dijete na kraju godine polagalo razredne ispite, objašnjavaju.
Nije zakonski regulirano
Homeschooling i dalje nije zakonski reguliran, ali zahvaljujući njihovom zalaganju, ova se tema našla na listi prioriteta Ministarstva, a podigli su i interes šire javnosti za ovu vrstu obrazovanja.
- Svejedno, do sada ta tema nije bila dovoljno visoko na listi prioriteta Ministarstva da bi se ostvarila, jer je projekt cjelodnevne nastave bio bitniji. Trenutno stanje je takvo da mi ne vidimo prepreke za ozakonjenje. Dapače, dobili smo pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje na naš elaborat o homeschoolingu i u razgovorima s državnom tajnicom i političarima vidimo da se mišljenje mnogih u rukovodećim pozicijama promijenilo. Smatramo, dakle, da imamo razloga vjerovati da će homeschooling uskoro biti valjana opcija za obrazovanje naše djece, naglašavaju.
Mnogi ljudi imaju krive predodžbe o homeschoolingu, smatrajući ga manje vrijednim od tradicionalnog obrazovanja.
- Kao društvo nemamo iskustvo školovanja kod kuće, pa je skepsa nekih roditelja i obrazovatelja koji nas ne podržavaju očekivana. Također, javnost često ima krivu sliku onoga što homeschooling jest i može biti. Spomenuli smo da razbijamo stereotipe pa ćemo nabrojati neke: "Djeca su zatvorena u četiri zida i ne idu van", "Neće biti socijalizirana", "Roditelji će ih indoktrinirati", itd. Postoji jedan skučeni pogled na homeschooling. Ono što mi znamo je da su takve izjave neistinite jer smo se upoznali s njegovim različitim izvedbama i upoznali vođe homeschooling pokreta iz različitih dijelova svijeta, kažu.
Pravo na odabir obrazovnog pristupa
Smatraju da Hrvatska nema dovoljno opcija za odabir obrazovnog pristupa koji najbolje odgovara djetetovim individualnim potrebama i interesima.
- Mislimo da je to korak prema daljnjoj liberalizaciji i diversifikaciji obrazovanja, a u tome smo daleko od mnogih zemalja. Što se zapošljavanja tiče, smatramo da je homeschooling dobar odgovor na tržište rada koje se sve brže mijenja, a to ogromni sustav javnog školstva ne može pratiti, naglašavaju.
Roditelji najbolje mogu podržati svoje dijete prilikom homeschoolinga ukoliko se sami educiraju, pogotovo ako nisu obrazovani kao nastavnici.
- S druge strane, roditelji tomu doskaču na različite načine: umrežavanjem s drugim roditeljima koji mogu pokriti gradivo pojedinih predmeta, angažiranjem tutora, korištenjem online kurikuluma i predavanja..., objašnjavaju.
Materijala ima, ali...
Često se spontano stvaraju različiti oblici homeschoolinga.
- Neki roditelji zbilja sve rade sami, mnogi se umreže pa imaju nastavu u manjim grupama, ali metodički drugačiju nego u javnim školama. Neki roditelji rade "hibridno" pa kombiniraju već navedene pristupe s online učenjem ili tutorima. Negdje se stvaraju tzv. mikroškole gdje je manji broj djece u grupi i imaju nastavu u nečijoj kući, ali, opet, metodički i vremenski drugačije nego u javnim školama. Nadalje, u Engleskoj, naprimjer, postoje tzv. Learning centres gdje djeca mogu doći na neku poduku/pomoć/druženja 2-3 puta tjedno po 2-3 sata, ističu.
Materijala za obrazovanje kod kuće ima puno, ali velik dio nije dostupan na hrvatskom jeziku, stoga im je želja stvarati i prevoditi materijale.
Pitanje treba li roditeljima ostaviti izbor između tradicionalnog obrazovanja i alternativnih opcija izaziva duboku raspravu o ulozi države u obrazovanju djece. Zagovornici slobode izbora smatraju da roditelji trebaju imati pravo odlučivati o obrazovnom pristupu koji najbolje odgovara potrebama i vrijednostima njihove obitelji. S druge strane, kritičari ističu važnost društvene integracije i standardiziranih obrazovnih standarda koje pruža tradicionalno školovanje.
Trebalo bi stvoriti zakonski okvir
Za mišljenje o homeschoolingu obratili smo se Borisu Jokiću, koji je doktorirao iz područja obrazovnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu, ali se ispričao brojnim poslovnim obavezama.
Budući da mnogi brinu kako pratiti je li obrazovanje kod kuće adekvatno i na koji se način provodi, polaganje razrednih ispita može biti ključno mjerilo uspješnosti. Ukoliko je obitelj funkcionalna i motivirana pružiti djetetu obrazovanje kod kuće, trebalo bi im pružiti priliku prije nego što se donese konačna procjena o smislu takvog obrazovnog pristupa.
S takvim mišljenjem slaže se i Joso Nekić, koji je dugi niz godina obnašao dužnost pročelnika UO za odgoj i školstvo Grada Zadra.
- Smatram da u RH treba stvoriti zakonski okvir za homeschooling, budući da većina zemalja u Europi ima zakonski okvir za realizaciju takvog modela školovanja kod kuće. Mislim da prihvaćanje različitosti i različitih pristupa školovanju može za neke učenike i njihove roditelje biti korisno i poticajno, naravno uz poštivanje pravila. Pravila idu za tim da ukupni ishodi takvog školovanja budu bolji ili slični onima u redovitom školskom sustavu, objašnjava Nekić.
Komu prepustiti konačnu odluku?
Smatra da ozakonjenje homeschoolinga u Republici Hrvatskoj ne bi rasteretilo Grad Zadar kao osnivača vrtića i osnovnih škola na području grada.
- Što se tiče rasterećenja škola, kako u Zadru tako i u čitavoj državi, ono ne bi bilo nimalo značajno jer je u najrazvijenijim zemljama, poput npr. Danske, obuhvaćeno oko jedan posto učenika koji se školuju po ovom modelu, ističe Nekić.
S druge strane, Sabina Glasovac, saborska zastupnica SDP-a, koja je po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti, smatra da obrazovanje kod kuće koje bi zamijenilo obrazovanje u školi nije rješenje. Prema njenom mišljenju, školovanje u školama pruža djeci širi spektar iskustava i socijalizacije, što se ne može postići kod kuće.
Bez ove komponente obrazovanja u ustanovi, koja omogućava djeci da uče ‘život u malom‘, smatra Glasovac, bili bi poprilično zakinuti i manje spremni za suočavanje sa stvarnim životnim situacijama.
- Toj tezi idu u prilog i brojna istraživanja među učenicima provedena nakon pandemije Covid-19 koja su bila tipičan primjer kućnog obrazovanja u kojima su roditelji zamijenili učitelje i nastavnike, a djeca od kuće usvajala gradivo. Ta istraživanja pokazuju da je upravo taj period i okolnosti u kojima su se djeca našla imali negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece, zaključuje Glasovac.
Eksperimentalni programi nisu nam strani; svi smo svjesni da je obrazovanje veliki izazov, a učenici su često preopterećeni gradivom umjesto da se usmjeravaju prema svojim prirodnim sklonostima. Svako dijete ima nadarenost u nekom području, no u trenutačnom obrazovnom sustavu otkrivanje i njegovanje tih talenata često predstavlja poprilično velik izazov.
Na koncu, konačna odluka o tome treba li roditeljima biti ostavljen izbor između tradicionalnog obrazovanja i homeschoolinga često ovisi o zakonskom okviru i kulturnim normama svake države ili društva.
