Kad bismo tražili koje su teme u hrvatskim medijima najviše zaokupljale javnost kroz protekli tjedan, to bi zasigurno bile; Eksplozija, stradavanje radnika i odron smeća na zagrebačkom odlagalištu. Zatim je tu već trotjedni prosvjed slavonskih svinjogojaca i blokada prometnica, a treće su, uzrok svemu, političari koji nam opet bacaju maglu i dimne zavjese svojim jeftinim prepucavanjima i zamagljivanjem pravih problema. Svim ovim temama, kojima se bave mediji i koje zaokupljaju pažnju javnosti, jedna je zajednička značajka - smrad.
Što smrdi u državi Hrvatskoj?
U narodu je od davnina poznata izreka; Riba smrdi od glave. Istina. Ta tvrdnja se lako i bez ikakve sumnje može primijeniti i na našu državu. Naime, ne može se reći da je samo sadašnja državna “glava” smrdljiva, ta izreka se odnosi na sve dosadašnje “glave” koje su upravljale našom zemljom. Činjenica je da trulež dovodi do ukupnog truljenja i raspada svakog organizma kojega zahvati, ako se na vrijeme ne uoči i temeljito ukloni. To se pak u državnom smislu dogodilo i s bivšom državnom tvorevinom u kojoj je veći dio hrvatskog naroda živio pod okupacijom i obespravljeno. Uspjeli smo uz Božju pomoć napokon osloboditi i stvoriti svoju državu, koja je u tom trenutku, kao slobodna i demokratski uređena zemlja, imala veliku šansu ozdraviti i vinuti se u visine. U visine gospodarskog razvitka, demokratskih sloboda, slobode pojedinca, kreativnom, znanstvenom, kulturnom i sveukupnom društvenom razvoju i u zanosu koji je vladao i uz inspiraciju napokon slobodnog naroda, nadmašiti u svakom pogledu puno veće i razvijenije europske zemlje i osigurati sebi status uređene, razvijene i napredne europske države s jasno uređenim stavovima za razvoj i napredak. No, to se nije dogodilo. Zašto? Upravo stoga što je prva “glava” države bila odgojena i zatrovana truležom propale tvorevine protiv koje se Hrvatski narod borio i ginuo desetljećima. Ta “glava” je htjela Hrvatsku državu,ali, kako je govorio “svoju” Hrvatsku!?- ne našu, zemlju Hrvatskog naroda, nego svoju i svojih drugova. Ta “glava” je masovno prevela iz bivše trule komunističke tvorevine sve koji su radili u tajnim službama, vojsci, miliciji, sudstvu, čak i birokraciji, u novu tek rođenu i nevinu Hrvatsku državu. Taj trulež, umjesto da je bio kirurški, duboko i zauvijek odstranjen iz Hrvatskog naroda, zasjeo je na sve pozicije i poput virusa se proširio u sve pore hrvatskog društva, uvijek se nanovo replicirajući i kameleonskom prilagodljivošću predstavlja Hrvatski narod u svim svjetskim institucijama stvarajući lažnu sliku o sebi kao uspješnim svjetskim političarima. Kad im se prigovori loš rejting Hrvatske,opravdavaju se govoreći; “... u Hrvatskoj je narod primitivan i neuk i stalno nešto nezadovoljan...” jer tobože, narod ne cijeni njihove napore i nastojanja da od Hrvatske naprave uspješnu i razvijenu zemlju itd. crap, crap crap. A rezultat njihovih napora je očit. U trideset godina njihovog “truloglavog” vodstva Hrvatska je uvjerljivo na začelju među zemljama Europske unije, po svim pitanjima osim po pitanju siromaštva i indeksa nesretnosti gdje smo u samom vrhu.
Jakuševac
Taj smrad bivšeg sustava i trulež koji, zbog izostanka lustracije, zahvaća cijelo društvo, nije tek umišljaj moj i ljudi koji slično misle, jer, nažalost, i u doslovnom, materijalnom smislu, ovih se dana pokazuje u svoj svojoj smrdljivosti.
Naime, odlagalište otpada, smeća, u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, u svojim temeljima još uvijek krije tone i tone smeća iz bivše države. To smeće se desetljećima pretvaralo u trulež, smrad i po život opasne plinove koji sad ne samo što svojim kancerogenim česticama truju stanovništvo glavnog grada, nego u posljednje vrijeme dovode i do eksplozija ugrožavajući živote radnika i okolnih stanovnika. Dakle, na primjeru toga smetlišta se jasno može vidjeti pogubnost i političkog smeća koje se nastanilo u institucijama Hrvatske države i društva i koje se polako, ali sigurno, pretvara u smrad i opasne plinove koji prijete trovanjem i uništenjem i društva i države. Nitko me ne može uvjeriti da se to zagrebačko odlagalište nije moglo “lustrirati” u ovih tridesetak godina i umjesto tempirane bombe pretvoriti u izvor besplatne energije. Isto tako me nitko ne može uvjeriti da se Hrvatsko društvo nije moglo lustrirati i potom, kao jedan zdravi organizam, biti samodostatno i predvodnik svega pozitivnog u Europi.
Svinje
Još prije 200 godina, Austrougarska carica Marija Terezija je donijela zakone o selu i agrarnoj reformi, kojima se striktno i detaljno propisivalo uređenje sela i gospodarstava te se strogo pazilo na primjenu tih zakona. Točno je bilo propisano kako trebaju izgledati kuće za stanovanje, kako i na kojoj udaljenosti i na kojoj strani svijeta od kuće za stanovanje trebaju biti bunari, staje, svinjci, kokošinjci, gnojnice i svi ostali dijelovi jednog seoskog gospodarstva. Dok su se tih propisa seljaci pridržavali, ne više silom zakona, nego usvojenim načinom života, sela u Slavoniji, Baranji i Srijemu pa i u Dalmaciji, su bila uzorna u svakom pogledu. Tako je bilo sve dok velikosrbi nisu okupirali Hrvatsku najprije u njihovu kraljevinu, uništavajući hrvatska sela abnormalnim porezima, progonima i otimačinom, da bi u komunističkoj okupaciji, pobili i protjerali hrvatske Nijemce i Hrvate, naselili došljake i dokrajčili selo i život u njemu. Nažalost, taj smrad i trulež bivšeg sustava se u nekim selima zadržao do današnjih dana. Ti seljaci, svinjogojci, ne uzgajaju svinje za svoje potrebe jer su obitelji svedene na dva do tri člana, niti za okupljanja i fešte, nego za prodaju i to na crno. Ti svinjogojci nemaju više zatvoreni ciklus gdje se svinjski izmet redovito uklanja, miješa sa slamom i sortira te se njime gnoje njive i oranice. Njima njive stoje neobrađene, a stočnu hranu umjesto da sami proizvode, kupuju razne koncentrate i pripravke kako bi svinje što brže dostigle težinu za prodaju. Hrane svinje u njihovom izmetu i blatu, tako da čovjek kad to vidi izgubi svaku želju za konzumacijom svinjetine. Jedini cilj tim tobožnjim svinjogojcima je blago što brže uzgojiti do prihvatljive težine te kao odojke švercati i na crno prodavati gdje i kome stignu. Naravno da svinje uzgajane u takvim uvjetima i nekontrolirano, bez oznaka i markica, zdravstvenih certifikata i potvrda o porijeklu, uz lažne papire i potvrde, zarazu vrlo brzo šire i prenose uništavajući i ona gospodarstva koja se pridržavaju propisa i o uzgoju i o prometu i zdravstvenoj ispravnosti. Najgore od svega je što takovi svinjogojci povlače od države, od nas, ogromna sredstva koja troše za osobne potrebe i mehanizaciju koja im ničemu ne služi i stoji veći dio godine neupotrebljiva. Umjesto da urede svoja gospodarstva, imaju čista i uredna dvorišta, crne jame za gnoj iz kojega mogu proizvoditi bio plin i imati besplatnu energiju, oni se bave mitom i korupcijom nabavljajući lažne potvrde i pljačkajući našu državu, te blokiraju promet poštenim ljudima koji još uvijek rade i žele na vrijeme stići i obaviti svoje poslove.
Političari
Naravno, vraćajući se na početak, svima je jasno kako ovoga smrada ni na Jakuševcu ni u slavonskim selima gdje se uzgajaju svinje, ne bi bilo da smrad ne ide od “glave”. Od onih koji vode i upravljaju državom, ministarstvima, institucijama, od onih najnižih do najviših, na koncu, od nas samih. Naime, mi smo ta šutljiva većina, koja se umrtvila i omamljena i umrtvljena smradom plinova nastalih iz truleži komunizma kojega nam puštaju od izbora do izbora uvijek obećavajući bolji život i bolju sutrašnjicu. Te floskule smo mi i naši roditelji slušali desetljećima u bivšoj okupatorskoj tvorevini i svakim danom je bilo sve gore. Sada te smrdljive komunističke, lopovske i korumpirane “ glave”, koje nismo odstranili kad je bilo vrijeme, nastavljaju trovati i uništavati cijeli organizam Hrvatskog naroda, prijeteći i uništenjem države koju smo na krvi, žrtvi i uz Božju pomoć jedva izborili.
Kako za obraćenje, tako ni za lustraciju, nikad nije kasno. Jedno od drugoga je neodvojivo. Stoga smo pozvani, ako ne zbog sebe, onda zbog djece i generacija koje tek trebaju doći, probuditi se iz ove omamljenosti plinovima truleži i smrada koju nismo očistili i očistiti je temeljito i duboko, počevši od nas samih. Vjerom u Boga, obitelj i Domovinu.
