Razgovor s ekonomistom i financijskim analitičarom, doc. dr. sc. Nevenom Vidakovićem pruža nam dublji uvid u kompleksnost ekonomske situacije i dinamike Hrvatskog gospodarstva te potiče na promišljanje o ključnim pitanjima koja utječu na dugoročnu održivost ekonomije.
Naime, zemlja se suočava s paradoksom rasta BDP-a u kontekstu općeg osiromašenja, stoga Vidaković ističe ključne faktore koji stoje iza ovog fenomena. Također, naglašava važnost razlikovanja između bruto domaćeg proizvoda (BDP) i bruto nacionalnog proizvoda (BNP) te tumači da prodaja domaćih poduzeća stranim investitorima utječe na pad BNP-a, premda BDP raste.
Osim toga, Vidaković ističe problem (ne)konkurentnosti zbog realnog tečaja valute, navodeći da fiksni tečaj s Europskom unijom dovodi do veće inflacije u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama, što negativno utječe na konkurentnost izvoznih proizvoda.
Obzirom i na kontinuirani rast BDP-a, pojašnjava i da europska sredstva privremeno podižu BDP, međutim, dugoročno ne pružaju održiv rast s obzirom na to da se koriste za obnovu infrastrukture umjesto za razvoj proizvodnje i jačanje ekonomske otpornosti.
Komentirajući nedostatak rasprave o ovim ključnim ekonomskim pitanjima u javnom prostoru, Vidaković kaže da političke stranke i javni akteri često izbjegavaju temeljito suočavanje s navedenim problemima, oslanjajući se na postojeće stavove, bez dubljeg razmišljanja ili pak samokritike.
Naši proizvodi sve nekonkurentniji
Kako je moguće da BDP raste, i to već tri godine zaredom, a neupitno je da smo sve siromašniji?
- Odgovor je jednostavan i gotovo trivijalan. BDP je važna računica, ali je nešto važnije, a to je bruto nacionalni proizvod. Bruto domaći proizvod pokazuje koliko se proizvede roba i usluga u nekom periodu, na primjer u godini dana, na nekom teritoriju, najčešće državi. Bruto nacionalni proizvod pokazuje koliko neka nacija proizvede u svom vlasništvu. Dakle, proizvodnja stranoga poduzeća u Hrvatskoj ulazi u hrvatski bruto domaći proizvod, ali isto tako ulazi i u bruto nacionalni proizvod druge strane države. Kako smo mi jako puno svojih poduzeća prodali, tako naš bruto nacionalni proizvod pada godinama i značajno je manji od bruto domaćega proizvoda. Zato mi sve više radimo, sve više proizvodimo roba i usluga, a sve manje imamo jer koristi od toga imaju stranci. To je normalan ekonomski proces. Samo kada su Vam neki analitičari govorili da sve treba biti u stranom vlasništvu, onda vam nisu spomenuli da ćete raditi sve više, a imati sve manje.
Dakle, proizvodnje je sve manje?
- Zato što smo nekonkurentni zbog realnoga tečaja. Opet se radi o elementarnoj ekonomskoj računici koja je znanstvena fantastika za prosječnoga hrvatskoga ekonomskoga klona. Mi sada imamo fiksni tečaj s Eurozonom jer koristimo istu valutu - euro, ali imamo značajno veću inflaciju od ostalih zemalja, posebno od zemalja u koje izvozimo. To znači da naši proizvodi postaju sve nekonkurentniji i sve skuplji jer je naša inflacija veća. Zato nam proizvodnja mora padati i sva poduzeća koja se bave izvozom, osim ako nemaju tehnološku komparativnu prednost, moraju imati velikih problema. To je normalan ekonomski proces. Samo, kada su Vam govorili da trebamo ući u Eurozonu, onda Vam nisu spomenuli da će naša proizvodnja imati velike štete od eura, a ne koristi upravo zbog razlika u inflaciji.
Ne razvijamo otpornost i snagu ekonomije
Kako sredstva EU fondova utječu na iznos BDP-a?
- Ta sredstava privremeno podižu BDP, ali ne mogu dugoročno. Mi europska sredstva uglavnom koristimo za obnovu zgrada, a ne za povećanje proizvodnje i otpornosti ekonomije. Za BDP u jednoj godini je isto jeste li sagradili tvornicu ili školu, ali samo tvornica može i sljedeće godine proizvoditi i zadržati povećanje BDP-a. Zato će nama prestati rasti BDP za par godina kada potrošimo EU sredstva i zato sada imamo najveći rast BDP-a. Kratkoročno to je jako dobro, ali dugoročno nema smisla jer ne razvijamo otpornost i snagu ekonomije.
Što mislite zašto u javnom prostoru nitko od npr. političkih stranaka ne govori o tome?
- Zato što se u javnom prostoru nalaze ekonomski klonovi koji pričaju šta im se kaže bez samokritike i razuma. Nije slučajno da sam ja posljednji od nezavisnih.
