Sasvim tiho i bez velike pompe u naše živote malo-pomalo vraća se magarac, magare, tovar, kenjac, sivac, beštija, pule (mali tovar), kenja (tovarica)..., tisućljetni čovikov prijatelj, plemenita životinja koja je kroz povijest obilježavala život težaka.
Bili su vezani ka’ prst i nokat.
Osim nekoliko većih i srednjih farmi u Zadarskoj županije, sve su brojnije manje farme do pet tovara.
Povratak tovara-magaraca se zasigurno neće ostvariti tako da bude u svakom seosku dvoru pod murvom ili da će ga za mortadelu kupovati Talijani jer ga je zamijenila mehanizacija, već u nekoliko tisuća primjeraka zbog čovjekove ljubavi te zbog cijenjenog ljekovitog mlijeka i u turističke svrhe.
U prilog tome svakako govori činjenica kako je ovog ljeta održano čak pet spektakularno-urnebesnih utrka tovara-magarca: u Posedarju, Sv. Filip i Jakovu, Kukljici na otoku Pašmanu, Salima na Dugom otoku i Sukošanu.
Prosječni je životni vijek mu je oko 25 godina. Negativna strana uvijek je povezana s pohotom, tvrdoglavošću, lijenošću i ograničenom inteligencijom, dok pozitivna strana predstavlja predanost, izdržljivost, poslušnost i mirnoću.
Usprkos pogrdnom “Ćuš magare (tovare)!”, riječ o marljivoj i pametnoj životinji o kojoj bi se i romani mogli napisati, snimiti filmovi, izdati monografije...
Sretan ti povratak, plemenita životinjo, tisućljetni čovječji prijatelju.
