O protekloj turističkoj sezoni, novom Zakonu o turizmu i trenutačnom stanju na lokalnoj razini razgovarali smo s Markom Mijićem iz Zadra, dugogodišnjim hotelskim menadžerom i stručnim konzultantom u Kongres plus agenciji.
Stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj živi od turizma. Međutim, turizam je trenutačno prešao granice izdržljivosti i treba ga iz okvira masovnosti dovesti u stanje održivog razvoja. Neće biti lako, ali jednom se treba krenuti. Možda smo ovakvo poimanje turizma trebali prihvatiti prije dvadeset godina, pa nam se ne bi dogodila prirodna, društvena i socijalna kataklizma jer kako drugačije objasniti da Hrvatska s četiri milijuna stanovnika svake godine prima više od 20 milijuna turista.
Prekomjerna apartmanizacija
Kako ocjenjujete prošlogodišnju turističku sezonu s obzirom na povećanje cijena i nedostatan broj kvalitetnog hotelskog smještaja?
- Hrvatska, a time i Zadarska županija, još uvijek uređuju svoje turističke odredbe, boreći se protiv sve veće uzurpacije pomorskog dobra, betonizacije, pomanjkanja smještajnih kapaciteta i kvalitetne radne snage. Problem je kako to sve upakirati u celofan, a da svi dionici u turizmu budu zadovoljni. Svi govore da im je turizma preko glave, da su uzurpirani gradovi, da se od buke i galame ne može živjeti, da su gosti sve nekulturniji, da povećanje njihovog broja ne može podnijeti postojeća infrastruktura.
Međutim, jedno od osnovnih pitanja je - što bi Hrvatska da nema turizma, tko bi punio proračun i osigurao socijalni i društveni mir u zemlji. Kad su nam se već odavno ugasile strateške gospodarske djelatnosti, kad nam je proizvodnja na vrlo niskoj razini, pitanje je koji bi to izvoz i čega mogao nadoknaditi rezultate turizma. Da je turizam lokomotiva bržeg i snažnijeg razvoja hrvatskog gospodarstva, potvrđuju i statistički podaci, prema kojima je od početka 2023. do početka studenog u Hrvatskoj bilo 20,5 milijuna turista i ostvareno je više od 107,4 milijuna noćenja, što su u odnosu na isto razdoblje 2022. porasti od devet i tri posto, dok je to u odnosu na 2019. izjednačen rezultat.
Sve to Hrvatsku pozicionira među četiri ili pet europskih zemalja koje su u 2023. dostigle razinu noćenja iz 2019., pri čemu su je neka hrvatska odredišta i premašila. S obzirom na to da turizam već godinama donosi oko 18 posto BDP-a, ostvareni financijski pokazatelji govore da je svaki peti euro zarađen u Hrvatskoj došao iz turističke djelatnosti. Koliko god to bilo pohvalno, dugoročno može biti pogubno, pogotovo kad znamo kakav je naš odnos prema očuvanju prirodne i kulturne baštine, betonizaciji obale, najvrjednijeg prirodnog resursa, prekomjernoj apartmanizaciji, što nas može dovesti u slijepu ulicu ili totalno nesnalaženje u daljnjem razvoju turizma.
Socijalna, ekonomska i gospodarska održivost
Očekuju li se po tom pitanju kakve promjene i što bi se trebalo učiniti da se turizam primjereno ustroji?
- Vjerujem da će se donošenjem novog Zakona o turizmu, prvog krovnog zakona u toj djelatnosti, regulirati upravljanja destinacijom. To znači da bi svaka turistička destinacija sama odredila koji su joj kapaciteti potrebni i kojoj bi se selektivnoj vrsti turizma opredijelila. Je li je to u Istri i Zagorju zdravstveni turizam, u Ravnim kotarima ruralni i aktivni turizam, na otocima ronilački ili nautički, odredit će određena destinacija i prema tome prilagođavati svoje smještajne kapacitete i postojeću infrastrukturu.
Drugim riječima, gradovi trenutačno ne mogu nikome zabraniti da usred stare gradske jezgre otvori štand s brzom hranom, slastičarnicu ili suvenirnicu, a nakon što Zakon stupi na snagu, upravo će jedinice lokalne samouprave imati posljednju riječ o tome kako će izgledati turistička slika pojedine destinacije.
Dakle, uvodi se više reda u turističkoj branši?
- Da, ti tzv. planovi upravljanja bit će pod ingerencijom lokalne samouprave jer ona najbolje zna kakav turizam treba i želi razvijati. Mora se točno znati kakve i kolike resursa vode, električne energije i komunalne infrastrukture imaju na raspolaganju pojedini gradovi, općine i županije i na temelju tih izračuna točno će se znati koliko pojedina destinacija može primiti turista. Naravno, u prvi se plan mora staviti i lokalno stanovništvo koje ne živi od turizma, ali od njega trpi velike štete (gužva, buka, zakrčenost prometa...). Svima nam je poznato kako izgleda pojedino turističko mjesto kad se u njega slije nekoliko puta više gostiju nego što ima stanovnika. Zato je upravljanje njegovim resursima od presudne važnosti za razvoj turizma. Od turizma nema nikakve koristi ako je lokalno stanovništvo njime nezadovoljno.
Često se zna dogoditi da u pojedinim gradovima, zbog velikog priljeva gostiju, padne pritisak vode, napon električne energije ili se stvara gužva u prometu, a da ne govorim o velikoj opterećenosti internetske mreže što donosi nezadovoljstvo u lokalnoj zajednici. Da bi se izbjegle te i takve negativne posljedice turizma, novi bi Zakon trebao regulirati tri stupa održivosti: socijalnu, ekološku i gospodarsku komponentu.
Jesmo li s tim trebali krenuti ranije?
- Da, odavno je trebalo držati turističke brojke pod kontrolom, međutim koliko god smo se vodili zaradom, tako smo vodili računa o popunjenosti svih smještajnih kapaciteta. U međuvremenu su se gradili novi smještajni kapaciteti, nicali su kao gljive poslije kiše, pa smo došli u situaciju da se godišnje otvori više od 30 tisuća novih apartmana, vila ili kuća za odmor, što Hrvatska ni geografski nije mogla podnijeti. Takva uzurpacija prostora počela je agresivno djelovati i na sve druge komponente u turizmu - kulturnu baštinu, prirodni okoliš, promet, ugostiteljstvo, a da bi se to zaustavilo, trebalo je donijeti novi zakon. Ministarstvo turizma će donijeti planove upravljanja, a odluke o svemu donosit će se na gradskim vijećima. Duboko vjerujem da će pravi pristup turizmu širom otvoriti vrata razvoju cjelogodišnjeg turizma.
Vodeće pozicije poznatim hotelijerima
Koliko će u tome participirati Turistička zajednica Grada Zadra s obzirom na nedavne kadrovske promjene?
- Turistička zajednica uvijek je osnovni i glavni promotor i kreator svih aktivnosti na domaćem i inozemnom turističkom tržištu. Ona dostavlja podatke o prometu, inicira i organizira određene manifestacije. To je već uhodana shema, pa neke veće promjene ne očekujem. Kao dugogodišnjem članu Vijeća i Skupštine Grada i Županije smetaju mi pojedini napisi o TZ-u što u javnosti stvara lošu percepciju o njenom radu.
Mislim da je promocija u SAD-u, koja je dovela do smjene nedavnog direktora bila potrebna i da su uložena sredstva kap u moru u odnosu na ono što se tamo postiglo. Hrvatsku javnost trebalo je “bombardirati” o uglednim uzvanicima, broju posjetitelja, izvodima iz američkog tiska, reakcijama gostiju, a ne s par opskurnih fotografija što je omogućilo pojedincima da podignu glas o tome kako se proračunski novac troši svugdje i na svašta, što u ovom slučaju ne odgovara istini. Da je to bilo tako loše organizirano, oglasio bi se Glavni ured HTZ-a, koji u New Yorku ima svoj ured, koji je i osnovan u svrhu promocije, analize tržišta i drugih stručnih aktivnosti povezanih s promocijom hrvatskog turizma.
Kad je već sve to izostalo, došlo je do smjene direktora, a umjesto njega izaban je najpovoljniji kandidat. Bez obzira na planove i obećanja, ne očekujem velike pomake, jer jedno je voditi agenciju, a drugo jedan opsežan sustav, kao što je TZ. S obzirom na to da u Vijeću sjede meni neki poznati hotelijeri, mišljenja sam da je nekome od njih trebalo dati prednost, jer su direktori hotela ti koji donose ili sukreiraju financijske i operativne planove, znaju organizirati, promovirati i animirati, a to je ono što TZ treba. U svakom slučaju, novoj direktorici želim puno uspjeha u budućem radu.
