Krajem 2024. godine, Beograd je postao epicentar značajnog antikorupcijskog pokreta koji je pokrenut uslijed tragičnog urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Taj događaj, koji je rezultirao smrću 15 ljudi, poslužio je kao katalizator za široko nezadovoljstvo javnosti prema nedostatku transparentnosti u upravljanju državnom infrastrukturom, kao i korupciji među javim dužnosnicima te medijskom mraku.
Brnabić prijeti studentima
Prosvjedi su također ukazivali na širi kontekst socijalnih i političkih tenzija u zemlji, mobilizirajući različite društvene skupine koje su se udružile u zajedničkim zahtjevima za promjenama. Isprva su prosvjednici bili samo studenti kojima su se kasnije pridružili i njihovi profesori, pa srednjoškolci, djelatnici kazališnih društava, Odvjetnička komora Srbije te brojni nezadovoljni građani. Pokret je dosegao vrhunac masovnim skupom u Beogradu, za koji se izvještava da je najveći u nedavnoj povijesti Srbije, privlačeći između 100 000 i 102 000 sudionika. Bivša srbijanska premijerka, Ana Brnabić, prijeti nezadovoljnim studentima oduzimanjem studentskih prava, stipendija i mjesta u domovima, dok prosvjetnim radnicima prijeti otkazima. Taj skup ne samo da je istaknuo razmjere nezadovoljstva, već je privukao i međunarodnu pozornost na problematiku. Prosvjedi u većini prolaze mirno, međutim jedna studentica teže je nastradala kad ju je prorežimski pristaša pregazio automobilom tijekom jednog manjeg prosvjeda.
Sporne izjave državnog vrha
Kako su prosvjedi dobivali na zamahu, proširili su se na šira pitanja vladine prekomjerne moći i korupcije. Pravna zajednica i obrazovne institucije odigrale su značajne uloge, s fakultetima i školama diljem Srbije koji su sudjelovali u štrajkovima i blokadama. Udruženje odvjetnika Srbije pozvalo je na jednodnevni štrajk zbog miješanja izvršne vlasti u sudske poslove. Javno mnijenje dodatno je rasplamsano neosjetljivim izjavama vladinih dužnosnika, koje su naišle na oštru javnu i medijsku reakciju. Srbija je još 2020. proglašena hibridnim režimom od strane američkog Freedom Housea što označava susjednu nam državu kao režim mješanih demokratskih i autoritarnih elemenata gdje demokratske institucije postoje ali su slabe i često kompromitirane. Ključni faktori koji su doprinijeli ovoj odluci uključivali su nedostatak konkurencije na parlamentarnim izborima, što je dovelo do dominacije jedne stranke, kao i promjene izbornih zakona koje su ograničile izbore na takav način da većina opozicijskih stranaka nije sudjelovala na izborima. Također, postojale su ozbiljne zabrinutosti vezane za korupciju i veze između državnih struktura i organiziranog kriminala, te zastrašivanje civilnog društva od strane vladinih dužnosnika i medija koji podržavaju takav režim.
Izgubljeni Vučić krivca traži u Hrvatskoj, umjesto u ogledalu
U kontekstu rastućih prosvjeda i nemogućnosti da se umanji njihov utjecaj, Aleksandar Vučić je počeo koristiti režimske televizijske postaje kako bi iznosio optužbe protiv “stranih sila” za koje tvrdi da stoje iza aktivnosti srpskih studenata. Ove izjave odražavaju strategiju kojom se pokušava delegitimirati prosvjednički pokret pripisujući mu vanjske motivacije, što je česta taktika u političkim kontekstima (kao, npr., u bivšem SSSR-u) gdje vladajuće strukture nastoje očuvati svoj autoritet dovodeći u pitanje domaći izvor otpora. Srpski tabloid, kojeg mnogi smatraju bliskim srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, objavio je imena osam hrvatskih studenata, nazivajući ih špijunima i lažnim turistima koji su došli u Srbiju s ciljem destabilizacije države i rušenja predsjednika Vučića. Prema izjavama njihovog glavnog urednika, studenti su se, prerušeni kao turisti, sumnjivo kretali kroz Beograd, posebno tijekom studentskih blokada, i povezani su s ukrajinskim ekstremistima. Još veća bizarnost je optužba da su studenti sudjelovali u organizaciji prosvjeda koristeći se metodama iz “Blokadne kuharice”, priručnika iz Hrvatske koji detaljno opisuje kako organizirati studentske blokade i prosvjede. Ipak, situacija je dobila dodatnu dimenziju kada je na granici, prilikom odlaska studenata iz Srbije, grupi hrvatskih studenata dodijeljeno 50 boca rakije s porukom koja ih ironično pozdravlja i zahvaljuje na posjetu, uz spominjanje hrvatske obavještajne službe (SOA). Ovaj gest je snimljen i objavljen na društvenim mrežama, što je dodatno pojačalo kontroverze. Hrvatski studenti su izjavili da su razočarani cijelom situacijom, negirajući bilo kakve obavještajne aktivnosti i ističući da je njihov posjet bio isključivo akademski i turistički, u sklopu dugogodišnje suradnje s Klubom studenata tehnike iz Beograda. Naglasili su svoju iznenađenost i neugodnost zbog medijske pozornosti i optužbi koje su uslijedile tijekom njihovog boravka.
Premijer Andrej Plenković komentirao je optužbe opisujući ih smiješnima. Kako prenosi portal srednja.hr, jedan od “optuženih” za špijunažu, Marin Capan, student i član Mreže mladih Hrvatske, tijekom posjeta Beogradu s grupom kolega, doživio je neočekivanu policijsku intervenciju. Policija im je sugerirala da izbjegavaju sudjelovanje u prosvjedima zbog mogućih opasnosti. Capan, koji je bio u Beogradu i ranije, ovaj put je imao namjeru turistički istražiti grad, bez unaprijed planiranog sudjelovanja u prosvjedima. Desetak dana kasnije, na jednoj od režimskih televizija, objavljenja je slika osobne iskaznice hrvatskog novinara koji je izvještavao s prosvjeda. Da stvar bude još bizarnija, Vojislav Šešelj, optuženi ratni zločinac, koji je gostovao u emisiji, optužio je hrvatskog novinara da stoji iza studentskih prosvjeda u Srbiji, te je insinuirao njegovu povezanost s hrvatskim obavještajnim službama. Prikazivanje osobnih podataka na televiziji predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik za novinara, međutim, takve prakse i nisu nekakav novitet za Vučićevu Srbiju, slični incidenti događali su se i ranije.
