Ove zime su se duhovi na društvenoj mreži X (koju još uvijek kolokvijalno zovemo Twitter) poprilično uzbudili, što samo po sebi ne bi bilo ništa neobično da razlog za uzbunu nije bilo razmimoilaženje oko tumačenja poruka filma snimljenog prije 27 godina. Film o kojem je bila riječ su “Svemirski vojnici”, Paula Verhoevena.
Film “Svemirski vojnici” (Starship Troopers) trebao je biti ekranizacija istoimenog romana Roberta A. Heinleina, no u konačnici to se baš i nije u potpunosti ostvarilo. Naime, scenarist Edward Neumeier bio je veliki ljubitelj Heinleinovog djela, ali to nije bio slučaj i s redateljem Verhoevenom koji prema vlastitom priznanju knjigu nije ni pročitao. To jest, rekao je da je pročitao prva dva poglavlja, no da su mu bila dosadna i depresivna te da je to “veoma desničarska knjiga”.
Od knjige ostao tek naslov
Tako je Verhoeven iz knjige zadržao imena likova i poneki manje-više nebitni element i stvorio nešto sasvim novo. Glumačka ekipa koju je okupio sastojala se od Caspera Van Diena, Dine Meyer, Denise Richards, Jakea Buseya, Neila Patricka Harrisa, Clancyija Browna, Patricka Muldoona i Michaela Ironsidea. Glazbu je skladao Basil Poledouris. Film traje 129 minuta.
Radnja filma smještena je u budućnost u kojoj se Federacija (planeta Zemlja) sukobljava u svemirskoj ekspanziji s insektima zvanim Arahnidi. Nekoliko maturanata iz različitih se razloga odluče priključiti vojsci što je u Federaciji jedini način za ostvarenje statusa “građanina” koji za razliku od “civila” imaju pravo glasa. Johny Rico (Dien) zapravo se priključuje vojsci zbog svoje djevojke Carmen (Richards), a Dizzy (Meyer) nesretno zaljubljena u Johnyija čini isto. No rat uskoro eskalira napadom Arahnida u kojem je uništen njihov rodni grad Buenos Aires. Počinju ozbiljne i teške ratne operacije na drugom kraju galaktike...
Verhoeven je prema vlastitim riječima ovim filmom želio napraviti satiru pa čak i parodiju totalitarnog društvenog sustava, posebice nacionalsocijalističkog te je u tu svrhu radio preradu scena iz čuvenog uradka Leni Riefenstahl “Trijumf volje”. Međutm, kritika nije dobro prihvatila njegove ideje i mnogi su kritičari po vlastitom priznanju bili zbunjeni tematikom. Na Rotten Tomatoes “Svemirski vojnici” su dogurali do 65 posto pozitivnih ocjena, a na Metacriticu do 51. Pisalo se da filmu nedostaje “dobrog ukusa i logike” ili ga nazivalo “plitkim filmom za tinejdžere”.
Publika rekla svoje
Publika je, međutim, imala drugačije mišljenje. Primjerice na IMDb-u je prosječna ocjena filma 7,3, premda u kino distribuciji “Svemirski vojnici” nisu prošli posebno dobro zaradivši 121,2 milijuna dolara od uloženih 105, ali je veći bio uspjeh u video-distribuciji.
Također, kako je pokazala nedavna rasprava na Twitteru, u suprotnosti s Verhoevenovim namjerama, jedan dio, posebice one mlađe, publike uopće ne doživljava njegov uradak kao neku kritiku “fašizma”, nego, naprotiv kao dobar prikaz radnog modela uspješnog i funkcionalnog društva budućnosti, što je zapravo i bila namjera Roberta Heinleina. Drugim riječima - krug se zatvorio.
I. STAGLIČIĆ