Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast biti u društvu glazbenice i jedne od najznačajnijih hrvatskih izvođačica dance glazbe devedesetih Ivane Banfić!
Pjesmu “Dođi” za tebe je 1990. godine napisao Dino Dvornik. Pjesma je izvedena na Zagrebačkom festivalu i osvojili ste četvrto mjesto.
- Pjesma “Dođi” ovako mi s odmakom od 34 godine i dalje zvuči super. Budi u meni romantični i mladenački duh. Svijet je moj i idemo promijeniti svijet. Idemo napraviti nešto novo u glazbenom svijetu i neka to svi ljudi čuju. Život je lijep i idemo se svi veseliti i plesati. To je bilo to naše vrijeme i naš cilj. Dino Dvornik i cijela ta moja ekipa bili smo pioniri u stvaranju novih glazbenih stilova na našoj sceni, od funka preko dance stila do techna. Usuđujem se neskromno reći da smo baš mi bili među prvima kada je plesna – moderna glazba u pitanju.
Prvi nastupi
Zanimljivo je da su uz tebe prije 34 godine na Zagrebačkom festivalu u programu “Zvijezde koje dolaze” nastupili: Mladen Grdović, Severina, Ilan Kabiljo i Ivana Ranilović (Vanna), Kasandra…
- Svi smo bili klinci. Svi smo bili na početku i to su bili naši prvi nastupi.
To je bio tvoj prvi samostalni nastup premda se glazbom baviš od djetinjstva, jer svi su u tvojoj obitelji pjevali i bavili se glazbom. Često ste znali pjevati uz mandolinu, harmoniku i klavir. Završila si srednju glazbenu školu – smjer klavir i tri godine pohađala solo pjevanje. Sa 16 godina za vrijeme ljetnih praznika na Jadranu na terasama si svirala klavijature. Bila si članica obiteljskog benda. Pjevala si i prateće vokale Tomislavu Ivčiću, Mladenu Grdoviću, Dušku Lokinu, Jasminu Stavrosu… U videospotu za pjesmu “Gorka rijeka” lijepo je dokumentirana ova moja priča. Tomislav Ivčić i Meri Cetinić pjevaju, a ti sviraš klavijature i pjevaš prateće vokale.
- Da. Moj djed je svirao pet instrumenata. Tata je svirao nekoliko instrumenata i normalno je da sam odrasla uz glazbu i da me glazba pratila od malena. Spavala bih uz zvučnike dok bi tata svirao na terasi nekog hotela. Brat i ja u kolicima uz tatine zvučnike (smijeh). Tako da mi je glazba ostala u krvi i ja vjerujem da su nam putevi zapisani i da gore negdje u svemiru dobiješ zadatke i kaže Bog i anđeleki: “Evo tebi tvoja torba sa zadacima na leđa, idi lijepo i ispunjavaj zadatke jedan po jedan”. Ja sam jednostavno znala da ću biti zvijezda, da ću biti pjevačica i baviti se glazbom. Znala sam da ću razveseljavati ljude, jer volim kad su drugi sretni, kad plešu i kad su veseli. Meni još kao djetetu nikada nije bilo jasno zašto su ljudi tužni ili ljuti. Spomenuo si pjesmu “Gorka rijeka”, tada sam bila klinka, imala sam 18 godina i nisam razmišljala o solo karijeri. Tek nakon turneje s Jasminom Stavrosom i cijelom kremom naše zabavne glazbe shvatila sam da sam ispekla zanat i da sam spremna za solo karijeru. To su bile turneje – koncerti koji su se održavali u sportskim dvoranama, a ne kafićima i diskotekama. Znači, nastupalo se u prostorima gdje je glazbi i mjesto. Nakon tog iskustva rekla sam sebi: Sljedeće ćeš godine ti biti za mikrofonom, bit ću frontmen – glavna pjevačica i tako je bilo. I onda sam nastupila na Zagrebačkom festivalu.
Na Jugoviziji 1991.
Iz tog svijeta zabavne glazbe kako je došlo do tvoje odluke da se počneš baviti potpuno drugačijim stilom glazbe? A to je bio u osnovi funk s pop melodijama, poslije disco, house i techno glazba. Što ti se posebno sviđalo u tom zagrijavanju, upoznavanju nove scene, drugačijeg pristupa pjevanju i prezentaciji? Tko te od izvođača motivirao svojim radom – pristupom glazbi – u glazbenom biznisu, da si se odlučila stati ispred mikrofona bez svojih klavijatura?
- Svi zajedno, svi izvođači koje si malo prije spomenuo su me motivirali. Od svakog od njih sam nešto naučila, ali najviše me je motiviralo – kada bi završio koncert, a ja sam imala tri klavijature i stalak. Nije bilo roadies, radnika koji postavljaju opremu i koji bi nosili moje klavijature. Svaki je glazbenik morao sve donijeti sam na koncert. Moje klavijature i koferi bili su jako teški. I nakon svakog koncerta sve sam morala sama spakirati, motati kabele i onda sam rekla: A, ne! (smijeh) Vidiš kako Stavros dođe na pozornicu samo s mikrofonom. Krivo, čak i ne dođe s mikrofonom, sve ga čeka gotovo, postavljeno. I onda na kraju otiđe kao zvijezda. Znači, to je bio motiv da ja budem frontman. Bolje biti zvijezda, nego šljaker i nositi klavijature. (smijeh) Uz to vozila sam se u kombiju na tvrdim klupama, a zvijezde u osobnim automobilima. Drugačije su bile tretirane od nas glazbenika.
Početkom 90-ih mlada ekipa odličnih glazbenika realizirala je tvoj prvi album. U ekipi su bili: Dino Dvornik, Ilan Kabiljo, Gibonni, Miro Buljan, Dragan Lukić… Prije snimanja albuma “Vozi me polako” imala si želju otići na Eurosong. Bila si na Jugoviziji 1991. godine. Natjecanje je održano u Sarajevu, a ti si nastupila s pjesmom “Daj, povedi me”. Osvojila si treće mjesto i prije natjecanja bila si na listi favorita.
- Uhh, da. Zamalo smo pobijedili.
To je bio nimalo ugodan, upitno i regularan izbor za odlazak na Eurosong. U press centru na jednom ekranu pratili smo vijesti, tenkove JNA na ulicama, a na drugom događaj iz dvorane. Početak agresije na Hrvatsku.
- Da, i sve se događalo u Sarajevu. Bebi Dol je bila prva, Daniel s pjesmom “Daj, obuci levisice” drugi, a mi treći. Tim nastupom i plasmanom jako sam zadovoljna i nekako sam uvijek po glazbenom izričaju i umjetničkom izražaju bila drugačija i ispred vremena, što nije bilo u skladu s tadašnjim razmišljanjima i nisam bila shvaćena u to vrijeme. Da sam korak ispred. Mislim da je tu bilo i političkih utjecaja kao što si rekao. S obzirom na to da se sve oko raspada Jugoslavije kuhalo. Jasno je koja je bila i poruka, ali nećemo gledati u retrovizor.
Ne voli gužvu
Ti i tvoja zagrebačka ekipa na tom natjecanju izgledali ste kao svemirci. Ilan Kabiljo kao mladi Billy Idol.
- Da. Bila je u ekipi kao prateći vokal Nina Badrić. Baš smo bili jaka – mlada, zgodna ekipa. Imali smo kožne kostime, posebno rađene za nas. I to nam je bila želja da izgledamo kao da smo došli svemirskim brodom. Tihana Škrinjarić osmislila je koreografiju, pokreti Vogue. Imala sam frizuru, veliku punđu zbog koje sam i dobila nadimak I.Bee. Jer kada su me ugledali na probi neki stranci, novinari su rekli “bird’s nest” – gle, gnijezdo. Ivana bird’s nest. Meni je to super zvučalo i nastalo je I.Bee. Inače, cijela pjesma “Povedi me” snimljena je uživo s orkestrom. Ništa nije napravljeno uz pomoć računala, nego je sve uživo odsvirano, a zvuči moderno. Ilan Kabiljo napravio je aranžman, naravno uz pomoć Alfija Kabilja.
Ivana, tebe su i poslije zanimali nastupi, natjecanja za odlazak na Eurosong. Osim 1991., nastupila si na Dori 1996. s pjesmom “Dani ludila”, Dino je napisao pjesmu. 2006. izvela si tamburašku pjesmu “Kad se sklope kazaljke” i 2008. s pjesmom “Mir”.
- Razmišljala sam si svih ovih godina zašto ja nisam otišla na Eurosong? Mislim da bi meni to bilo previše stresno.
Meni si uvijek na pozornici izgledala kao da se ludo zabavljaš. Potpuno opušteno u svom filmu.
- Da, to je istina, ali sve ovo u vezi s nastupom na Eurosongu… Previše novinara oko mene, gužve…
To nisi nikada voljela?
- Ne. Nisam nikada voljela gužvu. Jedino sam voljela pjevati i biti u studiju.
Zanimljivo, a često si i sama svojim radom i nastupom sudjelovala u stvaranju “gužve”. Izgledalo je kao da sve i radiš zbog gužve.
-Upravo ono što ne voliš, tu te hiče (smijeh). Valjda to tako ide.
Krajem 1991. godine postala si članica CRO Music Aida i sudjelovala si u velikom broju dobrotvornih, humanitarnih akcija. Jedna od njih bio je nastup Za Novu Gradišku u Lisinskom, koncert za hrvatske ranjenike. U to vrijeme objavila si i domoljubnu pjesmu “Da li vidiš, majko” koja je objavljena na singl ploči zajedno s pjesmama i tvojom obradom pjesme “Ne pitaj za mene” i “Da l’ te itko znao bolje nego ja”.
- Ja sam uvijek voljela činiti dobro drugim ljudima i dan danas se ponašam i radim isto. Ne volim se time hvaliti, jer kada nešto radim, onda to radim iz srca i ne očekujem ništa zauzvrat. Niti hvalospjeve, niti zastave ili naslovnice. Najvažnije je da onaj kome sam pomogla to zna.
Provokativni tekstovi
Ozbiljna priča o tebi, tvojem pjevanju i pjesmama počinje 1994. godine kada je objavljen maxi CD single Dance party 1. Na tom izdanju nalazi se pet pjesama: “Beba” – Senna M, “Nisi ti jedini na svijetu” – Kasandra, “Vjeruj u sebe” – Dijana, “Mazi mi se” – Funny hill i ti, I.Bee s pjesmom “Ti si bolji”. U svojoj glazbenoj karijeri diskografski i izvođački malo si bila I.Bee, a malo Ivana Banfić. Koja ti se uloga više sviđala? Koja ti je draža?
- Obje su mi drage. I.Bee je bio projekt elektroničke glazbe, techno klupske glazbe, a Ivana Banfić je bila za ljude (smijeh), za publiku. To su bila dva projekta u jednom.
Ja sam Ivanu doživio kao elegantnu, mirnu i romantičnu.
- Tako je. A I.Bee divlju?
Ne. Isto elegantnu, ali i provokativnu.
- Tako je!!!
O tebi se počelo govoriti zbog pjesama, scenskog nastupa i stihova koji su znali biti ocijenjeni lascivnim i dvosmislenim: “Da mu nisam dala da me skine, da me ljubi, da me skine, da me ljubi, ne bih sada znala da si bolji ti.”
- Jao, kako to zvuči romantično prema današnjim stihovima u pjesmama (smijeh).
“Najljepše je u moru biti gol, poslije je s tebe fino papat sol. Prvo sam te ljubila najviše na svijetu, sad ću ti popušiti zadnju cigaretu…” “Ja trebam drugoga, jačega, a ne mlakonju kao tebe rogonju…” “Dok si pričao da sam tvoja voljena, ja sam ga ispod stola dirala za koljena.”
- (smijeh) Pa si ti misli! U to vrijeme kada sam snimila te stihove pjesme, to je sve bilo jako prosto i grozno. To se nije smjelo puštati u nekim programima na televiziji i radiju. Za “Šumicu” smo imali sugestiju da je mogu emitirati ako promijenimo stihove. I nismo željeli ništa mijenjati. Mnoga su vrata bila zatvorena za I.Bee i “Šumicu”, pa smo krenuli obratno u promociji. Prvo smo pjesmu predstavili u diskotekama. Natiskali smo 1000 kaseta, sjeli bismo u auto, mali Reno 4 smo imali, i išli od kluba do kluba, od DJ-a do DJ-a.
Nema bolje reklame. Kad nitko nije čuo, ne zna o čemu se radi, samo zna da je to zabranjeno.
- To je bila izvrsna reklama. I kad su je ljudi čuli u klubovima, a to je bilo nešto novo i drugačije, i “Šumica” je u kratkom vremenu postala veliki hit. Publika je počela raditi pritisak na radiopostaje i televiziju i onda je sve krenulo.
Bilo je dosta izvođača koji su na tragu vašeg uspjeha, uspjeha dance izvođača, brže-bolje svoje pjesme zabavnog stila malo doradili uz pomoć ritam-mašina i to nazivali dance miksom i prozvali se dance izvođačima. Tu je stvarno bilo svega. To glazbeno razdoblje hrvatske produkcije često se naziva trash i šund period. A upravo zbog Dvornika, Kabilja, Kasandre, Electro Teama, tebe… To je razdoblje nazvano i klupskim, glazbenim i društvenim fenomenom. Kako to komentiraš?
- Meni to ništa ne smeta, baš kao što mi nikada nije smetalo to što se pisalo o meni, jer ja znam tko sam. Zato me to nikada nije zanimalo. Ali znam odakle dolazi taj naziv trash. To su neki samo krivo interpretirali. Trash nije pogrdna riječ. Trash su partiji koji su krenuli od heavy metalaca. Oni su uz punkere prvi radili trash partije. Kako kod nas, nažalost, veći dio ljudi voli taj hejterski dio, pljuvanje po ljudima itd., što mi se nikako ne sviđa. S tobom se slažem da su se svi željeli ugurati na tu scenu, i to nakon što su vidjeli da nama ide dobro, da smo uspješni. Lakše je bilo kopirati nas, nego stvarati original. Kod tih zabavnjaka koje ti spominješ to je bila linija manjeg otpora i igra na sigurno. To je na kraju i uništilo cijelu tu dance priču.
Dance pokret
Kako ti s odmakom gledaš na to razdoblje hrvatske glazbene proizvodnje i dance pokret?
- To je fenomenalno i to je remek-djelo. Mi smo u hrvatskoj stvarali elektroničku, dance glazbu. Prije nas bila je dominantna zabavna i pop-glazba, a elektronička, house, trans, funky i techno glazba nisu uopće postojale. Mi smo ispisali glazbenu povijest. I to će tako zauvijek ostati.
Jedna tvoja pjesma, zapravo nije tvoja, nego je nju za tebe napisao Gibonni, izvedena je na dva festivala. Prvo na Zagrebačkom 1992. pod nazivom “Da l’ te itko znao” i onda sedam godina poslije toga na Splitskom festivalu 1999. pod nazivom “Sad”. Dugo se bavim glazbenim novinarstvom i to se nikada prije nije dogodilo da je ista pjesma bila izvedena na dva festivala s vremenskim razmakom.
- (smijeh) To si mi ti sada otkrio i toga se ne sjećam. Moj tim i ja u to vrijeme radili smo tako da ja pjevam i vodim o tome računa, a ostali se brinu za druge stvari: produkciju, festivale na koje ćemo ići itd. Tako da ne znam što je moj tim tada radio i ovo je za mene jedan novi podatak.
Za prvu varijantu pjesme aranžman je napravio Rajko Dujmić koji je bio i prateći vokal u pjesmi, a drugu varijantu, s kojom ste osvojili i nagradu na Splitskom festivalu, aranžman je napravio Zvonimir Dusper Dus. Te iste godine 1999. imala si mega hit, pjesmu “Imam te”, koja je objavljena na albumu “Žena devedesetih”. “Imam te” je tvoja najuspješnija pjesma i s njom završava tvoje plesno glazbeno razdoblje pod nazivom I.Bee i počinje tvoja uspješna pop-karijera.
- Da. Meni je cijeli taj album najdraži i to zato što je to bio zaokruženi dio, završetak devedesetih. Tada sam odlučila I.Bee, taj dječji techno izričaj, spremiti u ladicu i posvetiti se Ivani Banfić. U pjesmi “Imam te” upotrijebljen je prvi autotune u hrvatskoj produkciji. Stavili smo taj efekt samo na kraj, nismo se željeli njime koristiti u cijeloj pjesmi. Jer što bi ljudi rekli? A Senna M. kada je čuo snimku, slušao ju je u studiju, rekao je: “Sve je to super, ali malo vam je ovaj kraj u kontra fazi. Ako to maknete, bit će dobro.” (smijeh) Ja sam rekla, “dobro, onda nećemo maknuti. Neka bude u kontra fazi. Meni je to dobro”.
Dino i Dino
To je vrijeme kada si upoznala Dina Merlina i zajedno ste snimili pjesmu “Godinama”. Pobijedili ste na Hrvatskome radijskom festivalu i osvojili Porin za Hit godine, a 2023. bila si gošća na koncertu Dina Merlina u zagrebačkoj Areni.
- Valjda me Bog toliko voli da mi je dopustio i daje mi da širim tu ljubav. Nekako volim ime Dino. Dino Dvornik – Dino Merlin. U slučaju pjesme “Godinama” sa mnom su kontaktirali iz njegova tima i rekli kako se njemu sviđa moj glas i ono što radim. Pogotovo pjesma “Imam te”. Rekli su da imaju jednu pjesmu i Dino bi je volio snimiti u duetu. Tako je počela naša suradnja, ja sam otpjevala “Godinama”. U toj pjesmi svatko ima svoj prostor kao što je to slučaj i u braku. U idealnom braku, gdje ne mora jedan nužno pratiti drugoga da bi se mijenjao, nego ostaje svoj. A zajedno kreiraju sve.
