14. lipnja 1946. u New Yorku je rođen Donald John Trump, poznat po mnogo čemu, ali ponajviše kao 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a isto tako izgledni izazivač trenutačnog predsjednika Joea Bidena na predsjedničkim izborima u studenome ove godine.
Trump je svoju karijeru započeo kao mladi poslovni čovjek posudivši, navodno, svoj prvi milijun dolara od oca, poduzetnika Freda Trumpa, što neki autori osporavaju tvrdeći da je iznos bio puno veći. Bilo kako bilo, Donald Trump je uspio s vremenom izgraditi svoje poslovno carstvo koje se temeljilo prvenstveno na radu s nekretninama, ali koje je on proširio i u mnoga druga područja, poslujući veoma dinamično s brojnim oscilacijama pa i stečajevima koji su počesto podizali i medijsku prašinu.
Još of 1985. Donald Trump se počeo pojavljivati u medijima, posebice televiziji, ali i radiju gdje je 2004.-2008. držao kratki talk show svakog vikenda. Bio je također gost-komentator na Fox Newsu, no najveću popularnost je stekao vodeći svoj vlastiti TV show The Aprentice/Pripravnik (2004.-2015.) koji je stekao veliku gledanost.
Nisu ga uzimali za ozbiljno
Kao javna osoba, Trump je više puta davao izjave o svojim političkim ambicijama tijekom 2000-ih koje uglavnom nisu bile uzimane ozbiljno, a tako je ispočetka bilo i 2015. godine kada je objavio da će se natjecati za republikansku nominaciju u scenografiji koja je neodoljivo podsjećala na epizodu Simpsonovih.
Amerika, a zatim i svijet su ubrzo saznali da je mislio sasvim ozbiljno i njegov uspon, do nominacije 2016., bio je bez ikakvih većih teškoća, bez obzira na još neviđenu poviku koja se dizala ne samo s ljevice, nego i iz etabliranih krugova Republikanske stranke koji su bili zatečeni popularnošću koju je novajlija Trump stekao kod njihovih birača.
Uslijedila je nominacija na Republikanskoj konvenciji, izbor Mikea Pencea za vicepredsjednika, oštra predsjednička kampanja u nadmetanju s favoritkinjom Hillary Rodham Clinton i za mnoge nevjerojatno čudo - Trumpova pobjeda 8. studenoga.
Predsjednikovanje Donalda Trumpa bilo je obilježeno mnogim izazovima, ali za razliku od velike većine njegovih prethodnika u velikoj bijeloj zgradi u Aveniji Pennsylvania 1600 u Washngton D.C-u, ne i ratom.
Njegovo odmjeravanje snaga s demokratskim izazivačem Joeom Bidenom 2020., održano u nadrealnim uvjetima pandemije koronavirusa, obilježeno je glasovanjem poštom i nizom događaja koji su ga uvjerili da je bio pokraden. To su mislili (a prema istraživanjima javnog mišljenja i danas tako misle) i mnogi Amerikanci. Savezna država Texas predvodila je tužbu 18 saveznih država da se izbore 2020. poništi, no Vrhovni sud je odbio prihvatiti tužbu i tako je to palo u vodu. U konačnici su ti izbori ponajviše ostali zapamćeni po neredima na Capitolu i upadom Trumpovih pristaša u Kongres. I o tim događanjima postoji mnogo kontradiktornih svjedočenja, a često i pomalo zlonamjerno zaboravlja spomenuti da je Trump u video obraćanju preko Twittera bio pozvao svoje pristaše da se raziđu kada su nemiri počeli izmicati kontroli. Zaboravlja se i da su gradske vlasti odbile pozvati dodatno osiguranje, iako se na skupu očekivalo pola milijuna ljudi.Također do medija su rijetko dolazila mišljenja više uglednih pravnih stručnjaka, poput uglednog profesora ustavnog prava na fakultetu Chapman dr. Johna Eastmana koji je kazao da su Trumpove pritužbe utemeljene.
Ostanak u svijetu politike
Trump je komentirao kako je suđenje bilo sramotno, montirano i da je presuda sramota.
- Ovo je daleko od gotovog, rekao je tada te dodao da će se nastaviti boriti do kraja i pobijediti, tvrdeći da je u procesu prema njemu nepravedno postupano.
- Ja sam vrlo nedužan čovjek. Pravu presudu će izreći narod 5. studenoga, kazao je.
Reakcija njegovih pristaša i donora bila je nevjerojatna.U iduća 24 sata njegovoj je kampanji uplaćeno više od 50 milijuna dolara donacija, ili više od 2 milijuna po satu, a 30 posto uplata bilo je od novih donatora koji uplaćuju po prvi puta.
I dok su politički analitičari na ljevici, kao i komentatori velikih svjetskih agencija i mainstream medija, iz kojih mi stanovnici drugih dijelova svijeta stječemo sliku o stanju u SAD, bili oduševljeni presudom i s nestrpljenjem očekuju izricanje kazne 11. srpnja, mala šetnja američkim konzervativnim i libertarijanskim publikacijama otkrivaju poprilično drugačiju sliku.
Usporedbe konzervativnih medija
“Frankenštajnska presuda za nešto što predstavlja prekršaj, a ne kazneno djelo. Zbog ovoga se nijedan američki građanin – bio on konzervativac ili liberal – ne bi trebao osjećati ugodno kada pomisli o onome što se zbiva u našem pravosudnom sustavu,” piše P.F. Kelly Jr. u American Thinkeru, a Brian C. Joondeph iz istog magazina je još oštriji tvrdeći da se ovime “Kabal Obama/Biden/Soros približio svom četvrtom mandatu vladanja Amerikom, gurajući ovu nekad veliku zemlju u ponor komunizma i tiranije.”
Na ovu činjenicu upozorava i Victor Davis Habson iz iste redakcije u svom tekstu u kojem analizira rezultate predizbornih anketa u kojima Trump vodi ispred Bidena. “Razlog je jednostavan,” piše on, “birači sada mogu usporediti kako izgleda predsjednički mandat jednoga i drugoga.”
Vjerojatno najutjecajniji među takvim medijima, The American Conservative, također skoro svakodnevno objavljuje priloge u korist bivšeg predsjednika. U jednom od njih autor Jack Hunter podsjeća na stalne povike s ljevice na Trumpovu navodnu, kako on kaže, autoritarnost, dok istu odbijaju vidjeti u potezima predsjednika Bidena. On pogotovo ističe povezanost tužitelja i sudca u Trumpovom slučaju s Bidenovom kampanjom.
“Njhovo je geslo da nešto nije autoritarno ako Biden to radi,” piše Hunter podsjećajući na progone novinara koji su pisali protiv politika sadašnjeg predsjednika i demokratskih elita u kojima se čak ozbiljno razmišljalo o osnivanju federalne agencije koja bi se bavila takvim slučajevima. Zamislite samo kakva bi se halabuka podigla da je Trump predložio tako nešto, istaknuo je Hunter.
Ankete mu idu u prilog
Bradley Devlin se u svom tekstu posvetio analizi rezultata anketa koje su provedene nakon Trumpove osude te zaključuje kako se tu ništa bitno nije promijenilo. Među anketama koje su provedene nakon 30. svibnja u jednoj vodi Biden, jedna je izjednačena, a u nekoliko ih vodi Trump. No još je važnije da je Trump zadržao vodstvo u ključnim državama kao što su Georgia i Sjevena Carolina, dok je u Michiganu pat pozicija. Devlin stoga zaključuje da su se birači toliko podijelili da za izbore ne bi trebalo čekati sve do studenoga i da će kampanja malo što promijeniti.
Pred Donaldom Trumpom možda bude još sudskih procesa, a tako i osuda, ili ne (u Arizoni su nedavno odgodili raspravu, no tu je još i ona iz Floride), no ako se mislilo da će ga se time udaljiti od nove utrke za Bijelu kuću, to je očito bilo pogrešna procjena. I dok predsjednik Biden i dalje bilježi gafove na međunarodnim okupljanjima, dio Amerikanaca u Trumpu vidi bolje rješenje. Koliki je to dio čak nije ni do kraja ključno, zbog američkog izbornog sustava u kojemu zapravo glasuju savezne države, a ne izravno birači. Svi ti odgovori neće biti jasni prije studenog, no ono što je sigurno je da do tada s Trumpom neće biti dosadno.
