Znate li da se na hrvatskim policama skriva čokoladica koja u sebi nosi malu ljubavnu priču? Riječ je o Baci Perugina, talijanskoj slastici koja je osvojila svijet, a svoj put do hrvatskih ljubitelja slatkiša pronašla je već prije mnogo godina. Kako je nastala ova čokoladna ikona, koja je njezina tajna i zašto je postala omiljena diljem svijeta, a i kod nas?
Od udarca do poljupca
Poznata kao “čokoladni poljubac”, ova poslastica osvojila je srca mnogih još od svog nastanka. Kao što joj i ime govori, porijeklom je iz Perugie, a radi se o kombinaciji bogate čokolade i pečenih lješnjaka koja stvara prepoznatljiv okus. Kroz svoju povijest, Baci Perugina igrala je značajnu ulogu u talijanskoj kuhinji, a tradicija povezivanja ukusne čokolade s iskrenim ljubavnim porukama započela je njezinim nastankom. Svaki komadić slatkiša omotan je porukom koja govori univerzalnim jezikom ljubavi.
Priča počinje 1922. godine u Perugii, gdje je Luisa Spagnoli osmislila čokoladicu te ju nazvala “Cazzotto”, što u prijevodu znači udarac, zbog svoje grublje forme koja je podsjećala na šaku. Giovanni Buitoni smatrao je da je naziv neprikladan za tako delikatan proizvod pa je odlučio promijeniti ime u “Baci” (Poljubac). Ključni trenutak u popularizaciji Baci Perugina bio je uvođenje “cartiglio”, malih papirića s ljubavnim porukama koje je osmislio umjetnički direktor Federico Seneca. Ove poruke dodale su osobnu i romantičnu notu, pretvarajući svaki komadić čokolade u izraz osjećaja. Tijekom godina, ovaj brend čokolade proširio je svoj doseg izvan Italije, postajući popularan u različitim zemljama. Ikonična plava ambalaža i prepoznatljiv oblik čokoladnog poljupca učinili su ovaj slatkiš upečatljivim.
Bolje poljubac danas nego kokoš sutra
Postoji i pomalo legendarna, romantična i tračerska verzija ove priče koja doprinosi definiranju onoga što je pakiranje tih čokoladica učinilo stoljetnim uspjehom. Priča se da je Spagnoli imala običaj pisati romantične poruke na male papiriće kojima je omotavala čokoladice prije nego što bi ih predala Giovanni Buitoniju s kojim je navodno ljubovala. Tako je umjetnički direktor Federico Seneca osmislio jedan od ključnih elemenata uspjeha Baci čokoladica: poruku u omotu. Danas je još uvijek nalazimo, prevedenu na različite jezike, ali citati koji su se koristili nekada imali su drugačiji ton. Naime, u početku na omotima Baci Perugina nisu bile romantične fraze, već izreke poput “bolje poljubac danas nego kokoš sutra”, a čak su bile potpisane sarkastično Seneca, što je prilično ljutilo ljubitelje latinske književnosti kao i filozofe (kojih je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća bilo znatno više nego danas). Mnogi su, naime, slali ljutita pisma zbog toga što su takve gluposti pripisane latinskom filozofu, dok se drugi Seneca, grafički dizajner, zabavljao stvaranjem još provokativnijih poruka poput: “ako možeš, poljubi gospođu, a ne sluškinju”, ili “poljubac bez brade je kao juha bez soli.” Postoje i oni koji manje romantično tvrde da je ideja o porukama na omotima zapravo došla iz Sjedinjenih Američkih Država preko Buitonija, ali većina radije vjeruje u priču o ljubavnicima.
Slatki okusi u Zadru
Zanimljiva je poveznica između Baci Perugina i poznate hrvatske praline Bajadere. Neki smatraju da je izrada Bajadere bila inspirirana upravo ovim talijanskim pralinama, zbog njihove vrlo slične recepture, pa ih zato mnogi nazivaju “hrvatskim Baci”. Grad Zadar se u hrvatskoj izdvaja po tradiciji proizvodnje pralina i likera, a zanimljivo je da je tvornica čokolade, pralina i keksiju iz Zaprešića, osmislila čokoladu u mliječnoj i tamnoj varijanti naziva “Articoa” posebno za Zadar. Jedan od najistaknutijih trenutaka u “slatkoj tradiciji” Zadra bilo je otvaranje prodavaonice pralina i čokolade u Zadru, 2013. godine, kada je Dubravko Vitlov donio novu dimenziju zadarskoj slastičarskoj ponudi. U svojoj ponudi, isticao je ručno rađene praline punjene poznatim zadarskim likerima, poput Maraschina, Limoncella i L’Acime d’Ora. Ove praline odražavale su bogatu povijest grada koji je stoljećima bio centar destilerija, uključujući i poznatu destileriju Luxardo osnovanu 1821. godine. Danas se destilerija nalazi u Torregliji, u blizini Padove, gdje se obitelj Luxardo preselila iz Zadra 1947. godine zbog posljedica Drugog svjetskog rata.