Prema motu naših vinara ‘Misli globalno - pij lokalno’, u nekoliko smo nastavaka prenijeli najraširenije sorte (vinskog) grožđa na svijetu, potom u Hrvatskoj, a sada nam je završiti lokalno, s posljednjim podacima koje imamo za Zadarsku županiju i rasporedu grožđa u ovdašnjim vinogradima. Govorimo okvirno o nešto manje od 5,5 milijuna panja, koliko ih vode državne službe.
Plavina i debit i dalje caruju
Da se, unatoč desetljećima vinske revolucije, nakon Domovinskog rata, pa i ranijeg “revolucionarnog” sređivanja Nadinskog blata, i pretvaranja u najveći vinograd u Sjevernoj Dalmaciji (320 ha) s unijetim sortama, pa sadnje Korlata također s francuskim kraljevskim sortama, i nicanja novih plantažnih vinograda privatnih vinara, ipak nismo odmakli od tradicije, pokazuju prve dvije najzastupljenije sorte Plavina i Debit. One su svaka na 12,5% površina, zajedno nešto iznad 25% svega službeno upisanog odnosno zajedno na 1,8 od oko 5,5 milijuna registriranih čokota, pa bi to čak bila trećina. Vjerojatno zbog gustoće sadnje na starim vinogradima, jer plasman zahvaljuju tradicijskim seoskim vinogradima, dok ih se na novim plantažnim nasadima malo sadi. Riječ je o autohtonim sortama Sjeverne Dalmacije sađenim zbog navike i obilnog roda, a kako je voda bila slabo dostupna i ne baš zdrava, a seljaci imali male površine, to su im bile udarne sorte. Kasnije se na to nadovezala logika u socijalizmu da je vino otkupljivano i plaćano po kilogramu a ne parametrima kakvoće, pa se isto najviše isplatilo. Za oplemeniti vino (poglavito dok se u trgovnama-zadrugama nije pojavio šećer po pristupačnim cijenama) uz njih se sadila manja količina plemenitijih loza, najčešće Maraština uz Debit, odnosno Svrdlovina, Lasina, Babić i sl. uz Plavinu, te radile kupaže. Daju tanašna vina, makar ima suprotnih mišljenja, pa i primjera. Dok se s Plavinom nešto nastoji postići, pa se na dijelu smotri u kotarima posebno nagrađuje, kod Debita to nije slučaj, već se brendira Maraština. Imamo primjer Radislava Ivaneže i Tomislava Glavića koji su kontrolom roda i drugom pažnjom Plavinu uzdigli na prag vrhunskog vina, dok s Debitom to rade Šibenčani, a ovdje imamo pojavu težnje proizvodnji i puštanju u promet kvalitetnijeg monosortnog Debita kod Karabe, Fiolića, Vina Biograd i Vinkete. PZ MasVin radi s bazom Plavine oplemenjene kupaže, a odnedavno je sadnjom i Škaulj u svojoj kupaži dijelom zamjenio Grenache Plavinom, a Karaba drži čistu Plavinu. Pojavljuje se ali rijetko i dobra kupaža Debita i Maraštine.
Unijeta trojka (Grenache, Syrah i Merlot) na oko 1,2 mil. panja
Grenache noir (Grenaš crni) nadomak je 400.000 panja i preko 100 ha (ARCOD) jednako Syrahu (Shiraz) odnosno Merlotu, s tim da Grenache pada, a ostale dvije sorte kao obljubljene u ovom kraju, u kojem daju vrhunska grom vina, rastu. Nama su sve tri unijete preko Vinarije Benkovac odnosno PK Zadra iz Franuske, iako je Grenache izvorno iz Španjolske (Garnacha), Syrah iz doline rijeke Rhone, a Merlot iz Bordeuxa. Ove tri sorte spadaju u svjetski iznimno zastupljene, Grenache se napušta jer osim obilne količine i šećera (alkohola) nema izražene druge kvalitete, koristi se u kupažama i ovdje ga tek počinju raditi monosortnog. Syrah i Merlot su ponos ovog kraja i definitivno na osunčanom kršu Ravnih kotara daju čudesna vina. Za sad je najbrendiraniji Korlat s dugim dozrijevanjem i odležavanjem pa nam je njihov Syrah iz 2014. donio prvo zlato s Decantera sa 95 bodova kao gotovo idealno vino. Ovdašnji Merloti i Syrah obiluju aromama, ekstraktom, najčešće visokim alkoholom (posebno Merlot) ali sa dobrim balansom lijepih kiselina, i imamo 20-tak proizvođača vrhunskih vina ovih sorti kao monosortnih ili u kupažama.
Maraština, zaštitni znak Zadarske županije
Maraština je odabrana za zaštitini znak Zadarske županije s preporukom masovnije proizvodnje do stvaranja prepoznatljivosti regije upravo s njom i pod nazovom Maraštna zadarska ili Zadarska maraština, i na tome se radi. Prof. dr. Edi Maletić pred 10-tak godina sugerirao je u projektu s Zadarskom županijom takav pravac kako bi smo došli u situaciju Slavonije gdje će nam automatski dati Graševinu i bez pitanja ili u istri Malvaziju. Udruga vinara Zadarske županije ide istina sporim koracima u tom pravcu. Jedan od problema je i što je baš i nemamo previše a za postati masovni prepoznatljiv znak kraja trebala bi imati količine kao i cijene koje će tome ići u prilog, dakle osim težnje vrhunskima, veliku izvedbu kvalitetnih maraština po recimo prihvatljivim cijenama. Kad smo kod sorte valja reći da je povijesno bila tu za oplemeniti daleko rodniji Debit u tradicijskim kupažama. Kod početaka zadarskog vinskog buđenja i “revolucije” Mladen Anić - Vina Figurica ponudio je prve registrirane količine tržištu i prvi uspio proizvesti je da zasluži oznaku vrhunska. Kad je u pitanju autohtonost Maraštine, južnije od nas se zove Rukatac, struka je drži takvom, pa je dok je Ministarstvo organiziralo ocjenjivanje i manifestaciju “Vina od davnina” gdje su smjele pristupiti samo izvorno naše sorte ona bila u programu. Naši su vinski genetičari pak istraživanjem utvrdili da je identična kao Malvasija Bianca Lunga odnosno Malvasia de Chinati iz Toskane kao da je i grčki Pavlos identičan. Jedan vinar jednom prilikom kaže našim stručnjacima, na račun toga: A mogli biste vi i manje istraživati.
Trebbiano Toscano kao Zlatna kap
Najpoznatiji kao Trebbiano Toscano, nama je došao preko Francuske u Nadinske vinograde s tamošnjim nazivom Ugni Blanc. Zastupljena ali ne pretjerano cijenjena sorta u Toskani se ubaci u kupaže (povijesno se smjela dodavati crnom vinu Chianti, s bazom u Sangoveseu, sada više ne) i često završi u desertnom Vin Santo. U uvjetima Atlantika zbog lošeg vina od nje, i terroira, mudri su ljudi izmislil - Cognac (konjak) u provinciji Charente kojem je osnovna sorta. Zlatko Kaštelanac je od ovog grožđa napravio prvo vino privatnih vinara koje je 2003. godine dobilo od Zavoda oznaku - kvalitetno vino i nazvao ga Zlatna kap, a bio je to neki prapočetak vinskog uzdizanja ovog kraja. Prije smo do Domovinskog rata imali samo Benkovački rose kao vino s oznakom kvalitetno dok su benkovačka i zadarska vinarije radile tek - stolna vina, najčešće prozaičnog imena.
Vrhunski Cabernet Sauvignon
Cabernet Sauvignon najraširenija vinska sorta na svijetu ovdje je došla preko PK Zadra a zblistala preko Korlat vinograda. Ipak je prije Korlata od ove kraljevske sorte prvo vino Zadarske županije sa oznakom - vrhunsko, na tržište pustio Šime Škaulj s berbom 2008. godine, jer Korlat je zbog matuririranja i odležavanja u barriqueu na tržište došao kasnije, naravno isto s oznakom vrhunskog. Naši vinari još uvijek najviše svjetskih i domaćih priznanja i nagrada duguju njemu i velik ih broj od njega radi impresivna vrhunska vina. Nekad mahom mlađa u ovdašnjih vinara van Korlata, jer snage (novaca) za barikiranje još njije bilo, navodno ni potrebe, tada s manjim količinama, sada već imaju i odležala i barikirana. Preporuke su mahom da je ovakova vina šteta piti prije 4 godine od čega je preporuka i do dvije u bačvama i godinu u boci, a imaju moć odležavanja desetljećima. Osim monosortno mnogi ga rade u kupažama od impresivnih kupaža (Cuvee) Merlota, Syrah i Cabernet Sauvignon do drugačijih. Probao sam gotovo sve Cabernet Sauvignone u nas od rijetkih istarskih do baranjskih i mislim da uz nešto časnih iznimki ovakove kakvi se ovdje rade većina nije u stanju proizvesti u savršenom odnosu šećera (alkohola) i kiselina i aroma. Naravno ima onih kojima naša uobičajena, sa 14 do 16% alkohola, gustoćom ekstrakta baš i ne pašu.
Plavac mali crni i Babić, dalmatinski crni kraljevi
Plavac mali crni u izvedbi najprije Dingač a potom Postup prvo je zaštićeno vino iz Hrvatske u 60-tim godinama prošlog stoljeća i ponos ovdašnjeg vinarstva. Južna i dio Srednje Dalmacije su mu postojbine a k nama je uvjerljivo stigao sadnjom Kraljevskih vinograda gdje je najzastupljeniji. Nama je ovo inače najsađenija crna sorta i vino u zemlji (iza dvaju bijelih predvodnika Graševine i Malvazije istarske kojih nemamo) tek deveta sorta po zastupljenosti. Davno je otac naše ampelografije Stjepan Bulić zapisao da daje “vatreno crno vino”. Velika je priča oko originala išla u traganje i iz naše zemlje ali i Kalifornije, pa je nakon što je utvrđeno da je naš Crljenak ili Tribidrag original Zinfandela i Primitiva utvrđeno i da je da je roditelj Plavcu malom, a nedugo zatim i da je Dobričić, (sa Šolte) njegov drugi roditelj. Edi Maletić koji je u ovom imao istaknutu ulogu nam je natuknuo da moraju tražiti dalje jer su i Crljenak i Dobričić - muški, pa se traži majka mu. Najbolje rezultate pa otud i prva naša zaštićena vina, daje na specifičnim položajimam sunčanih strmih padina s minimalnim urodom poput spomenutih Dingača, Postupa, ili Svete Nedilje, Ivana Dolca,.. dok onaj iz polja (Potomje) ne daje takve rezultate, pa se na žalost u trgovinama nađe u dijapazonu cijena (i kakvoće) 3-4 do više stotina eura. Navodno je dao jedno od vina kojim je čuveni Pablo Picasso “plaćen” što je izradio plakat za film Bitka na Neretvi za što iz humanističkih i ljevičarskih opredjeljenja nije htio uzeti novac već Veljku Bulajiću rekao da mu donese sanduk najboljih vina tadašnje zemlje. Osim više desetaka vrhunskih izvedbi južnije od nas Kraljevski vinogradi koji ga u Zadarskoj županiji jedini stavljaju na tržište su za 2019. dobili takvu oznaku, kao i oznaku i međunarodne nagrade za njegovu kupažu Gladijator.
Ono što je Plavac mali crni kao crni vinski kralj Srednjoj i Južnoj Dalmaciji je Babić šibenskom kraju u Sjevernoj Dalmaciji. Šibenska vinarija Vinoplod držala ga je desetljećima kao ikonu u izvedbama vrhunskog kao i kvalitetnog vina u vremenima kada se ovdje tek težilo stolnim zdravim vinima. Danas ga radi niz vinara na prostoru obalnog dijela Šibenske županije a tradicionalno je najcjenjeniji iz škrtih kamenih terasa kakve su tradicija u Primištenu Burnjom. Naravno da mu je jedan od sinonima Šibenčanac, ali nama bi mogao biti zanmljiv stari sinonim Pažanin?! Najbolji položaji daju tamno gusto aromom bogati vino koje zbog visokih fenola, tanina i alkohola može odležavati godinama. Na poljima daje prosječno vino. U Zadarskoj županiji nije previše zastupljen, a kod profesionalnih vinara i manje nego po seljačkim imanjima šireg stankovačkog područja, pa monosortni ne proizvodi nitko, a PZ MasVin radi autohtonu kupažu Babić-Plavina koja godinama varira od kvalitetnog pa do vrhunskog vina.
Rezime prvih 10 sorti
O zadarskim sortama nastavit ćemo u idućem broju sa sljedećih 10 najsađenijih sorti.
Treba napomenuti kako su podaci malo zastrajeli i u posljednjim godinama se događaju promjene koje će, vjerojatno u kraćem razdoblju, rezultirati promjenama redosljeda. Osim što se, nažalost, smanjuju površine pod vinogradima i broj panja, događaju nam se i promjene kultivara. Činjenica da se udio tri ovdje najzastupljenije sorte smanjuje, jer Plavinu i Debit novi profesionalni vinogradari i vinari ili ne sade ili im posvećuju neznatne površine i malo pažnje, uzimajući čuvenije i slavljenije sorte. Osim stranih kultivara, nasreću, umjesto njih sade Maraštinu i Pošip od bijelih, i Crljenak od crnih. Ove nam brojke kod Debita i Plavine padaju zbog gašenja seoskih obiteljskih vinograda, a ipak smo spomenuli da nekoliko profesionalaca radi od Debita i Plavine vina za tržište i teži izvrsnosti kao što ihse cijeni i u kupažama. Kod Grenachea je nestanak, kao i nastanak, vezan za Nadinsko blato-vinograde Tamo je u 70-tim dominantno posađen ali ga je značajan broj vinara povadio. Nestimulativna otkupna cijena u prodaji mahom koncentrirana na Vinariju Benkovac, Badel 1862 koja ga tradicionalno koristi za Benkovački rose je tome kumovala. Profesionalnom vinogradarstvu ili vinarstvu posvećeni Nadinjani su kad kod vađenja zbog starosti ili drugih motiva mijenjali sadili su “plemenitije” odnosno skuplje sorte što su se preko Korlara značajno raširile kotarima. Dio profesionalaca ostao mu je vjeran zbog kupaža, za što se zbog svojih vrlina (visok šećer i alkohol, voćnost, uz visoku rodnost) ili mana (blijeđi, niskih fenola, tanina i ekstrakta, sklon oksidaciji, što sve naravno ovisi i o načinu obrade i dopuštenom rodu), a svjetski se dominatno i koristi za kupaže iz istih razloga. Spoznaje o vrijedosti za kupaže, pa i rose vina, kao i činjenica da ga neki vinari nude uzornog monosortnog (KerVin, Vinketa,..) moguće ga spasi od daljnjeg smanjivanja.
Slična je sudbina također u Nadinu sađenog i nasljeđenog Trebbiana Toscana (Ugni Blanc) kojeg će također eventualno spasiti kupaže.
Nasuprot tome Syrah, Merlot i Cabernet Sauvingon od najzastupljenijih introduciranih ali vjerujem i Maraština od autohtonih imaju tendenciju rasta, makar će kod Maraštine plantažna sadnja teško nadokanditi gubitke površina u seoskim obiteljskim vinogradima.
Generalni problem bitan ne samo zbog sorti već budućnosti vinogradarstva je što se obiteljska seoska vinogradarska proizvodnja neupitno smanjuje a kod svojevremene sadnje novih plantažnih vinograda (tada mahom na državnom nikad korištenom zemljištu) imamo već godinama zastoj. Zamislite što bi imali da je samo Vinarija Benkovac na Korlatu, gdje su sad na oko 105 ha, a projekcija je govorila o mogućem širenju do 400 ha(?!), ili da se osim Miranja obnovi onih njihovih više desetaka hektara kod Pristega.
