Knjiga iz projekta Prošlost Zadra - Zadar za austrijske uprave, dragocjeni je izvor informacija o životu u našem gradu u devetnaestom stoljeću, što vrijedi i za procvat ovdašnje izdavačke djelatnosti povezane s kulturnim preporodom i važnosti Zadra u svekolikom životu Dalmacije. Pa tako saznajemo da je kao središte kulturnog i političkog života pokrajine Zadar u preporodno doba imao nekoliko tiskara. Šezdesetih godina ovdje djeluje tiskara Šimuna Anića i Narodnog lista, a zatim se uspostavljaju one obitelji Woditzka (1873.), Artale (1874.) Vitaliani (1874.), Janković (1887.), Andrović (1883.), te Hrvatska katolička tiskara (1883.) Na izmaku devetnaestog stoljeća u gradu je djelovalo šest tiskara, kada je bila uspostavljena ona “Katoličke Dalmacije”. Nakon toga ovdje su, doduše, osnivane još neke, ali znatno manje tiskare, čija je uloga u gradskom životu bila doista neznatna. Primjereni političkom i kulturnom životu i potrebama grada, tada ovdje izlaze mnogi listovi i časopisi na talijanskom i hrvatskom jeziku. O najznačajnijim piše Šime Peričić u “Povijesti Zadra u XIX. stoljeću”.
Obilje političkih časopisa
“Naime, osim službenih novina Avvisatore Dalmato (1867.), 1888. počinju izlaziti još jedne slične, Smotra dalmatinska (Rassegna dalmata). List La Voce dalmatica u početku je bio zajednički Hrvatima, Srbima i talijanašima-autonomašima (1860. – 1863.) ali je ubrzo posto stranačkim glasilom potonjih. Njega je 1866. nadomjestio Il Damata kao izrazito, nepomirljivo protuaneksionistički list. Početkom 1862. započeo je izlaziti Il Nazionale Narodni list, glasilo Narodne stranke. Kao list radikalnih pravaša 1870. počinje izlaziti Katolička Dalmacija (La Dalmazia catolica) koja je 1898. promijenila ime u Hrvatska (Croatia). Glasilo Čiste stranke prava bila je Hrvatska kruna (1892.). Zadarski su Srbi 1880. počeli izdavati Srpski list koji je poslije promijenio ime u Srpski glas. Bilo je tada još nekoliko manje poznatih političkih listova kao Zemljak (1873.-1876.), Novi srpski list, Stekliš (1883.), Pravaš (1884.), Dalmatinski Hrvat (1898.-1899.) i drugi.
Novine na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku
U ovom razdoblju se u gradu javljaju i listovi kulturološkog predznaka. Na žalost, uglavnom su to bili listovi kratka daha. Spomenut ćemo Zvijezdu (1863.), Iskru (1884.-1887. i 1891.-1894.), Zoru (1884.-1889.), Istinu (1885.-1888.), Vuka (1885.), Lovor (1897.-1905.), te Glasnik Matice dalmatinske (1901.-1904.). Sličnu zadaću imali su pravnički listovi: Sudnica (1868.-1869.) i Pravo (1873.-1876.). Zanimljivost su bili i neki ovdašnji učenički listovi. Tako su pitomci Klerikalne škole, članovi društva Prvenac, 1865. počeli izdavati istoimeni interni rukopisni list različite političke usmjerenosti. Bogoslovsko društvo učenika zadarske Bogoslovije izdavalo je deset godina rukopisom i strojopisom književno-vjerski list Harmonika, dok je 1880. nekolicina učenika gimnazije i Pravoslavne bogoslovije započela izdavati rukopisni list Sloga kojemu samo ime tumači njihovu nakanu, slogu i suradnju zavađenih Hrvata i Srba u gradu. Kakvu je žurnalističku živost doživljavao grad potkraj XIX. stoljeća zorno pokazuje sama činjenica da je u njemu istodobno izlazilo čak 14 raznih listova političkih, kulturnih,vjerskih i gospodarskih, na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Ništa ih manje nije bilo ni prvih desetljeća XIX. stoljeća. Ako se zna da je ovdje tiskana velika množina knjiga, kalendara (Narodni koledar 1863.-1900.); Pučki koledar (1906.-1921.); Svačić (1904.-1910.) te brošura i drugog materijala, onda se može sa sigurnošću reći da je onodobni Zadar bio pravi rasadnik knjige i pisane riječi uopće.”
Bujan kazališni život
Izdavački polet pratio je i sve bujniji kazališni život. Mnoge skupine gostuju i izvode predstave na talijanskom jeziku najrazličitijih žanrova, a na daskama zadarskog Teatra Nobile nastupila je 1863. i buduća velika talijanska glumica i tragetkinja Elonora Duse, koja je potom imala i još jedan nastup u Zadru 1877.
Također je zanimljivo primijetiti kako je, primjerice Rossinijev “Il barbiere di Siviglia” (Seviljski brijač)u Zadru bio prikazan 1818. što znači samo dvije godine nakon praizvedbe, dok se u Zagrebu na uprizorenje čekalo sve do 1835.
Već iduće 1819. godine Teatro Nobile ugošćuje još dvije Rossinijeve opere, Il Turco in Italia i L’Italiana in Algeri, 1822. je izvedena i Tancredi, Rossinijeva opera izrazitog patriotskog naboja, i to samo devet godina nakon premijere. U Veneciji su bila tiskana libreta svih ovih Rossinijevih zadarskih gostovanja. U sezoni 1822./23. impresario Antonio Morelli priredio je u Teatro Nobile čak pedeset i pet glazbenih i kazališnih predstava.
Dramske i operne predstave u Plemićkom kazalištu izvođene su sve do 1882. godine, kada ga je austrijska uprava za Dalmaciju dala zatvoriti zbog loše protupožarne zaštite.
Brojna gostovanja
Godine 1876. u Zadru se osniva Societa Filodramatica Paravia unutar kojega su se pripremale i izvodile predstave na talijanskom jeziku s kojima se odlazilo i na gostovanja izvan Zadra. U velikoj dvorani Narodne čitaonice su se pak priređivale predstave na hrvatskom jeziku, a kasnije se ta praksa nastavila i u dvorani Hrvatskog sokola. Gostovali su i zagrebački umjetnici i skupine poput mladog violinista Krežme, Hrvatsko dramsko društvo, Hrvatska opera te i beogradsko Srpsko pozorišno društvo. Također je predstave povremeno priređivala i Hrvatska čitaonica u Arbanasima.
Bogatstvo kulturnog života u Zadru toga doba u svim njegovim pojavnim oblicima ne bi se smjelo prepustiti zaboravu, nego mu omogućiti da posluži kao poticaj i nadahnuće i u današnjim vremenima.
