Radnja ovog filma smještena je u budućnost, negdje nakon 2293. godine u kojoj je čovječanstvo bilo teško desetkovano nekom pandemijom. Povlaštena i besmrtna manjina, tzv. Vječni živi u "Vortexu", fizički odijeljena od ostatka svijeta koji naseljavaju ljudi koji se bave poljoprivredom, živeći kao siromašni seljaci na opustošenoj zemlji, dok ih nadgledaju Istrebljivači koji kupe plodove za Vječne. Jedinu komunikacija između ta dva svijeta održava leteća kamena glava koja Istrebljivačima dijeli puške i kupi od njih žito i plodove. No jednog dana Istrebljivač Zed ušulja se u glavu, ubije njenog tvorca i pilota te se nađe u Vortexu. Ovo zatim pokreće lavinu zbivanja koja pratimo do kraja filma.
Razočaranje svijetom u kojem živimo
A sve je započelo još početkom 1970-ih kada je režiser John Boorman bio u ozbiljnoj korespondenciji s J.R.R. Tolkienom oko ekranizacije njegovog remek-djela "Gospodar prstenova", no od snimanja na kraju nije bilo ništa, jer su produkcijske kuće procijenile da bi projekt bio preskup. Koliko je taj razvoj događaja utjecao na Boormana ne može se znati pouzdano, no ima autora koji navode da je svoje razočaranje svijetom u kojem živimo izrazio u svom sljedećem filmskom uradku, a to je bio upravo "Zardoz".
Boorman je također koautor scenarija uz Williama Staira, kao i koproducent uz Charlesa Ormea, glazbu za film je skladao David Munrow, a u filmu glavne uloge tumače Sean Connery, Charlotte Rampling, Sara Kestelman i John Alderton. Trajanje filma je 104 minute, a produkcija je koštala 1,57 milijuna dolara.
Popularnost mu je rasla
U svoje vrijeme "Zardoz" nije bio pretjerano popularan film, dobivši procjenu od 47 posto uspješnosti i dosta kritičara ga je ocijenilo negativno i imali su prigovore i na temu i ideju, dijaloge i samu tehničku produkciju filma. No, kako se to dogodilo s još nekoliko uradaka s donekle sličnom tematikom, percepcija mu se poboljšavala s godinama i osvrti na "Zardoza" posljednjih desetak godina su svi listom pozitivni, što ide čak dotle da ga neki smatraju i najboljim Boormanovim filmskim ostvarenjem. Počelo je to još 1992. kada je Geoff Boucher u Los Angeles Timesu napisao kako film "prikazuje što se događa kada intelekt prevlada nad humanošću, a ljudi okuse besmrtnost". Sam redatelj Boorman je film nazvao svojevrsnim popuštanjem samom sebi i veoma osobnim filmom, ali je napomenuo i da na raspolaganju tada nije imao proračun s kojim bi mogao ostvariti sve ono što je bio zamislio.
Važan iskorak Seana Conneryija
"Zardoz" je također bio važan iskorak u karijeri Seana Conneryja koji se ovim filmom dokazao kao glumac koji nije isključivo ograničen na lik Jamesa Bonda, a donekle je paradoksalno što je ulogu prihvatio jer se našao u situaciji da je već predugo bio bez angažmana i, kako pišu neki filmski kritičari, očajan zbog toga. Danas je također nevjerojatno da je Conneryijev honorar za ulogu Zeda iznosio tek 200 tisuća dolara. Trač sa snimanja je bio i da je glavna glumica, Charlotte Rampling, bila zaljubljena u Conneryija i jedva čekala odigrati ljubavnu scenu s njim.
Pitanja koja ovaj film otvara doista su ona filozofska pa i vječna. Pa premda se možda svi ne će složiti s odgovorima koje na njih nudi, pogledati "Zardoz" u XXI. stoljeću svakako je jedno ugodno i poželjno iskustvo.
