Naime, kod čak 85 posto ljudi stres uzrokuje probavne tegobe. Sjetite se samo odgovaranja pred pločom ili javnih nastupa. Stres je nešto što najviše smeta mikroorganizmima u crijevima, koje nazivamo crijevni mikrobiom. “Dobre bakterije” napuštaju crijeva kada osjete da su ona pod stresom.
– Upravo putem crijeva možemo naučiti kako se uspješnije nositi sa stresom. Kada “dobre bakterije” napuste crijeva, počinju bujati potencijalno opasne bakterije koje jedine mogu opstati u “stresnom” okruženju. Neke od njih su Clostridium difficile i Escherichia coli, a mogu izazvati infekcije i druge bolesti, ističe Andrija Karačić, abdominalni kirurg, doktorand biotehnologije te ujedno i osnivač prvog hrvatskog centra za crijevni mikrobiom.
Osim toga, pod stresom dolazi do povećane propusnosti crijeva (leaky gut) zbog oštećenja crijevne barijere, što je povezano s razvojem bolesti poput inzulinske rezistencije i dijabetesa, pa sve do autoimunih bolesti i alergijskih poremećaja. Stresu danas ne možemo pobjeći, no možemo zaštititi naše mikroskopske “stanare” kako bi posljedično i oni zaštitili nas.
Kronična upala u tijelu
Procjene govore da u svijetu od psihičkih bolesti pati najmanje milijardu ljudi, suočenih s depresijom, anksioznošću i sindromom izgaranja (“burnout”). Uzroci se traže i u crijevima jer se pokazalo kako užurbani i sjedalački način života, konzumacija kemijski tretirane vode i procesuirane hrane uništava raznolikost crijevnog mikrobioma. Smanjuje se udio protuupalnih bakterija, a povećava udio onih koje potiču kroničnu upalu.
- Prevlast štetnih crijevnih bakterija naziva se “disbioza”, a naš mozak je nikako ne voli. Znanstvena istraživanja sugeriraju i da crijevni mikrobiom i njegovi metaboliti reguliraju embrionalni razvoj mozga, a potom i naše kognitivne sposobnosti, emocije i ponašanje, kaže dr. Karačić. Kod pacijenata s različitim psihičkim bolestima vidljive su negativne promjene unutar crijevnog mikrobioma – smanjena raznolikost, snižen udio protuupalnih bakterija i porast onih štetnih koje izazivaju kroničnu upalu. Jednom riječju – disbioza.
Posljedice disbioze
Bila to depresija, bipolarni poremećaj ili neki oblik demencije – disbioza je često prisutna. U prijevodu – psiha pati ako u crijevima imamo disbiozu. Ona se ne očituje samo u psihičkom zdravlju, već je povezana i s razvojem autoimunih bolesti, inhalatornih i prehrambenih alergija, ali i karcinoma. U SAD-u, gdje su okolišne promjene možda najizraženije, porast karcinoma debelog crijeva među mladima je alarmantan. Osoba rođena 90-ih godina prošloga stoljeća ima čak četiri puta veći rizik obolijevanja od karcinoma debelog crijeva od osoba rođenih 40 godina ranije. Širom svijeta, kaže dr. Karačić, svjedočimo porastu od čak 79 posto karcinoma kod osoba mlađe životnih dobi, dijagnosticiranih prije 50. godine života. Uzroke navedenih bolesti studije povezuju uz razvoj disbioze. Stoga je važno čuvati crijevni mikrobiom ne samo zbog poremećene probave, već i zbog raznih potencijalno loših scenarija.
Probiotici i psihotropne bakterije
Probiotici su poznati kao “dobre bakterije” koje poboljšavaju rad crijeva. Manje je poznato da su neke od tih “dobrih bakterija” psihotropne, tj. utječu na rad živčanog sustava. Probiotici koji utječu na psihu nazivaju se psihobioticima. Neki od njih mogu ublažiti simptome depresije, drugi pak smanjuju intenzitet anksioznosti. Mogu djelovati preko vagus živca koji prenosi signale iz mozga u crijeva, ali i obrnuto. Neki psihobiotici, kada dospiju u crijeva, mogu samostalno proizvoditi serotonin. Treći je način djelovanja smanjenje razine upale u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, unosnom psihobiotika poboljšavamo sliku crijevnog mikrobioma, a preko osi mikrobiom-crijevo-mozak, pozitivne se promjene prenose sve do mozga. Dr. Karačić napominje i da je rano govoriti o specifičnoj primjeni psihobiotika u prevenciji i liječenju psihijatrijskih bolesti budući da su veće randomizirane studije još uvijek u tijeku. No, dodaje, znamo da psihobiotici zaista imaju potencijal poboljšati rad središnjeg živčanog sustava.
Bolesna stanja u fokusu
Najveći broj pacijenata traži analizu crijevnog mikrobioma zbog probavnih tegoba, poput nadutosti, zatvora ili učestale stolice, sindroma iritabilnog kolona ili upalnih bolesti crijeva kao što su ulcerozni kolitis i Crohnova bolest. No, crijevni mikrobiom igra ulogu i kod kožnih bolesti, poput rozaceje, atopijskog dermatitisa te ginekoloških poremećaja, kao što su endometrioza i PCOS. Osobe s ovim dijagnozama čine drugu najbrojniju skupinu pacijenata.
- Iako se radi o različitim bolestima, vrlo često u podlozi se otkrije disbioza, tj. crijevni mikrobiom u problemu. Idealno je imati što više različitih bakterija koje obavljaju razne zadaće. No, to kod velikog broja pacijenata nažalost nije slučaj. Kada se detektiraju problemi unutar crijevnog mikrobioma, važno je složiti terapijski plan, koji se razlikuje od osobe do osobe jer je svačiji mikrobiom različit, poput otiska prsta, ističe dr. Karačić.
Većini pacijenata potrebne su promjene u prehrani, u smislu povećanja unosa proteina, vlakana, polifenola ili nezasićenih masti, rad na kvaliteti sna, primjena probiotika ili prebiotika, ali i rad na osi crijevo-mozak. Uz kognitivno-bihevioralnu terapiju, psiho- i hipnoterapiju te rad na autonomnom živčanom sustavu, pomažu o probiotici.
Važno je odabrati kvalitetan probiotik
Probiotike/psihobiotike u svakodnevni je život najlakše uvesti kroz fermentirane namirnice. Što se tiče probiotičkih dodataka prehrani, važno je pridržavati se nekih pravila.
Prvo je pravilo odabir pravog probiotika. Danas zbog novih otkrića postoji širok raspon probiotskih sojeva – za oporavak od antibiotika, pomoć kod proljeva, za reguliranje apetita, oporavak vaginalne flore, za psihičko zdravlje.
Druga je preporuka paziti na pravu dozu i trajanje primjene. Doza i trajanje povećava se kod specifične primjene usmjerene na kožu ili središnji živčani sustav. Savjet je uz probiotike uzeti i prebiotike.
Prebiotici su hrana za probiotike koja omogućuje njihovu veću aktivnost. Mnoge formulacije s probioticima danas su obogaćene prebioticima, primjerice inulinom, ali ne škodi povećati unos prebiotika iz hrane poput vlakana, polifenola i nezasićenih masti. Preporuka je, uz probiotike, pojesti porciju više povrća, voća ili grahorica nego što to inače činimo. (Hina)
