Strani radnici sve su češća pojava u Hrvatskoj, pa tako i u Zadru. Dok jedni smatraju da su nam oni neophodni, drugi se protiv njih bune i prosvjeduju. No, činjenica je da su oni tu i da se za njih moramo pobrinuti, a jedan od oblika te brige je primarna zdravstvena zaštita. No, da taj segment nije bez određenih problema potvrđuje nedavno priopćenje Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), u kojem ističu niz problema vezanih uz liječenje stranih radnika. Na početku pišu da je pred Hrvatski sabor nedavno u prvo čitanje došao Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, ali da u njemu ni riječi nije bilo o zdravstvenoj skrbi za njih.
Zdravstvena skrb zapinje na administraciji
- U Hrvatsku je do sada došlo oko 143.000 stranaca, a HZZO je svim ugovornim partnerima obiteljske medicine još u srpnju 2023. poslao dopis da moraju upisivati strane radnike i pružati im zdravstvenu zaštitu. Dakako da nije sporno to da strani radnici moraju imati primjerenu zdravstvenu skrb, no, nažalost, oni je u ovom trenutku, zbog nečinjenja zdravstvene administracije, u puno slučajeva nemaju, stoji u priopćenju.
- Prvo, strane radnike koji dolaze u Hrvatsku, nitko ne pita za cijepni status koji je iznimno važan podatak u zdravstvenom kartonu pacijenta. Većina zemalja EU cijepni karton od stranih radnika traži čak i ako dolaze iz druge EU zemlje. Uostalom, hrvatski državljani obvezni su se cijepiti. Isto tako, za razliku od stranih radnika koji odlaze u zemlje EU, strani radnici koji dolaze u Hrvatsku nisu u obvezi testirati se na tuberkulozu, dodali su iz KoHOM-a.
Jezična barijera veliki problem liječnicima
Drugi veliki problem je taj što veliki broj stranih radnika u Hrvatskoj ne govori ni hrvatski ni engleski jezik (iako ga zdravstveni radnici nisu obvezni znati) te je liječnicima iznimno otežano sporazumijevanje s njima.
- Obiteljski liječnici nemaju informacije nužne za liječenje po pravilima struke, jer strani radnici ne znaju objasniti i nemaju podatke o eventualnim kroničnim bolestima, prethodnim bolestima, eventualnim alergijama, posebice na lijekove, ne znaju podatke o cijepnom statusu, ne znaju adekvatno opisati zdravstvene tegobe, navesti anamnestičke podatke o bolestima u obitelji. S obzirom na to da većina njih najčešće dolazi iz afričkih i azijskih zemalja izuzetno je važno znati i postoje li bolesti vezane za njihovu genetsku predispoziciju, odnosno postoje li kakve endemske bolesti u zemljama iz kojih dolaze? Nedostatak informacija nužnih za primjereno liječenje povećava mogućnost liječničke greške i onemogućava pružanje pravilne zdravstvene zaštite za strane radnike. Legitimno pitanje je i to tko štiti liječnike od eventualne greške zbog nedostatka informacija o zdravstvenom stanju pacijenta?, objašnjavaju iz KoHOM-a.
Pritisci poslodavaca i optužbe za rasizam
Dodatan problem je i taj što je sve više slučajeva, koje obiteljski liječnici već neko vrijeme uredno prijavljuju nadležnima, u kojima poslodavci stranih radnika rade pritisak na obiteljske liječnike i inzistiraju na tome da oni budu nazočni na pregledu “svojih” radnika, što KoHOM smatra nedopustivim.
- Isto tako, bilo je slučajeva kada je liječnik zbog jezične barijere što posljedično može dovesti do greške u liječenju, odbio primiti stranog radnika u svoj tim (liječnici ne odbijaju liječiti strane radnike!), nakon čega su ih poslodavci stranih radnika prijavljivali nadležnima pod optužbom za – rasizam!? Upravo se u ovom trenutku liječnica iz Slavonije – koja je ukazala na problem jezične barijere i koja nije dopustila da šef stranog radnika bude na pregledu – suočava s optužbom da je rasist!?, napominje se u priopćenju.
- Iako nadležni u zdravstvenoj administraciji već dulje vrijeme o ovim problemima imaju saznanja, dostavljeni su im jasni upiti o postupanju i prijavljeni konkretni slučajevi, međusobno prebacuju odgovornost, a očito je da su u izmjenama i dopunama Zakona o strancima, potpuno propustili reagirati, regulirati i riješiti ove probleme. Ne samo zbog liječnika i zdravstvenog osoblja, već i zbog samih stranih radnika, a onda i svih ostalih pacijenata, dodaje se.
Zadarski liječnici nevoljko o ovoj temi
Koliko su navodi KoHOM-a točni pokušali smo provjeriti s liječnicima obiteljske medicine u Zadru i Zadarskoj županiji. Mnogi nam nisu odgovorili na upite niti se javili na telefon, neki tvrde kako nemaju stranih radnika među svojim pacijentima, neki su odbili razgovarati s medijima, no oni koji su pristali na razgovor potvrdili su kako su problemi o kojima je progovorila Koordinacija hrvatske obiteljske medicine dio njihove svakodnevnice u liječenju stranih radnika. Jedna zadarska liječnica koja je željela ostati anonimna ispričala nam je jednu problematičnu situaciju koju je imala prilikom liječenja stranog radnika koji ne priča engleski, a da stvar bude gora, nije imao ni zdravstveno osiguranje.
- On je došao s ozljedom, odnosno upalom ruke. Nije znao engleski, nije znao ni koliko dugo pije antibiotik, i onda nam je dao neki nalaz od privatnog pregleda koji je negdje platio. Mi smo njemu to nastavili previjati, produžili smo mu antibiotsku terapiju, a on je, kako nije imao zdravstveno osiguranje, morao platiti lijek. Ali, mi se s njim nismo mogli sporazumjeti ni na hrvatskom ni na engleskom, a došao je sam, bez kolege koji bi znao nešto engleskog, pa mu pomogao prevesti. Nije bilo nikakve mogućnosti da se s nama sporazumi riječima, nego je pokazivao ranu i taj nalaz koji je donio, iz čega smo iščitali o čemu se radi i koliko to otprilike traje. On bi trebao imati zdravstveno osiguranje, ali ga nije imao, pa smo odlučili da mu nećemo naplatiti ni pregled ni previjanje. Iza toga je dolazio je još otprilike tjedan dana na kontrolu, dok mu se stanje nije smirilo, ispričala je liječnica.
Kako odrediti terapiju, ako se ne mogu sporazumjeti?
- Jako je nezgodno što se nismo mogli sporazumjeti s njim, nego smo morali to napraviti po nekakvom iskustvu, ali nisam bila sigurna ni pije li antibiotik redovito ni otkad ga pije. Zbog takvih stvari je mogućnost liječničke pogreške iznimno velika, pa bi bilo dobro da dođu s nekim tko će im pomoći u sporazumijevanju. Ovo je nešto što nas čeka i čega će biti sve više. On se može upisati kod nas i imati sva prava kao svi naši pacijenti, ali mi isto imamo pravo tražiti da se s pacijentom sporazumijevamo na nekom jeziku koji nam je poznat. Jer u protivnom može na primjer dobiti antibiotik na koji je alergičan, recimo popije Sumamed i dobije anafilaksiju i što smo onda napravili, samo zlo, dodala je.
Da se liječnici obiteljske medicine pri liječenju stranih radnika snalaze na razne načine potvrdio nam je i dr. Igor Božulić, koji ističe kako nema puno stranih radnika.
- Nisu to samo radnici iz Azije, imamo dosta i Albanaca koji dolaze i ne znaju engleski, pa se s njima iznimno teško sporazumijeti. Nekako se uspijemo sporazumijeti, koristimo se i mobitelima za prijevod, ali i gestikulacijama. Važno se s njima sporazumijeti kako im ne bismo dali krivi lijek. To su većinom mlađi ljudi, ja ih uvijek pitam jesu li zdravi i imaju li kakvih zdravstvenih tegoba, što najčešće razumiju, rekao je Božulić koji dodaje da s njima nije imao neugodnih iskustava.
U Gračacu bolje stanje
Slično iskustvo podijelio je i dr. Ante Knezović koji ima ordinaciju obiteljske medicine u Gračacu. Knezović je rekao kako sa stranim radnicima ima samo pozitivna iskustva, te kako nema problema u sporazumijevanju s njima jer većina njih koja dolazi u njegovu ambulantu zna engleski, a dodaje kako nema ni neugodnih iskustava s poslodavcima.
- Poslodavci rijetko dolaze u ambulantu s pacijentom. Imao sam jedan slučaj da mi je poslodavac doveo pacijenta iz Uzbekistana, gdje je ruski jezik u narativu. Uspjeli smo se sporazumjeti, jer su slavenski jezici sličnog korijena, a pacijent je relativno dobro govorio hrvatski. Nisam do sada imao nikakvih neugodnosti. Većina pacijenata koji rade su mlađi i imaju relativno dobro znanje o svom zdravlju, alergijama i prijašnjim bolestima. Većina njih ima cijepni status u svojim zemljama gdje imaju i dokumente o cijepljenju, rekao je Knezović.
Liječenje uz Google prevoditelj?
Liječnik obiteljske medicine Predrag Orlović ustvrdio je kako neugodnih iskustava do sada nije imao, ali je svjestan problema s kojima se suočavaju drugi liječnici.
- Neugodnih iskustava do sada nismo imali iako je nužno da pacijent koji dolazi kod nas na pregled mora poznavati hrvatski jezik ili barem osnove engleskog jezika jer se liječenje punoljetne osobe ne može obavljati uz nazočnost prevoditelja, poslodavca ili druge osobe. Iako ima situacija u kojima se upravo ovakva praksa događa, mislim da nije primjereno da se u pregledu služimo Google prevoditeljem. Upravo je na nadležnima da reguliraju način na koji se može obaviti liječenje stranih radnika koji ne govore hrvatskim ili engleskim jezikom. Mislim da liječnik ne treba poznavati strane jezike jer mu to i nije u opisu radnog mjesta. Nažalost, aplikacija prevoditelj je jedina mogućnost sporazumijevanja s radnicima koji ne poznaju hrvatski ili engleski jezik što smatram neprimjerenim, ali imamo dosta takvih situacija te je to jedina mogućnost pomoći takvim pacijentima, rekao je Orlović.
S obzirom da broj stranih radnika u Hrvatskoj konstantno raste, a neke procjene govore kako će ih do 2030. godine u Hrvatskoj raditi više od pola milijuna, država će se morati što prije i što hitnije pozabaviti s rješavanjem ovog problema. Kako Hrvatska nije jedina europska zemlja u koju dolaze strani radnici, možda bi se bilo dobro ugledati na pozitivne primjere drugih europskih zemalja. U svakom slučaju, država bi trebala uvesti obvezu dokazivanja cijepnog statusa, kao i obvezu testiranja na tuberkulozu, kako ne bi došlo do širenja zaraznh bolesti. Što se tiče jezične barijere, KoHOM predlaže da se liječnicima osigura 24-satni online prevoditelj za sve jezike, kako bi strani pacijenti imali sigurno liječenje. Ignoriranje ovog problema samo će pogoršati probleme i za liječnike i za strane radnike, no poznavajući brzinu kojom hrvatska država rješava probleme s kojima se suočava, liječnici bi se mogli poprilično načekati.
