Nedavni slučaj djeteta ostavljenog u automobilu na parkingu jednog trgovačkog centra u Makarskoj, koje su vatrogasci, srećom, spasili, podsjetio je na ozbiljnost sindroma zaboravljenog djeteta.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) u Americi, zbog toga što su ostavljena u zaključanim vozilima pri velikim vrućinama, godišnje prosječno umre 38 djece, u Australiji 2-3 djece, u Kini 35. U Ujedinjenom Kraljevstvu 2018. godine život je izgubilo 52 djece ostavljene u automobilu.
U Hrvatskoj je u srpnju 2019. u Rovinju na isti način preminula djevojčica, a u lipnju 2021. u Kninu je preminuo dječak. U Hrvatskoj su zabilježeni i slučajevi, poput ovog u Makarskoj, koji su, srećom, završili bez smrtnih posljedica za djecu.
Roditeljska nepažnja
Smrt djeteta ostavljenog u motornom vozilu, zbog toplotnog udara, tragičan je događaj koji se može izbjeći. Svjesnost o opasnostima i edukacija o prevenciji ključni su koraci ka izbjegavanju ovakvih tragedija.
- Najčešći uzrok je roditeljska nepažnja, a ne namjerno zanemarivanje djeteta. Dijete najčešće zaspe u autosjedalici te ga roditelji ne žele buditi ili su zaokupljeni poslovnim i drugima obavezama, tako da zaborave da im je dijete u vozilu. U manjem broju slučajeva, dijete se nesretnim slučajem samo zaključa u vozilu, pojašnjava pedijatrica Nevena Švorinić iz Poliklinike Vrdoljak.
Djeca su posebno ugrožena
Kada ljetne vrućine dosegnu vrhunac, unutarnja temperatura vozila često znatno premašuje vanjsku temperaturu zraka, stvarajući opasnost od toplotnih udara u svega nekoliko minuta.
- To se događa zbog velikih staklenih površina automobila, emitiranja topline od zagrijanih plastičnih dijelova i sjedala u unutrašnjosti, te zbog smanjenog strujanja zraka. Ukoliko je vanjska temperatura 35 stupnjeva, temperatura zraka u vozilu se kroz desetak minuta podiže na 45 stupnjeva, što je porast od 34%, objašnjava Švorinić.
Visoke temperature unutar vozila mogu uzrokovati brzo povećanje tjelesne temperature djeteta, dovodeći do ozbiljnih zdravstvenih problema, čak i smrti.
- Kada su djeca izložena ekstremnim temperaturama, mehanizmi odgovorni za termoregulaciju zakazuju, što najprije dovodi do porasta tjelesne temperature do 40 stupnjeva i više (toplotna iscrpljenosti), zatim i toplotnog udara i moguće smrti. Organski sustavi zakazuju, dolazi do konvulzija, povraćanja, gubitka svijesti i smrti. Djeca su posebno ugrožena jer imaju veću površinu tijela u odnosu na tjelesnu masu zbog čega imaju povećanu proizvodnju vlastite topline, a također se i manje znoje u odnosu na odrasle osobe, ističe Švorinić.
Nikad ne ostavljajte dijete u vozilu
Bez obzira na okolnosti ili hitnoću situacije, uvijek je prioritet osigurati da je dijete sigurno i izvan opasnosti od ostavljanja u vozilu.
- Važno je nikad, pa čak niti na kratko, ne ostavljati dijete u zaključanom automobilu. Parkiranje automobila u hladu i djelomično otvaranje prozora nisu sigurna alternativa. Ukoliko prolaznici primijete dijete ostavljeno u zaključanom vozilu, preporuke su da se odmah nazovu hitne službe, upozorava Švorinić.
Sindrom zaboravljenog djeteta usko je povezan sa sindromom ekstremnog roditeljskog stresa. Kronični stres, koji prati naš svakodnevni život, također može utjecati na našu sposobnost pamćenja i pažnje, često nas ostavljajući u trenucima nepažnje koji mogu imati kobne posljedice.
- Nijedan roditelj koji živi u normalnim i prirodnim okolnostima ne zaboravlja svoje dijete, rijetko se kada radi o zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, već se radi o roditelju koji živi u nenormalnim društvenim uvjetima, kaže mr.sc. Polona Bencun-Gumzej, specijalistica školske i sveučilišne medicine te psihoterapeutkinja za djecu, obitelj i odrasle.
Kronični stres izaziva amneziju
Iako nas naša prilagodljivost može zaštititi i pomoći nam da preživimo u teškim situacijama, ona također može rezultirati prihvaćanjem raznih uvjeta kao normalnih.
- U današnje vrijeme jako je teško biti roditelj, sve se češće susrećem s roditeljima koji su izgubljeni u roditeljstvu, koji se ne mogu snaći, ne znaju rade li dobro ili loše. Bez obzira na to koliko savjeta i eksperata danas postoji, toliko se vidi koliko su ljudi izgubili svoj prirodni nagon. Prirodni nagon je zaštititi svoje dijete i, posebno malo dijete, imati uz sebe 24 sata dnevno. Nama je potpuno prirodno da imamo fizički kontakt i da smo cijelo vrijeme zajedno, a u skladu s prirodom bi bilo da živimo jedan život gdje smo svi u stalnom kontaktu, ali naravno u svijetu u kojem živimo to praktički nije moguće, objašnjava Bencun-Gumzej.
Kronični stres ne samo da narušava naše mentalno zdravlje, već i negativno utječe na našu sposobnost koncentracije i pamćenja, stvarajući dodatne probleme u svakodnevnom životu.
- Radimo dva posla, ne stižemo sve obaviti, najgori smo prema najbližima jer nemamo vremena, umorni smo i iscrpljeni. Jurimo s jednog posla na drugi, dijete trebamo ostaviti u vrtiću, a ono je zaspalo u automobilu. To je sve okrutna stvarnost našeg društva, a jedna od cijena kroničnog stresa je amnezija, doslovno se ne sjetimo što smo iduće trebali obaviti. Ljudi često pomisle "samo ću nešto obaviti u dvije minute", onda te dvije minute vrlo brzo porastu na 20 minuta, u kojima obave još par obaveza, a tada nastane preopterećenost sustava, i sve ono o čemu smo prethodno morali misliti ode u zaborav, ističe Bencun-Gumzej.
Postavljanje granica je važno
Moramo se ponovno naučiti biti prisutni i u sadašnjem trenutku, što je djeci prirođeno. Za nas odrasle, ključno je da naučimo postaviti svoje prioritete.
- Važno je postaviti granice i prepoznati kada posao preuzima kontrolu nad našim životom. Kada se posao pretvori u manijakalni rad, kada se neprekidno trudimo i forsiramo bez odmora, to nije dobro ni za koga. S druge strane, kada smo na odmoru, ne moramo se ni manijakalno odmarati i imati osjećaj da sve moramo napraviti. Odmor bi trebao biti vrijeme za opuštanje i punjenje energije, a ne još jedan izvor pritiska. Ne smijemo zaboraviti slušati sebe i svoju intuiciju, a ne isključivo druge ljude. Možemo biti moderni ljudi koliko god hoćemo, ali naša priroda je takva da sve ide po instinktu, pogotovo kad su u pitanju mala djeca. Međutim, u ovakvim okolnostima, mi ćemo se prilagoditi nenormalnim uvjetima i onda u konačnici dijete pati, zaključuje Bencun-Gumzej.
