Stara poslovica kaže - bolje spriječiti nego liječiti. No, kad su hrvatske ekološke katastrofe u pitanju, u mnogim slučajevima odgovorni posežu, ne za sinkopom, već za amnezijom. Nedavno otkriće da je hrvatska ekomafija odlagala opasan, pa i radioaktivni otpad, među ostalim i na benkovačkom području, ponovno je aktualizirala pitanje odgovornosti lokalne politike i zajednice, u kojoj nitko ništa nije znao, nit’ vidio nit’ čuo, a niti primijetio.
Pričao s Dodićem, al nije znao zašto
- Nisam znao da se radi o odlagalištu - da sam imao saznanja, reagirao bih. Nikada se na tom mjestu ni prije nije odlagao otpad, odnosno, nije postojao ilegalan deponij. Iskreno, čak mi je bilo čudno kada se taj Dodić raspitivao o tom prostoru. Rekao sam mu da pošalje pismo namjere gradu Benkovcu, no nakon toga nam se nije više javljao. I meni je osobno čudno da nitko nije primijetio dvije godine da se tamo nešto događa. Ovo je svakako nesretna okolnost za cijelu državu. Ako pitate mene osobno, to je i ekocid i genocid. Ako je netko spreman otrovati vlastiti narod za šaku sitniša, ne znam što bih uopće komentirao o tim ljudima, kazao je Tomislav Bulić, gradonačelnik grada Benkovca.
Nevjerojatno je da priznaje kako je s Dodićem razgovarao o tom prostoru, a nije ga se sjetio pitati zašto ga zanima taj dio benkovačkog područja i koje su mu namjere. A možda ga je i pitao, jer i sam priznaje da je Dodiću predložio da mu pošalje pismo namjere. A pisma namjere se ne šalju nenamjerno, nego s nekom namjerom, pa je teško povjerovati da u tom razgovoru se nisu dodirnuli teme odlaganja otpada, doduše najvjerojatnije onog legalnog, jer nitko nikome unaprijed ne priznaje svoje kriminalne namjere, pa zašto bi Dodić benkovačkom gradonačelniku? Iako ostaje nejasno zašto se Dodić raspitivao o napuštenom kamenolomu, a ne njegova supruga koja je zbog toga bila uhićena? Jer, istraga, koliko je javnosti poznato, njezinog supruga nije zasad obuhvatila, vjerojatno po principu koji je dobro poznat u našoj državi kod svih struktura da Dodić o tome ništa nije znao. No, izjava benkovačkog gradonačelnika baca sumnju na takvo blaženo neznanje.
Tko kontrolira hrvatski zemljišni prostor?
Benkovački gradonačelnik i lokalni stanovnici sad traže hitne mjere sanacije izvora Kožlovac, dok državne vlasti pokušavaju koordinirati odgovor na ekološku krizu. Komunalno poduzeće grada Benkovca naručilo je ispitivanje vode na izvoru Kožlovac, a obavlja se i dodatno uzorkovanje vode s tog izvora koju je naručio Zadarski zavod za javno zdravstvo u suradnji s maticom HZJZ.
Mještani Benkovca izražavaju rastuću zabrinutost za svoje zdravlje i sigurnost okoliša, ali i nevjericu oko navodne činjenice da nitko ništa nije znao. Postavlja se i pitanje kako to da glavni čovjek grada, koji svaki mjesec prima plaću iz poreza građana, nije nikad provjerio stanje tog područja, nije naložio kontrolu jame bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, ako zbog ničega drugog, onda zbog zdravlja građana? Ili to nije njegov posao? Ako nije, čiji je? Gdje su sve te puste državne institucije zadužene za kontrolu hrvatskoga prostora?
- Kako je moguće da nismo ništa znali? To mjesto je blizu naših kuća, blizu naših polja, mi smo krški kraj, koju mi to vodu pijemo, kako možemo biti sigurni da naša voda nije kontaminirana?, pita se jedna od lokalnih stanovnica.
- Ovo je napad na grad. Ranije je tu bilo crno brdo. Lokalne vlasti trebaju surađivati s Ministarstvom zaštite okoliša, i svi zajedno trebamo moliti Boga da što bolje sve to uklonimo i da ne osjećamo nikakve posljedice svega ovoga. Želja i apel prema izvršnoj i lokalnoj vlasti da se ovo što prije riješi. Ne bih htio upirati prstom u ikoga, nisam ni ja siguran da je netko iz Benkovca uopće znao za to, sve što znam o tome je ono pročitano u medijima, rekao nam je Benkovčanin Frane Tokić, nekadašnji kandidat za gradonačelnika Benkovca, a danas državni tajnik pri Ministarstvu demografije i useljeništva.
Ovo nije prvi put...
Najnovija eko katastrofa nije prva na zadarskome području. Osim slučaja “Crno brdo”, još se 2019. pisao o ekološkoj katastrofi na rijeci Zrmanji gdje je otkriveno curenje velikih količina štetnih materijala nastalih zbog krađe željeza i bakra. Lopovi su presjekli cijevi između spremnika za mazut, što je otkriveno 16. travnja 2004. U rijeku se izlilo 44 milijuna litara lužnatog materijala, 5000 litara visoko kancerogenog PCB ulja iz transformatora i stotine nestalih radioaktivnih doza iz bivše tvornice Glinica. Krađom bakra iz transformatora, iz kojih je uklonjeno ulje bez propisnog zbrinjavanja, došlo je do izlijevanja PCB ulja. Osim toga, nestalo je i stotinjak radioaktivnih konzervi korištenih u proizvodnji bivše tvornice, a koje su se kasnije kao utezi koristile u poljoprivredi, srećom, bez štetnih posljedica po zdravlje ljudi. I tada se postavljalo pitanje kako se to uopće moglo dogoditi, postoje li nadzori, kontrole takvih opasnih područja?
“Spasonosna” rješenja hrvatske birokracije
Što se tiče ovog najnovijeg eko skandala, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, zajedno s državnom tajnicom Anjom Bagarić i direktorom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Lukom Balenom, održala je u Gospiću radni sastanak s lokalnim dužnosnicima na temu sanacije nelegalnog otpada. Na sastanku su potvrđene mjere za rješavanje problema nelegalno odloženog otpada, uključujući prikupljanje podataka o lokacijama otpada i planove za njegovo uklanjanje. Također, najavljene su izmjene Zakona o gospodarenju otpadom za bolji nadzor i prevenciju. Ministrica Vučković je naglasila važnost transparentne komunikacije i suradnje s lokalnim vlastima, dok su gradonačelnik Gospića Darko Milinović i ličko-senjski župan Ernest Petry izrazili zadovoljstvo suradnjom i podršku države u sanaciji otpada. Gradonačelnik Benkovca, Tomislav Bulić, potvrdio nam je da je i on bio na tom sastanku. Ministrica je najavila da će odlagališta biti čim prije sanirana.
Savršen birokratski rječnik za one koje građani plaćaju da bi im osigurali zdrav okoliš koji im neće biti prijetnja zdravlju. Zašto nam se uvijek prvo treba katastrofa dogoditi, da bi odgovorni išli mijenjati zakone? A zapravo nije problem u zakonu, nego njegovoj provedbi na terenu. Jer, ako dosad u Zakonu o gospodarenju otpadom nismo imali odlično uređen nadzor i prevenciju, nešto je trulo u državi Hrvatskoj...
