Lutajući Zadarskom županijom, iako nismo ni zakoračili u turističku sezonu sve manje srećem domaće ljude, a sve više strance s kojima se ne možeš sporazumjeti ni na hrvatski ni na engleski. Riječ je o stranim radnicima u građevinarstvu i ugostiteljstvu te skladištenju, trgovini. Procjenjuje se da će se ove godine biti izdano čak 160 do još više nevjerojatnih 180 tisuća dozvola za boravak i rad radnika izvan EU-a.
Sve me više hvata nostolgija za kvalitetnim i stručnim sezonskim radnicima iz Slavonije i BiH, s njima bih barem mogao popričati bez problema. Mnoge je trbuhom za kruhom potjeralo u Njemačku, Irsku, Švedsku. Poslodavci se okreću radnicima iz trećih zemalja koji ne znaju jezik. Dolaze nam iz Nepala, Bangladeša, Filipina, Turske, Uzbekistana, Ukrajine…
“Zgodan li je onaj Nepalac, uh. A što će mi kad plaću šalje u Nepal, od čega ćemo živiti”, što u zbilji što u šali kaže mi mladolika poznanica iz zadarskog zaobalja. Dodao bih, još će što prije iskoristiti prigodu da ode raditi u neku drugu EU zemlju. Nažalost, prestanak problema za sezonskim radnicima još nije na vidiku iako do dozvole za boravak i rad nikad nije bilo lakše doći.
Kako zadržati radnu snagu i privući kvalitetni kadar, goruće je pitanje poslodavcima, posebice u građevinarstvu i turizmu. Sve je veći problem naći kvalitetne radnike, koji znaju hrvatski ili engleski i neki drugi nama poznati jezik. Jezična barijera mora postojati, a ispunjenje visine plaća te smještaj, obrok i viza mogu poslužiti kao rješenje problema...
Vaš Vele!
