Za neka sela u Zadarskoj županiji kažu da se nisu kamenom zidala, već da su nicala, ne iz bajke, već u samoj bajci. Takva je i Krneza, varošica mala a tako posebna, čija povijest seže negdje od kraja osmoga do početka devetog stoljeća. U povijesti se nazivala Karnica ili Krnica te spada u jedno od prvih naselja Hrvata, odnosno doseljenih Slavena u ove krajeve...
- Krneza kakvu se danas poznaje nastala je prije 300 godina, a promijenilo se i stanovništvo, reći će susretljive i nadasve ljubazne - Luca i Aurora od majki iz Krneze, kod bogatog štanda voća, povrća i likera OPG-a Brkić, na izlazu prema Ražancu.
Uz sjeverozapadni rub Ravnih kotara poput stidljive seoske ljepotice na 40 metara nadmorske visine Krneza spokojno samuje ispod Podvršja, niti šest kilometara jugozapadno od Ražanca i 13 kilometra od Zadra na površini od 8,48 četvornih kilometara, gdje se u strastvenom poljupcu zapetljalo staro i novo, poput izgubljenog raja.
- Sve u svemu, ništa se tu ne događa novo i neuobičajeno. Tek poneki poziv za dobrovoljno darivanje krvi, prometna nesreća na cesti Zadar-Ražanac, poneki požar, sasvim rijetko svadba ili rođenje, a nešto češće sprovod, govore nam kod poljoprivredne apoteke Venci, na ulazu u Krnezu iz pravca Zadra.
Danju čuvali ovce, noću “pravili” dicu
Iz Krneze se uvijek odlazilo za lakšim i boljim životom. Raštrkala se Krneza kao pilići bez kvočke. U točno 60 kućanstava živi 164 stanovnika, 86 muškaraca i 78 žena. Prema popisu stanovništva prije 10 godina brojili su 177 stanovnika, sada 13 manje...
- Je, pivalo se ovdje u ovozemaljskom raju, cila se dolina i uokolo brda orila. Danju se pivalo za ovcama a za mraka pravila dica, govori jedan od Lazanje ali i stariji žitelji prezimena Matak, Čolak, Katić, Zekanović, Jelinić, Kalac, Vulić, Mustać, Miočić…
- U naše vrime cure su se tražile kod ovaca a nisu po kafićima i noćnim barovima. Ili kako čujem, ali ljudi svašta pričaju pa i ne virujem, da se gledaju u ovim modernim telefonima i vode ljubav na daljinu, što li već. Bože me sačuvaj Sodome i Gomore, di su ona stara vrimena, nostalgično će naš dobrodržeći sugovornik.
Mataci, Zekanovići, Čolaci, Katići, Lazanje, Kalaci, Jelinići i Miočić, koji su se smjestili u Čolacima, Matacima i u Zekanovićima pristigli su ovdje iz velebitskog planinskog Ljubotića, zaseoka naselja Tribanj u starigradskom Podgorju.
Prezimena Jelinić, Kalac, Miočić, Lazanja i Katić koji su u većini došli, rekli bi u “laštvo”. Sve su to obitelji hrvatske narodnosti i rimokatoličke vjeroispovijesti, govore nam mještani koji su dobro upoznati s poviješću svog sela kroz vrijedno pero mr. sc. Nenada Zekanovića Miće...
Dah minulog i nadolazećeg
Sve je to povijest Krneze na prijelazu iz 17. i 18. stoljeća, dok se pretkršćanski tragovi života mogu vidjeti na tri manja grobna humka na lokaciji Zidine te na Staroj Krnezi i Glavici oko crkve Gospe od Snijega.
U ovom šarolikom kraju, gdje se miješa dah minulog i nadolazećeg, ljudi su vrijedni, topli, prijateljski raspoloženi, gostoljubivi.
- Imamo školu, crkvu, groblje, gradsku vodu te asfaltno igralište i dječje igralište koja su pomalo zapuštena. I dalje smo selo bez gostionice, ambulante, liječnika, pošte i dućana. Imamo automehaničarsku i vulkanizersku radnju, PVC stolariju, proizvodnju humusa, poljoprivrednu apoteku i OPG-ove, ali za kućne potrepštine moramo ići u Ljubačke Stanove ili Ljubač, kazuju nam mještani.
Kontinuitet vjerskih objekata iz 10. i 11. stoljeća govori o stalnosti hrvatskog življa. Živuća crkva Gospe od Snijega iz 12. stoljeća, uz crkvu sv. Andrije najstarija je očuvana crkva u župi Ražanac.
- Crkva Gospe od Sniga nalazi se na uzvišici između Krneze, Ljubačkih Stanova i Ljupča, gdje naizmjenično subota-nedjelja svete mise predvodi župnik, Bibinjac don Mario Sikirić, upoznaju nas Božo Kalac (71) i Svetko Lazanja (65) istaknuvši kako je najstarija mještanka 93-godišnja Danica Jelinić – Popovca.
Pregršt priznanja i nagrada
Područna škola u Krnezi postoji već 77 godina i od prvog i četvrtog razreda broji tek 8 učenika. Kažu, dogodine će i manje.
- Škola u Krnezi je mala, ali vrijedna i radišna, puna znanja, tvrdi gospođa Ljuba Lazanja.
Naime, na svečanoj sjednici Općinskog vijeća 30. rujna 2022., u povodu Dana općine Ražanac OŠ Jurja Barakovića, Područnoj školi Krneza dodijeljeno je prestižno javno priznanje, Nagrada Općine Ražanac.
- Općinske nagrade dodijeljene su učiteljicama Ireni Miočić i Eli Bošković, učenicima Luni Lazanja, Šimunu Vuliću, Petru Vuliću, Juri Mataku, Marti Jordan, Filipu Mataku, Miji Jelinić te Nikoli Žigunu zbog zapaženih rezultata u području prosvjete, obrazovanja i očuvanja tradicijske kulture. Dobili su nagradu publike i nagradu za najbolji lutkarski rad na 11. Festivalu učeničkih igrokaza u Osijeku, te za 3. mjesto na Županijskoj smotri učeničkih zadruga, ponosno će Jagoda Matak, iz nadaleko poznatog OPG-a Matak.
No, to nije sve. Grb Općine Ražanac dodijeljen je Gabrijelu Mataku, učeniku generacije školske godine 2021./2022., koji je između ostalog ostvario rezultat među 10% najboljih učenika u državi na međunarodnom natjecanju iz informatike i računalnog razmišljanja “Dabar”.
Nedirnut krajolik s 8 učenika i 7 doktora
Iako ima samo 8 učenika u razrednoj nastavi, Krneza ima, vjerovali ili ne, čak 7 doktor.
- Među njima je i dr. Luka Matak, specijalist ginekologije i opstetricije uža specijalnost ginekološke onkologije iz Opće bolnice Zadar koji je predvodio tim koji su tehnikom vNOTES operacije, prve u RH i među prvima u Europi, kojom su zadarsku bolnicu svrstali u svjetski vrh. Naš doktor Luka je također ovogodišnji dobitnik Nagrade Općine Ražanac, doznajemo na autobusnom stajalištu nedaleko OPG-a za proizvodnju meda i kozmetičkih proizvoda, te stada ovaca pasmine romanovske.
- Ako znaš gledati dođi vidjeti Krnezu i odmah ćeš zavoljeti ove rajske doline i kamena brda, pozivaju gostoljubivi mještani.
”Želite li uživati u još nedirnutom krajoliku, osjetiti krotko fijukanje slane bure zimi, čuti sovin huk i ćukov pijev u vedrim zvjezdanim noćima, doživjeti miris livada i ocvalih stabala, okupati se na samo kilometar-dva udaljenim plažama, uživati u jedinstvenom zalasku sunca s pogledom na zelenilo polja i livada, more i vrleti Velebita, kušati komadić pršuta ili sira i popiti gutljaj izvrsne žutice ili crnjaka, sresti gostoljubiv svijet – samo svratite”, napisao je mr. sc. Nenad Zekanović Mićo.
