Oj, stani, stani to su Raštančani, bile boje nikog se ne boje…”, stihovi su pjesme KUD-a Sveti Ivan Glavosjek iz Raštana Donjih, osnovanog prije 20 godina, 2004.
- U našim običajima i tradiciji sačuvani svi odjeci naših života, svih naših koraka, govora, ljubavi i protivljenja, našeg svakodnevlja i puntarstva. To je obrazac stvarnog života, to je kamen sa praga naše kuće i dvora, iako mi Hrvati svoju baštinu volimo skrivati kao nešto staro arhaično i nepotrebno, njezin zvuk nam je svenazočan stalno susrećemo njezine obrise i ona zapravo dopire odasvuda, naglasila je Vesna Matešić, već legendarna čuvarica narodne baštine.
Zajedno su, kaže ona, prošli 337 tisuća kilometara, 2.832 puta obukli su svoju narodnu nošnju i imali su 330 službenih nastupa. Sudjelovali su u 14 humanitarnih akcija, snimili su igrani film, glazbeni spot sa zadarskom klapom Puntamika za pjesmu Poleti bili galebe, sudjelovali u 19 televizijskih i radio emisija.
Prvi pisani spomen 1240. godine
- Kroz KUD je prošlo 90 članova, organizirali smo doček našeg zlatnog olimpijca Ivana Katuše, brojne izložbe, promocije knjiga i projekcije filmove, ugostili smo zadarsko Kazalište lutaka, nabraja Vesna Matešić.
U plodnoj ravnokotarskoj udolini smjestilo se selo Raštane Donje, koje duguje ime gustom hrastovom gaju. Davno su tu svoje posjede imali plemeniti Hrvati roda Kačića, Glamočana i Ramljana, prvi put se spominju u jednoj pisanoj ispravi 1240. godine.
- Raštane Donje je selo u kojem svaku večer vidiš zvizde, čuješ ćuka i rebca kako piva. Selo u kojem sve počinje uz vinovu lozu, kukuruz, briškulu, kolo, pismu i malo nogometa. Selo u kojem ljudi žive lipo i sritno. Ne zato što puno imaju, nego zato što im malo triba, uvjerljiv je sugovornik iz ovdašnje loze Raspovića.
Rat u Ukrajini i Bliskom istoku, inflacija, gospodarski i financijski problemi Hrvatske i svijeta iz ovog se mjestašca u ravnokotarskoj udolini manje vide i osjećaju.
Život u seoskoj idili
- Iako u svom poslu usprkos nekoliko godina “zamrznutoj” plaći zaista guštam, vesele sam naravi i druželjubiv, kad dođem u svoje Bratoviće u svoje Raštane Donje, sve boli, brige i problemi jednostavno nestanu, tvrdi 62-godišnji Vlado Bratović dok u svom povrtnjaku “kotlja – šulja” krumpire, pamidore, kukumare, tikvice, paprike...
Biste li i vi otišli na selo, preselili se iz grada zbog jeftinijeg života? I živjeli seosku idilu koju tek povremeno razbudi blejanje ovaca i janjaca, meketanje koza, kukurikanje pijetlova i lavež pasa.
- Ovdje se živi punim plućima, jednostavno se živi punim životom. Kad s posla u Zadru dođem ovamo, nestaje sve što me muči, nestaju brige, ništa me više ne boli, govori Vlado, popularni djelatnik zadarske Čistoće, dobitnik Grba grada Zadra i prestižnog priznanja djelatnika godine u akciji “Čovjek ključ uspjeha u turizmu 2006.” Hrvatske turističke zajednice.
Život na selu, ovdje u nakovnju Raštana Gornjih, Gorice, Debeljaka, Sikova i Sv. Petra je puno jeftiniji, potvrđuje i njegov sumještanin, 77-godišnji Ante.
- Život u gradu je puno stresniji i depresivniji od onog u selu, a viši su i životni troškovi. Hranu, odnosno domaće životinje, povrće i voće, možete sami uzgajati i saditi. ‘Ko to more platiti, pita se dida Ante.
Ravnokotarski turistički bum
Raštane Donje 1948. godine ima 368 stanovnika, dok najviše stanovnika broji 1971., točno 539 stanovnika. Godine 2011. tu živi 499 duša.
- Tu u zaobalju Općine Sv. Filip i Jakov u 160 kućanstava živi 485 žitelja prezimena Katuša, Strmota, Raspović, Matešić, Jurjević, Marić, Galac, Demo, Buovac, Kruneš, Lukić, Montabelo, Šarić, Galešić, Števanja..., nabraja Strmota.
Tko posljednjih godina nije bio u Raštanima Donjim teško da će prepoznati ovo mjesto. Tu se, kako tvrde sugovornici, zadnjih nekoliko godina napravilo više nego u proteklih pola stoljeća. Možda i zbog toga ovdje ljudi nisu namrgođeni i ljuti, nego veseli i izuzetno gostoljubivi.
- Novi život osjeća se na svakom koraku. Štoviše, svakim danom uvjeti života su sve bolji, samo što mi sve brže starimo, pričaju mještani na tradicionalnom sijelu kod mjesne trgovine...
Vraćaju se i cijele “odlutale” obitelji. U Podvršju, Strmotama, Galcima, Gračku i Podjarugi kao gljive poslije kiše niču nove obiteljske kuće, kuće za odmor s bazenima, seoska gospodarstva, maslinici...
- Niknut će i 70-ak novih kuća na Smiljevači i Galcima, a vode iz vodovodne slavine i brzi internet bit će u svakoj kući, svašta nešto, uvjerljiva je gospodična Anamarija.
Cijeli život se odvija oko škole, na asfaltnom višenamjenskom igralištu i kod spomenika hrvatskom vitezu Zoranu Galešiću, te na četverostaznom boćalištu u Podvršju.
Više ljubavi u selu
- Inflacija, globalna ratna kriza, ovi izbori, prepucavanja, podmetanja i vrijeđanja toliko je nagrizla suvremenog čovjeka da mu je ušla i u postelju. Zbog krize, više je ljubavi na selu nego u gradu, uvjeravaju sugovornici.
Ruralni turizam izuzetno je perspektivan. Jedan od najuzornijih primjera takvih trendova zasigurno je i ovo ravnokotarsko mjesto.
- Raštane Donje imaju pedesetak kuća za odmor i vila s bazenima i još se gradi. Kuće s bazenima, naročito kod nas u zaobalju koje je izvan turističke vreve, su pravi bum. Zajedničko svim gostima je da iznad svega cijene mir i žele uživati daleko od urbane i turističke vreve, u jednom dahu će Marić.
Zaštitni znak su im već tradicionalna Večer folklora i starih običaja pod nazivom “Pisme moje u škatuli stoje”
Donjoraštanjani drže do tradicije i do svoje fešte sv. Ivana, propovjednika, pustinjaka i mučenika. Međutim, jedni su 24. lipnja, proslavili svog nebeskog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja, dan rođenja sveca. Drugi su 29. kolovoza proslavili sv. Ivana Krstitelja - Glavosijeka, odnosno svetog Ivana Usika kad se slavi svečevo mučeništvo, zapričao se 72-godišnji cvitaraš, gostoljubivi Mladen Katuša Mlađo
Bilo kako bilo, iz Galešićevih dvora u donjoraštanskom Podvršju protekle subote je odjekivala melodija “Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude...”.
