Sveta misa treće nedjelje DošašćaVelimir Brkić
StoryEditor
ŽIVOT U ZAOBALJU S POTPUNO DRUGAČIJIM ISKUSTVOM

Upoznajte Rodaljice, mjesto gdje se živi u ritmu prirode

Ovdje možete barem nakratko živjeti svoj izvorni život, zamijeniti užurbani gradski život sa životom na selu i vratiti se istinski odmoreni, poletni i ispunjeni

Jutarnji poj pivaca i tica, i zvuci Gospina zvona, večernja pisma mladih pastirica, melodija divna mojih Radaljica…, jedan je od stihova kojima mještani opjevavaju ovo selo koje leži u njedrima Bukovice i u srcu kraljevske Hrvatske. Smješteno je 25 km sjeveroistočno od Benkovca, uz cestu Benkovac- Lisičić- Brgud- Bjelina- Kistanje-Knin.

- Prvi put spominje se početkom XV. st. kao Radalich i Rasalich. U doba mletačko-osmanskih ratova bilo je raseljeno, a obnovljeno je nakon okončanja Kandijskoga rata (1669). Selo je razoreno u doba velikosrpske agresije 1991–95., kazala nam je Ana.

Ovdje je od 1547. godine djelovalo 60 fratara, dok je Joso Kamber zvani “Škapular” bio laik na otočiću Visovcu na rijeci Krki, u franjevačkom samostanu Gospe od Milosti.

Mir i tišina za srce i dušu

- Josinu ženu zvalo se “škapularka”. I danas u Radoljicama postoji fratarski bunar i ostaci njihove kuće, uglas će Davor i Frane.

Rodaljice najviše stanovnika broje prije oko 100 godina (1921.), točno 367. Nakon Drugog svjetskog rata 1948. ovdje živi 306 stanovnika, dok 1971. broji 227 stanovnika.

- U predvečerje Domovinskog rata 1991. Rodaljice broje 162 stanovnika, svi redom Hrvati. Deset godina potom, 2001., nažalost nas je čak dvostruko manje, tek 80. Godine 2011. još i manje, točnije 67.

Prema Popisu stanovništva 2021. u Rodaljicama je tek 43 žitelja, najmanji broj od prvih poznatih podataka iz 1867. kad ovdje živi 204 duša. Povratkom nekoliko obitelji, govore sugovornici, sad ih je 50-ak. U 17 kućanstava žive Rodaljičani i Rodaljičke prezimena: Kamber, Mijić, Patača, Grgas, Paić, Nimčević, Žutelija, Šunić, Đodan, Kapitanović…

Gosti sve više prepoznaju Rodaljice. Ljudi uglavnom traže mir, tišinu i odmor, vole ovaj oblik turističkog smještaja ali ga je zasad premalo

- Ima mjesta ka’ u priči za ruralni turizam, za organiziranje predstavljanja domaćih proizvoda, ovdje ljudi puno toga rade sami. Želimo da Rodaljice žive, želimo održivi razvoj mjesta, poželio je Marijo, jedan od 13 ili 14 sugovornika.

Narodni odbor općine Rodaljice započeo je s radom 1952. godine i to nakon nekoliko promjena koje su se dogodile u administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske nakon rata.

Od općine do seoceta

- U sastavu općine Rodaljice nalazila su se sela: Bjelina, Brgud, Bruška, Dobropoljci, Parčić i Rodaljice, koja se izdvajaju iz općine Benkovac te selo Medviđa koje se izdvaja iz općine Žegar, reći će Ante Mijić.

Sljedeća reorganizacija uslijedila je 1955. godine Zakonom o području kotara i općina u NRH.

- Ovom podjelom i reorganizacijom ukida se općina Rodaljice te Rodaljice ulaze u sastav općine Benkovac, upoznata je gospođa Ana.

Najstarija škola u Bukovici izgrađeđna je 1910. u Rodaljicama. Uvijek je nekom smetalo što je katoličko i hrvatsko te je 1943. tijekom Drugog svjetskog rata porušena. Nova škola je sagrađena 1950. Sagradili su je rodaljiški meštri dok je država dala za materijal.

- Nakon Domovinskog rata škola, koja se nalazi zapadno od crkve, groblja, moderne ispraćajne dvorane za pokojnika i seoske gusterne, je obnovljena i zatvorena. Nema učenika, govore sugovornici prije svete mise, “točno u podne” na treću nedjelju Došašća koju je predvodio ovogodišnji mladomisnik don Mladen Protić iz Sukošana, župnik Korlata i Popovića i Rodaljica

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Velike Gospe prvi puta se spominje 1405. Vjernici zgradu crkve produžiše 1936. Crkva je podignuta u visine, a bila je i dvostruko veća od stare. Crkva je u Domovinskom ratu u ožujku 1992. minirana.

- Povratkom mještani su vlastitim sredstvima i uz pomoć švicarskog Caritasa, Zadarske nadbiskupije i donatora obnovili crkvu. Sve u vrijeme svećenika don Damira Jurčevića, don Josipa Lenkića i don Daria Tičića, kaže dida Ante.

Velikosrpske snage su izvršili genocid i ekocid. U lipnju 1992. počinili su strašan zločin nad Hrvatima. Ubijeni su civili starije životne dobi Luka i Grgica Šunić te Marija Šunić i Milka Grgas. Ključan svjedok bila je Matija Šunić, samo čudom ostala je živa.

Sjećanje na božićne običaje

- Sjećanje na one koji su svoje živote utkali u slobodu ove države naša je obveza, ističe Marijan Kamber.

Treću adventsku svijeću u crkvi Velike Gospe zapalio je Stipe Mijić, dok je sakristan Jure Mijić poslije nedjeljnog ručka bio sa župnikom Protić Mladenom tijekom obreda blagoslova obitelji.

- Narod se najviše veseli dolasku Božića. Uz pomalo zaboravljene običaje, od Badnje večeri do Tri kralja, pjevaju se božićne pjesme, reći će Jure.

U mjestu brojnih bunara rođeni su mnogi, na daleko poznati mještani, od doktora znanosti do majstora kamenoklesara. Među njima je i Šime Đodan (1927. – 2007.), hrvatski političar, ekonomist, govornik, ministar obrane HR s 15-dnevnim mandatom te važni disident u komunističkoj Jugoslaviji.

Ove 2023. godine Rodaljice je u medijsku pozornost vratila Marina Šunić rođ. Bašić u Škabrnji, supruga Mate Šunića, poznatog poduzetnika, “kamenara” i vlasnika Kamen Benkovac za koji je dobio i oznaku Izvorno hrvatsko i zaštitio i nazive proizvoda, pobjednica je 23. izbora najuzornije seoske žene 2023. te je iz Istre iz Svetog Petra u Šumi titulu donijela u Zadarsku županiju u Rodaljice.

- Supružnici imaju četvero djece, a osim s kamenom obitelj se u OPG-u bavi ruralnim turizmom, maslinarstvom, razvijaju poljoprivrednu proizvodnju obrađujući 12 hektara poljoprivrednog zemljišta, tu je rodaljički luk, svo sezonsko povrće, doznajemo tijekom “vižitavanja” Rodaljica.

29.12.2023., 08:48h
VELIMIR BRKIĆ
03. ožujak 2024 13:13