Slivnica, naselje u općini Posedarje, naseljena još od starijega kamenog doba, u pisanim dokumentima se spominje 1301. i 1389. godine., krije brojne životne priče, tajne, mističnosti. Način života raštrkan po brojnim zaselcima, uvjetovao je i poseban odnos prema smrti. On se, prema predaji, odražavao u štovanju pretka i vjerovanju da je njegova duša “živa”.
- Donijeti mrtvaca do groblja nije bilo lako. Pri nošenju mrtvac se nije smio spustiti bilo gdje i kad, u jednom od brojnih razgovora objašnjavao bi Šime Mijolović, Riječanin iz Slivnice, na groblju duša kod Lokve nasuprot crkve sv. Kuzme i Damjana.
Na mirilima se mjerila duša jer se vjerovalo da je duša istovjetna s čovjekovim tijelom i dužinom i oblikom.
- Dakle, izmireno tilo je izmirena duša. Pokojniku bi se uzimala mira tako što bi se njegovo tijelo položilo na zemlju glavom prema zapadu, nogama prema istoku, a lice bi mu okrenuli prema “izlazećem Suncu”, navodi Mijolović.
Običaji kojih više nema
Nakon toga pogrebna povorka bi nastavila put do groblja gdje bi se tijelo pokopalo. Nekoliko dana ili tjedana poslije došao bi ziđar ili rodbina umrlog koji bi obradili dva postavljena kamena i popločio dio između njih te sagradili mirilo.
“Mirila” ili “počivala duše”, pogrebno spomen-znamenja izgrađena u kamenu podizala su se sve do sredine prošlog stoljeća a mirila su za stanovništvo imala veće značenje od grobova u kojima su se nalazila “samo tijela, bez duše koja je ostala na mirilu”, rekao bi Mijolović.
Osim trenutačno zaraslih mirila kod Lokve još veće groblje duša je kod Kalaca, međutim slabije je sačuvano.
- Slivničkim “grobljem duša”, svi turisti koji su ih razgledali su oduševljeni. Ona su istinska turistička atrakcija.Ovo je raritet i treba ih sačuvati kao kulturnu baštinu, redovitije održavati i što više putem društvenih mreža i portala promidžbeno prezentirati, poželio je mladoliki sugovornik prezimena Kalac, jedan od 17 ovdašnjih sugovornika.
Slivnica je raštrkana u zaseocima Bokulja, Čukovića, Pod Crkvom, Mijolovića, Šilovića, Kalaca, Pod Vodom, Kneževića, Pod Gradinom, Žunića, Na Golom Brijegu i Poda Strane.
- Uokolo triju ilirskih gradina, Gradine kod Bokolje, Miolovića gradine i Lergova gradine smještena je Slivnica, uz cestu koja vodi od Posedarja do Ražanca i otoka Paga, rekao je Franjo Grgić, kaže, v.d. zvonar slivničke crkve.
Selo je dobilo ime po izvoru žive vode zvanom Slivnica. Raštrkano je nedaleko od obale Velebitskog kanala, Posedarja, Vinjerca i ražanačkih naselja kojima graniči te Novigradskog mora, Novskog ždrila i doline rječice Bašćice.
Slivnica Gornja: Ulica I – Slivnica Donja: Ulica II
- Tu se na čudesan način dodiruju blaga mediteranska i oštra planinska klima, tu se Velebit otvara moru, kazao je Mijolović.
Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine, čak 1228. Međutim, “bijela kuga” nije mimoišla ni Slivnicu. Više se umiralo nego rađalo jer se za boljom koricom kruha iseljava u Zadar, Rijeku i inozemstvo te se smanjuje broj stanovnika i kućanstva.Statistika je neumoljiva, u 50 godina “nestalo” je čak 400-tinjak stanovnika. Naime, prema popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika u 275 kućanstva, a bilo 416 stanova. Danas broji 784 stanovnika ili 50 manje u posljednjih 10 godina.
U Slivnici Gornjoj, sada Ulica I te u Slivnici Donjoj – Ulica II ima 445 stambenih jedinica od kojih je 357 za stalno stanovanje, dok u 225 kućanstva žive mještani prezimena: Kalac, Lerga, Mijolović, Baričević, Ćuković, Jukić, Matešić, Brkljača, Barić, Grgin, Grgić, Jagičić, Juričić, Juričević, Jusup, Landeka, Veršić, Vulić, Knežević, Pera, Verunica, Žunić, Latinović…
- Najstariji mještani su Ika Ćurković (95), Jere Brkljača (91), Marko Latilović (91). Ovako na brzinu bit će sam i koga priskočija, Bog će ga znati, u jednom će dahu Ivan Jagičić (90).
Naslonjeni na more, blizina autoceste, zračne luke i Luke Gaženica otvorile su Slivničanima nove vidike u turizmu, obrtu te u malom i srednjem poduzetništvu za bolju sutrašnjicu i toliko željenu demografsku obnovu.
- Život na selu je mnogo opušteniji te omogućava puno bolju kontrolu nad svojim životom. Uz to, na selu je zdraviji zrak, mračniji mrak te mnogo sjajniji zvijezda sjaji, poručio je Lerga.
Slivnička župa koja je utemeljena 1759. slavi svetkovinu Kuzme i Damjana. Svake nedjelje u Slivnici euharistijsko slavlje s početkom u 11.30 sati predvodi don Luka Šuštić, župnik Slivnice, Islama Latinskog i Ruplja.
- U misnom slavlju aktivno sudjeluju Branko Juričević, Denis Žunić, Ljilja Brkljača, Klara Lerga, Anita Lerga, Elizabeta Kalac, Barbara Lerga, Elizabeta Lerga, Magdalena Kalac, i dr. Svečanom ugođaju pridonosi župni zbor kojeg predvodi svestrana učiteljica Jadranka Kalac, nabraja muški vjernički puk na, kažu, tavanu (op.a horu) crkve.
Dvije škole, 14 učenika
U Slivnici ima dvije područne škole do četvrtog razreda koje zbog ukinute škole u Vinjercu od sredine prošlog stoljeća pripadaju OŠ “Braća Ribar” iz Posedarja. Stvarnost, u Slivnici Gornjoj (Ulica I) ima 6 učenika, a u Slivnici Donjoj (Ulica II), 8 učenika.
- Imamo i dva dućana – market Studenac i market Dali, Boćarski klub Slivnica, Malonogometni klub Slivnica, kapelicu posvećenu tragično preminulom Stipi Brkljači (1988.-2011.). Bunar izgrađen krajem 18. stoljeća i Lokvu koja nikad ne presušuje, pizzeriu Fortuna, nabraja sugovornik Ante.
Od uvale Bokulja u Slivnici do Svetog Duha u Novigradskom moru kod Posedarja prostorom dominira Slivničko bilo čije visine na prapovijesnoj Oraškoj ili Lergovoj gradini sežu do 267 metara nadmorske visine. Lergova gradina stara je nevjerojatnih 3.000 godina. Gradina je zaštićeno kulturno dobro.
- Riječ je o vrijednoj kamenoj baštini, koja je, na vjetrometini brojnih osvajačkih ratova, sustavno razarana. U vrijeme rimske uprave Lergova ili Oraška gradina s utvrdom je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane te velik dio Ravnih kotara, čak i do Vrane, objašnjava gospođa Magdalena Žunić.
Za Lergovu gradinu su se vodile velike borbe. O tome bi se moglo pričati danima, govore stariji mještani ispred župne crkve sv. Kuzme i Damjana sagrađene 1845. godine.
