Vjernički puk u crkvi sv. Nikole TavelićaVELIMIR BRKIĆ
StoryEditor
RAVNOKOTARSKO SELO

U Lišanima su nekoć živjeli bribirski knezovi, danas raste popularnost seoskog turizma

Mladi su sve više optimistični izražavajući pritom zadovoljstvo sve većom popularnošću seoskog turizma koji postaje hrvatski brend što omogućuje ostanak u selu

Sunce, sunce zađe za goru zelenu, ajmo, ajmo cure na vodu ledenu. Ladna, ladna voda ko te ne bi pio, kod vode ledene dragi me zavolio…”, jedan je od stihova koje pjeva KUD Sv. Nikola Tavelić iz Lišana Ostrovičkih, na daleko poznat po smotri folklora i susretu KUD-ova “Oj Lišane, selo najmilije!”.

- Lišane su naselje u kojem su živjeli bribirski knezovi. Naselje su bogate povijesti, gdje postoje ostaci tvrđave Ostrovica, a naš KUD nosi ime prvog hrvatskog sveca, mučenika iz 14. stoljeća, franjevca, misionara, zaštitnika mjesta i župe, sv. Nikole Tavelića, s ponosom je naglasila sugovornica Mamić.

Lišane su tipično ravnokotarsko selo od Zadra udaljeno 50 km, od Šibenika 30, Skradina 25 km i Benkovca 16 km. Na samom je na istočnom kraju Zadarske županije te tvori prirodnu granicu između Kotara na jugu i krševite zaravni Bukovice na sjeveru.

image

Nedjeljna jutarnja kava

VELIMIR BRKIĆ

Crkva, nositeljica duhovnog i društvenog života

- Posebnost stilskog obilježja lišanskog kraja je u isprepletenosti crkvenog i pučkog pjevanja, a to je upravo dokaz važnosti crkve kao nositeljice, kako duhovnog, tako i društvenog života i identiteta Lišana, kazao je Vlado Nimac.

Neki misle da su Lišane dobile ime po starohrvatskom jezičnom izrazu šuma – les, lesani, a drugi da su ime dobili po starohrvatskom rodu Lisničić ili po starohrvatskom izrazu za zaselak, mjestašce nedaleko grada.

- Ostrovičke se zovu zbog blizine istoimemnog mjesta, a narod upotrebljava samo Lišane. Ostrovica je starohrvatska utvrda istočno od Lišana i bila je dugo vremena vlasništvo hrvatskih plemića Šubiće, govori dida Ante.

Lišane su 1900. godine brojile 530 stanovnika, 1931. ima 811 stanovnika, 1953. ovdje živi 1.007 stanovnika, a 1961. najviše, čak 1.062 stanovnika. U predvečerje Domovinskog rata 1991. Lišane broje 892 stanovnika, svi Hrvati, točnije 99,10%, dok ostalih ima 8 ili 0,89%.

- Međutim, nakon Domovinskog rata ovdje živi gotovo 300 duša manje ili točnije 680. Deset godina potom, 2011., ima nas 583, a prema Popisu stanovništva 2021. ovdje je tek 510 stanovnika ili u proteklih 30 godina manje čak 550 stanovnika, nabraja Šimunac.

Od Bulića do Ostrovice te ispod brda i želježničke pruge u Podmišljenu, Nimcima, Mamićima, Mijićima, Radašima, Pavićima, Ćurćijima, Stipićima i na Vrulji trenutačno u 182 obitelji ima 537 članova prezimena: Nimac, Mamić, Mijić, Šimunac, Radaš, Stipić, Dević, Kalcina, Plazina, Musić, Radanović, Mamut, Tuta, Žiulić, Pelaić, Mešin, Tkalić, Pavić, Ćurćija, Duilo, Galić, Mijaljević…

image

Pogled na ravnokotarske Lišane

VELIMIR BRKIĆ

Život se vraća

Nažalost, nema više legendarnog Mile Nimca i Tome Mamića, gdje sam bio na zlatnom, odnosno dijamantnom piru. Najstariji mještani su baka Jeka Nimac (99) i dida Mirko Stipić (92). Protekle godine kršteno je dvoje djece, a vjenčano također dvoje, dok je pogreba bilo 12.

- Lijepa je vijest što nismo imali niti jedan razvod, što je jedinstveni slučaj u Lijepoj Našoj, ponosno će gospodićna Ana, dodavši kako 12. svibnja 2024. prvu svetu pričest, Duha svetoga prima 6 pričesnika, dok u vrtiću ima 15 djece, a u osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić 62 učenika.

Lišane osim vrtića i škole ima crkvu, groblje, mrtvačnicu, dva dućana, dva kafića, sedam kuća za odmor s bazenom, OPG-ove, Braniteljsku zadrugu Agro Lišane, obrt Dalmacija – pak za proizvodnju kartonske ambalaže,obrt Grgo za mesne proizvode – poznate mesnice Musić, stolarske radionice, obrt PVC, limariju, autoprijevoznike, parketare i više drugih obrta.

- Popularnost seoskog turizma sve je veća, postaje hrvatski brend što mladima omogućuje ostanak. Život se vraća u Lišane, uvjerljiv je sugovornik Kalcina.

Župa Lišane za vrijeme Osmanlija pripadala je Kožulovu Polju, zatim Velimu, Krkoviću i Polači do 1735., kada je pripojenjem Polače Krkoviću stvorena nova župa Vukšić-Lišane, a obuhvaćala je sljedeća sela: Lišane, Vukšić, Bulić, Prović i Ostrovicu. Župa pripada Skradinskom dekanatu Šibenske biskupije.

- Župna crkva sv. Nikole Tavelića podignuta je 1975.-77. godine kao zavjetno svetište, a posvećena je 1978. godine. Crkvu je, uz pomoć naroda, podigla Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, reći će Dević.

image

Putokazi na Vrulji

VELIMIR BRKIĆ

Agresor razorio, Lišane sve obnovilo

U Domovinskom je ratu srpski agresor ju je miniranjem potpuno srušio. Na njezinim temeljima položen je 17. srpnja 1996. godine temeljac za novu crkvu.

- Crkva je izgrađena sa zvonikom zahvaljujući pomoći Provincije, Rottenburške nadbiskupije i vjerničkog puka. Crkva je s okolišem dovršena 2003. godine, navodi Nediljko Mamić.

Do ostvarenja stoljetnih snova, slobodne i nezavisne Republike Hrvatske, Lišane su imale etiketu “ustaškog sela” što je bitno utjecalo na razvoj mjesta i ostanak u njemu.

- Lišane, samozatajni i mirni čovjek, vrlina koja resi čovjeka ovog kraja, ustaje odlučno u obranu i stvaranje nove domovine. Naime, agresorska JNA i srpski pobunjenici su 17. srpnja 1991. otvorili topničku vatru na Lišane. Smrtno su stradali fra Mile Mamić i redarstvenik Josip Žulj, prve hrvatske žrtve srpskih topničkih granata. Župa Lišane Ostrovičke je dala 30 žrtava, 14 hrvatskih branitelja i 16 civila, u jednom će dahu poznanik Ivica.

Ovo područje su u rujnu 1991. okupirale srpske snage i potpuno razorile Lišane. Nakon oslobođenja, selo je obnovljeno i vratio se najveći dio izbjeglih Hrvata, doznajemo nakon nedjeljne mise u crkvi sv. Nikole Tavelića na kojoj je fra Božo, vrsni govornik i motivator, usprkos prethodnik svetih misa u Bulićima i Vukšiću, održao propovijed za pamćenje.

Poslanice i molitvu vjernika čitali su Ivana Mamić, Mario Mamić i Nada Nimac, dok je za oltarom uz fra Božu bilo 15-ak ministranata i ministrantica. Crkveni zbor predvode majka i kćer Mamić. Majka Danica je voditeljica, dok je kćerka Veronika za glasovirom.

- Kako je do izgradnje svetišta sv. Nikola Tavelića zapadni dio sela slavio feštu sv. Ivana i Mladinci, a istočni dio sela sv. Mihovila tako se u crkvene pjesme i napjevi vjernički puk ne pjevaa odjednom, već jedna pa onda druga strana crkve otkrio nam je Žarko Radoš.

01.03.2024., 13:38h
VELIMIR BRKIĆ
24. travanj 2024 10:44