Božica Boška Kliman prije 10 godina počela je izrađivati mozaik klupe na području Općine Preko. Njezine klupe sada krase mnoge javne prostore, privlačeći pažnju prolaznika svojom ljepotom i umjetničkom vrijednošću. Ove klupe postale su prepoznatljiv element lokalnog pejzaža, unoseći živopisne boje i umjetnički duh u javne prostore. Svaka klupa izrađena je s posebnom pažnjom prema detaljima, kombinirajući raznobojne pločice u složene uzorke koji pričaju priču o lokalnoj zajednici i njenoj kulturi.
Inspirirana španjolskim umjetnikom
Njezina umjetnička pozadina je amaterska, ali posjeduje iznimnu kreativnost i praktične vještine koje cijeli život koristi u različitim oblicima umjetničkog izražavanja.
- Volim kad moj rad koristi bilo meni ili drugima. Tako je i s mozaik klupama, u njima uživaju mještani, turisti ili slučajni prolaznici. Dekorativne su, vesele i ispisuju povijest dotičnog mjesta na radost mještana, započinje Božica.
Prije 10 godina započela je rad na svojim mozaik klupama inspirirana sposobnošću Antonia Gaudija da spoji funkcionalnost i umjetnost.
- Prije petnaest godina prvi sam put posjetila Barcelonu i Gaudijev park Guell koji me ostavio bez daha i tada se rodila ideja o izradi mozaik klupa. Ideja da to bude otok Ugljan došla je spontano, prvu klupu koju sam napravila bila je u mom dvorištu na Ugljanu. Kad je klupa bila gotova tog trenutka mi je sinula ideja da bi otok Ugljan mogao biti drugačiji. Imala sam sreću da je u tom trenutku tadašnja direktorica Turističke zajednice Ugljan Dražena Strihić prepoznala moju ideju, prisjeća se Božica.
Od 2014. godine do danas izradila je ukupno 18 mozaik klupa, od kojih se 14 nalazi na području Općine Preko.
- U srpnju 2024. započinjem s radom u mjestu Preko i nadam se obilježavanju desetogodišnjeg rada na najdužem projektu na otoku Ugljanu koji se nastavlja jer će 2025. godine klupu dobiti mjesta Sutomišćica i Poljana, kaže Božica.
Suradnja s lokalnom zajednicom
Na početku svog umjetničkog rada koristila je isključivo keramičke pločice kao glavni materijal, a s vremenom je, u svoje radove, uključila i staklo.
- Materijali su na početku bile keramičke pločice koje sam skupljala obilazeći trgovine koje prodaju keramičke pločice, prodavači su bili sretni da se mogu riješiti “škarta”, a moji ukućani nesretni jer se moje dvorište pretvaralo u skladište, no brzo su se smirili kad su vidjeli koji mi je cilj. Danas radim i sa staklom koje mi je donirala gospođa Ivanka Bahun iz Vinice pored Varaždina i zahvaljujući tom staklu klupe su sve ljepše i ugodnije za sjediti, objašnjava Božica.
Svaka klupa je rezultat bliske suradnje s lokalnom zajednicom, pažljivo osluškujući njihove ideje i prijedloge kako bi se stvorio dizajn koji odražava njihovu kulturu, povijest i vrijednosti.
- Kada mještani iznesu svoje želje onda nastupa moja mašta i danima slažem sliku u svojoj glavi i kada je sve posloženo kreće radna akcija, što ne znači da će tako i završiti. Vrlo često me “lupi” neka ideja koja mi je tog trenutka sinula, ističe Božica.
Izrada mozaika za jednu klupu traje otprilike mjesec dana, pri čemu radi svaki dan osam sati. Ovaj intenzivan proces zahtijeva veliku preciznost i strpljenje, od pažljivog odabira materijala do detaljnog slaganja svake pločice ili komadića stakla.
- Vrlo često radim klupu navečer uz reflektore jer je po danu strašno vruće. To bude jedna vrsta atrakcije jer se navečer ljudi šetaju i vole sudjelovati, pogotovo djeca. Oni se jako vesele što su njihove rukice nešto korisno napravile, a ja uživam gledati ih kako su vrijedni, emotivno će Božica.
U čast Petru Preradoviću
Sve njezine klupe su joj drage, svaka sa svojom jedinstvenom pričom i šarmom. Mještanima je, naravno, najljepša njihova klupa jer predstavlja dio njihove zajednice. Ipak, ako baš mora izdvojiti jednu, odabrala bi klupu u Malom Lukoranu.
- Ona je nastala na inicijativu moje prijateljice Andrine Luić, a klupa je posvećena pjesniku Petru Preradoviću koji je tamo imao ljetnikovac i legenda kaže da ga je ljepota izlaska sunca iza Velebita inspirirala da napiše prvu hrvatsku budnicu “Zora puca bit će dana”. Na toj mozaik klupi je ispisan stih prve hrvatske budnice, a s druge strane na glagoljici piše Mali Lukoran u čast svih glagoljaša, naglašava Božica.
Izrada mozaik klupa vrlo je težak posao koji zahtijeva puno fizičkog truda i preciznosti, kaže Božica, pa ga ne možete raditi bez duboke ljubavi prema onome što radite i bez ljubavi prema ljudima za koje stvarate.
- Interakcija je nužna jer me ona posebno inspirira, a sve pozitivne reakcije mi daju snagu da ustrajem u svojoj ideji, a to je da otok Ugljan, rodno mjesto moga supruga, bude jedini otok gdje svako mjesto ima svoju mozaik klupu, ističe Božica.
Mozaik mijenja beton
Upravo završava klupu u Lukoranu, koju od milja zove Lovrina klupa. Svaki dio Lovrine klupe pažljivo je izrađen, s posebnom pažnjom prema detaljima, kako bi odražavao duh i povijest Lukorana.
- Tamo sam dobila takav kompliment koji pamtiš cijeli život. Gospođa je rekla da joj idu suze na oči od sreće što će Lukoran dobiti tako lijepu klupu. Tek kada sam došla kući sam procesuirala njene riječi i duboko me to dirnulo. Zahvalna sam Općini Preko i Turističkoj zajednici Preko koje su prepoznale turistički potencijal u izradi klupa i koje me u tome podržavaju, kaže Božica.
Jedan od budućih planova je da što više šarenog mozaika zamijeni jednolični beton, jer vjeruje da boje čine život ljepšim.
- Imam sreću jer mi se u izradi mozaik klupa pridružila moja kći Nikolina koja mi jako puno pomaže, a ja kao učitelj moram napomenuti da me je nadmašila. Ništa bez mladih snaga! Kroz radionice mozaika obučit ću mlade ljude da savladaju tehniku mozaika i da zajedno radimo na planovima uređenja našeg predivnog otoka Ugljana, zaključuje Božica.
Umjetnost u javnim prostorima može pozitivno utjecati na svakodnevni život, donoseći osmijehe i potičući zajednicu na druženje i uživanje u ljepoti koja ih okružuje.
