Plastika je već odavno postala sastavni dio naše svakodnevice, a sve se više suočavamo i s gorućim ekološkim problemom koji iziskuje hitnu pažnju i djelovanje. Svakodnevno se susrećemo s time da duž naše Jadranske obale izranjaju razni plastični predmeti i ambalaža. Najčešće korištena vrsta plastike u ambalaži je PET, koji se koristi za boce i drugu prozirnu ambalažu, a čija razgradnja prema procjenama može trajati stotinama godina.
Godine 2020., plastična čašica jogurta s prepoznatljivim logom Mljekare Zadar završila je kod tvrđave sv. Nikole, postavljajući pitanje o dugotrajnosti raspadanja ovog materijala. Dvije godine kasnije, tokom ekološke akcije u šibenskoj uvali Dumboka, otkrivena je plastična ambalaža mlijeka, također s potpisom Mljekare Zadar.
Priča se nažalost nastavlja, i sada je, na obali otoka Paga, nasuprot Vira, naš čitatelj naišao na još jedan trag istog porijekla - plastičnu ambalažu mlijeka Mljekare Zadar iz punionice Vrana.
Mljekara Zadar, nekada poznata po preradi mlijeka s Vrane i Bokanjca, ostavila je svoj trag u povijesti, ali izgleda i na našoj obali. Iako je ta mljekara ugašena davne 1994. godine, plastična ambalaža i dalje se neumoljivo pojavljuje duž naše obale.
Sve smo svjesniji dugotrajne štete koju plastika nanosi okolišu, ali dok razmišljamo o ambalažama koje su uspjele preživjeti propast Mljekare, ovakve nas neočekivane situacije ipak podsjećaju na stvarnu prirodu ovoga problema - ekološkog utjecaja plastike koja iznova i iznova pluta morima.
