Izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja, pročelnik Odjela za povijest prisjetio se svog djetinjstva koje je odredilo njegov daljnji životni put.
Najprije je završio Pomorski fakultet u Rijeci, ali je otplovio morima povijesti i filozofije. Nešto kasnije spojio je sve te interese upisavši poslijediplomski znanstveni studij Povijest hrvatskog pomorstva. Pričao je o ljubavi prema košarci, svojim suigračima i prijateljima. Bio je i dogradonačelnik, naglasio je zajedništvo, bez obzira na političke boje, u najtežim trenutcima...
U svim tim dijelovima života koračao je uz snažnu potporu i podršku obitelji.
Nezaobilazne činjenice i objektivna interpretacija
Rođen je i odrastao u Zadru, zbog čega su i njegove uspomene iz djetinjstva vezane uz događaje u gradu.
- To je razdoblje obilovalo zbivanjima koja su imala svojih temelja u zajedničkim druženjima, igranju košarke, nogometa, ljeti plivanja i svega onoga što je mene, moje prijatelje i poznanike zbližavalo. I kada se u mislima osvrćem na vrijeme djetinjstva, onda je to promišljanje o mladosti koja je bila "opterećena" samo brigom o školskim obvezama i igrom. Stoga mi je doista teško izdvojiti samo jednu najljepšu uspomenu, naprosto zato jer je bogatstvo mladoga života prepuno brzih događaja koji se mijenjaju i nadopunjuju, nešto slično kao u filmu. To su bile okolnosti u kojima je Zadar bio stanovništvom toliko malen da smo kao djeca kroz školu ili sport stekli brojna međusobna poznanstva zbog čega smo ih odrastajući zapravo još više produbljivali. Držim kako je takav način života ostavio na mene u formativnom razdoblju posebnog traga, naučio me da aktivno djelovanje u društvu stvara dobre pretpostavke za gledanje u budućnost, priča prof. Begonja.
Dobrim dijelom, možda i presudno, u početcima njegovog odabira pravca školovanja bila je važna vezanost uz sport, naravno riječ je o košarci. Naime, Pomorsku školu prije, ali i u to vrijeme, pohađali su brojni zadarski košarkaši što je bitno utjecalo i na njegov tadašnji odabir.
- Ostalo je u tom smislu bio naravni slijed, sve do trenutka kada sam u sebi probudio stalno prisutnu, ali prethodno spletom okolnosti potisnutu, ljubav prema povijesti i filozofiji. I to je u konačnici rezultiralo doktoratom iz povijesti te me usmjerilo ka ustrajnom radu u pogledu istraživanja hrvatske povijesti 20. stoljeća. Poseban naglasak u tom kontekstu vezan je uz razdoblje Drugoga svjetskog rata, odnosno vrijeme trajanja komunističke Jugoslavije. Danas smo ipak u situaciji da nam je veći dio arhivskoga gradiva dostupan što meni osobno omogućava uvide u raznu i brojnu dokumentaciju koja je neophodna za popunjavanje mozaika događaja iz spomenutoga razdoblja. Moram priznati da je to istraživanje nadasve zanimljivo, poučno, ali jednako tako i na određeni način stvara teret koji zahtijeva prezentaciju i promicanje drugačijih pogleda na prošlu zbilju. Teret utoliko jer je doista teško mijenjati na različite načine prihvaćene narative navedenoga dijela prošlosti, napose kada su posrijedi pitanja koja u sebi sadržavaju ideološke i svjetonazorske prijepore. Ali, bez obzira na to pokušavam učiniti najbolje što mogu, a to znači predočavati činjenice koje se ne mogu zaobilaziti, i pritom ih interpretirati bez predrasuda, ističe Begonja.
Kad je Zadar živio košarku
No, favorit mu je od samoga početka bila košarka pa je bio polaznikom prve škole košarke u Zadru, sada već davne 1971. godine...
- To je vrijeme u kojemu je Zadar živio košarku, svako dvorište ili slobodan prostor između zgrada pretvarao se u košarkaško igralište. Grad je tada imao brojnih košarkaša, onih koji su trenirali i igrali za neku od selekcija košarkaškog kluba Zadar, ali i onih koji su bili igrači u kvartu, premda vjerujte mi, mnogi od njih po svojoj kvaliteti mogli su biti članovima i zadarske klupske košarke. U takvome ozračju rasla je i moja ljubav prema tom sportu, pa sam u konačnici vremenom postao i dionikom nekih uspješnih trenutaka mlađih uzrasta KK Zadra i na državnoj razini. Ono što sam kroz sport dobio, posebice je vezano uz naučeno uvažavanje obveza, poštivanje vremena, rada i suočavanja s radostima pobjede, ali i gorčine poraza. Sve to pomoglo mi je na životnom putu koji je potom uslijedio, kazuje prof. Begonja i dodaje da je iskoristio to razdoblje, pa shodno tome usvajao životno iskustvo koje mu je kroz nastavak odrastanja, spojeno s obrazovanjem, stvaralo vrijednu osnovu za upuštanje u izazove koji su nakon toga nastupili.
- Naravno, bio sam i jesam, uostalom kao i svatko drugi, podložan razmišljanjima vezanim uz osobnu prošlost. U takvim trenutcima uvijek sam se postavljao na način da događaje koji su mi obilježili određene dijelove prošle zbilje, promatram hladno i na toj osnovi pokušam izvući određene pouke, poglavito one koje su mi pomogle u donošenju važnih prosudbi u aktualnim trenutcima. To činim i danas, nastavlja prof. Begonja.
U prvom sastavu KK Zadra s 15 godina
Bili su sjajna ekipa koju su između ostalih sačinjavali: Ante Matulović, Petar Popović, Željko Pribanović, Zlatko Petani, Ivica Obad, Veljko Petranović, Duško Radović, Slaven i Zdenko Babić, Boris Mileta, kao i drugi.
- Svi oni bili su sjajne osobe, vrsni košarkaši, ali i pojedinci koji su znali funkcionirati u ekipi. Naravno, kod ove ocjene morate znati da govorim o potpuno drugačijem vremenu u kojemu se košarka igrala ponajprije sa strašću, a sve ostalo bilo je u drugome planu. Pritom treba imati na umu da smo trenirali svakodnevno, u večernjim satima u dvorani Jazine, bez obzira na godišnje doba, kada je napose u zimskom razdoblju bez grijanja trebalo proći više od polovine treninga kako bi tijelo dostiglo punu radnu efikasnost. Sve to nije nas ometalo, već upravo protivno tome, dolazili smo konstantno u punom broju, bez izostanaka i "gladni" novih košarkaških znanja. Takve okolnosti pomogle su nam u stvaranju i ojačanju zajedništva, što je u povezanosti s talentom kojega smo imali polučilo vrijedne sportske rezultate, kaže Begonja koji kao najveći uspjeh tog dijela života izdvaja poziv na pripreme kadetske reprezentacije Jugoslavije, kao i odlazak u sastavu prve ekipe KK Zadar na Dalmatinske sportske igre u Metković.
Tu je, nastavlja prof. Begonja, nastupio kao petnaestogodišnjak, što je doista bilo nezaboravno iskustvo.
- U finalnoj utakmici protiv KK Jugoplastike izgubili smo i tako osvojili drugo mjesto. Sasvim sigurno ova dva događaja izdvojio bih kao nešto što mogu držati stanovitim uspjehom, napose kada se uzme u obzir činjenica da sam kao petnaestogodišnjak imao prigodu biti članom prvoga sastava KK Zadar, ističe prof. Begonja.
Pozitivan primjer dostignutog zajedništva
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. došao je na poziciju potpredsjednika Skupštine općine Zadar.
- Ti trenutci bili su prepuni brojnih i burnih događaja koji su se velikom brzinom smjenjivali. Naime, valja znati da promjena dugotrajne komunističke vlasti u Hrvatskoj, pa tako i Zadru, nije bila u javnosti od svih jednako prihvaćena. I upravo je u tom pogledu nužno promatrati ozračje koje je nastupilo, a bilo je obilježeno oduševljenjem jednih i nezadovoljstvom drugih. To se odnosi na vrijeme neposredno nakon izbora, na trenutke u kojima se u dijelu javnosti još uvijek procjenjivalo i ocjenjivalo novonastalo stanje i na tom tragu odlučivalo kako pristupati novim strukturama vlasti. Prijelomni trenutci u tom smislu nastupili su u vremenima kada je započela otvorena agresija JNA i velikosrpskih paravojnih formacija na Republiku Hrvatsku. U tim okolnostima ostavljene su po strani sve podjele i politička svrstavanja, zauzela se pozicija nedvosmislenog odabira goleme većine hrvatskoga naroda za obranom domovine i vlastitih obitelji u Domovinskom ratu, priča prof. Begonja i naglašava da su u konkretnom vremenu mnogi odgovorni pojedinci ponudili svoje usluge i ono što su s osobnih razina mogli učiniti kako bi pomogli pripremi za obranu grada i njegova okružja.
Među takvima su u prvome redu i ispred svih bili svi oni voljni i sposobni aktivno se staviti na raspolaganje policijskim, a potom i vojnim obrambenim snagama RH.
- I upravo zahvaljujući njima, hrvatskim braniteljima, ostvarila se u Domovinskom ratu samostalna i suverena Republika Hrvatska. Slijedili su ih i oni koji su na druge načine pomagali organiziranju, odnosno nabavci svega onoga što je bilo neophodno u aktivnoj obrani od agresije. U ovim prisjećanjima ne treba zaboraviti niti one koji su prethodili svojim pomaganjima, poput primjerice Ivice Zorića, koji je još u okolnostima pred prve višestranačke izbore 1990. stavio svoj brod na raspolaganje za održavanje najznačajnijeg i najposjećenijeg predizbornog skupa u Zadru na kojemu je govorio Franjo Tuđman. Slijedom navedenoga, u kategoriju onih koji su na svoj način pružali logističku potporu tijekom Domovinskog rata, treba svrstati i većinu zadarskih gospodarstvenika, pa mi je u tom kontekstu ostao u sjećanju trenutak kada je Ivica Surać, tadašnji direktor "Plodina" i odbornik u SO Zadar, došao kod predsjednika IV SO Zadar, Martina Dražine nudeći mu pomoć. Naravno, i ostali direktori zadarskih poduzeća na svoj način su se pridružili, poput Bože Jusupa, Stanka Banića, Ante Kale, Nina Dellavie, Marijana Vrkića, Bože Krce i drugih, da dalje ne nabrajam. Ovo navodim isključivo kao pozitivan primjer razine dostignutoga zajedništva u najtežim trenutcima za grad Zadar i njegovo okružje. Upravo je tako ostvareno zajedništvo, pa i bez obzira na postojeće političke različitosti, za mene bio onaj najvažniji element koji je egzistirao u okolnostima kada je opstanak i ostvarenje ideala slobode bio glavni nacionalni cilj. Drago mi je da sam u tom dijelu bio jedan od kotačića, i to bih izdvojio kao jednu od značajnijih crtica, kazuje emotivno prof. Begonja.
Obitelj - temelj uspješnosti
Danas, uz obveze na Sveučilištu u Zadru, Odjelu za povijest, kao i konstantno proučavanje arhivskoga gradiva i razne literature, i nadalje uživa i opušta se u sportskim aktivnostima, naravno sada prilagođenim svojim godinama života.
- Sport me u ranijem razdoblju dobrim dijelom oslobađao teškoća kroz koje sam prolazio, a i sada mi pomaže u tome da za vrijeme kada sam njime okupiran, misli usredotočim na tjelesnu aktivnost pritom ostavljajući po strani sve druge teškoće. Naravno, ovdje ne bih htio nikako izostaviti i stoga želim posebice naglasiti, da je iznad i ispred svega potrebna stalna potpora obitelji, a koju sam cijelo vrijeme i bez zadrške imao. Upravo to mi je pružilo potreban mir kako bi se lakše i bez dodatnih opterećenja mogao posvetiti svojim obvezama. Zato držim da je obitelj u svakom pogledu temelj uspješnosti svakoga njezinog člana, zaključuje prof. Begonja.
