Ja se kajem Bože mili, od svakoga grija moga; I srce mi gorko cvili jer uvridi Tebe Boga... Smiluj mi se, Oče Sveti, po velikoj Tvoj milosti. O Isuse, moj propeti, moje teške grije oprosti. Amen, dio su riječi napjeva “Ja se kajem”, jednog od bogastva glagoljaške baštine Ravnih kotara kojeg nam je radosnog srca i plemenite duše onako “šoto voće” izrecitirala vitalna baka Ana.
Dinamičnost života na selu teško je opisati riječima jer je život bez žurbe i stresa pravi blagoslov. A od Zadra smo udaljeni oko 25, a od Biograda oko 3-4 kilometara, kazao je Željko Serdarević.
U plodnoj ravnokotarskoj udolini smjestilo se selo Raštane Gornje. Raštane se spominju u 14. stoljeću pod nazivom Hrašćane. Selo je u predosmanskom razdoblju bilo zasebna župa koja prestaje postojati tijekom 16. stoljeća.
- U starije doba imali smo i svog župnika uz crkvu sv. Jurja, mučenika, koja se spominje 1446., a stradala je vjerojatno u vrijeme turske dominacije, kaže Ivan Ive Serdarović.
Nakon što su oslobođene od Turaka (poslije Kandijskog rata 1669. i mira u Srijemskim Karlovcima 1699.), u Raštane dolaze obitelji iz Jezera kod Šibenika, iz Kruševa, Zelengrada, Medviđe, Bruške, Popovića, Crnog pa čak i iz Hercegovine.
-Od 17. stoljeća Raštane pripadaju župi Gorica, odnosno Gorica-Raštane. Naime, stara hrašćanska župa nije obnavljana, već je selo priključeno župi u susjednoj Gorici kojoj pripada i danas, gdje je zajednička crkva sv. Ivana Krstitelja, uokolo koje je sve veće i modernije mjesno groblje s ispraćajnom dvoranom, reći će Ive Mitrović, dok sa suprugom Nevenkom žuri na nedsjeljnu misu.
Župna crkva za Goricu i Raštane
Današnja župna crkva za Goricu i Raštane bila je podignuta na prostoru između oba mjesta oko godine 1600.
- Budući da je s vremenom došla u ruševno stanje, stanovnici obaju mjesta na istom mjestu podižu novu godine 1848., objašnjava mladolika gospođa Čirjak.
Nedaleko zaselka Viternici, uz bunar Bojana, stajala je crkvica nepoznatog imena, kao i na lokalitetu Crkvine nadomak Tičeva.
- Osim toga na lokalitetu Tičevo otkrivene su i “jame s uskim glavama” do dva metra dubine koje su vjerojatno služile za skladištenje hrane, a na poziciji “pod Jarugom” otkriven je žarni grob, a u njemu je pronađeno nekoliko zanimljivih zagrobnih predmeta koji danas čuvaju u zadarskom i biogradskom muzeju, temeljita je gospođa Martina.
Raštane Gornje 1948. godine ima 384 stanovnika, 1953. broji 476 stanovnika, dok 1961. ovdje živi najviše, čak 596 stanovnika. Deset godina potom ima 593 stanovnika, 20 godina potom čak 90 manje ili 503 stanovnika. U predvečerje Domovinskog rata 1991. Raštane Gornje broji 591 stanovnika, 2001. ima 123 stanovnika manje ili 469 žitelja.
Iako imaju vrtić i školu od prvog do četvtog razreda “bijele kuga” nije mimoišla ni Raštane Gornje, ima više umrlih nego rođenih ali i raseljenih. Tako da 2011. ovdje stalno živi 456, a prema Popisu stanovništva 2021. tek 426 stanovnika.
Gornjim Raštanima i pradajućim Lužinama, Veterincima, Tičevu, Mikulićima i Serdarevićima u 142 kućanstava žive Gornjoraštanci i Gornjoraštanke prezimena: Mitrović, Katuša, Mitrović, Čirjak, Serdarević, Srdarević, Birkić, Zdrilić, Zrilić, Brajković, Vrkić, Brajnović, Knez, Kresoja, Rogić, Šare, Škara, Colić, Medić…
Radost, molitva i zahvalnost
“Radosna duša dobro je tlo u kojem život može rasti i donositi dobar plod”, napisao je papa Franjo u jednoj od u svojih tweet-poruka. Zato je poput radosne pjesme gromoglasno odjeknula, pala na plodno tlo vijest da su sredinom srpnja 2023. Komunalac u Gračku u susjednim Raštanima Donjima započeli radovi na preostaloj vodovodizaciji filipjanskog zaobalja u iznosu od 50-ak milijuna kuna ili 4,3 milijuna eura, jer voda iz vodovodne slavine poteći će i u svim preostalim domaćinstvima i gospodarstvima u Raštanima Gornjim.
-Živi bili pa vidili. Noću se prenem jer sanjam da voda iz vodovodne špine šiklja na sve strane. A ti si naš novinar oduvik i virujemo ti. Fala Bogu, onda će se san i ostvariti, u jednom će dahu 71-godišnji Ivan Mitrović čija je obitelj ovdje doselila iz Zelengrada.
Malo je zemalja koje imaju svoja plodna tla, svoj Misir. I zato se Hrvati i žitelji Ravnih kotara i mogu se time ponositi jer su Raštane Gornje dragulj hrvatskog Misira.
- Radost, molitva i zahvalnost tri su stava koja nam pomažu živjeti autentično, kaže gospođa Marija, ovdašnja vjernica laik.
Ispred dućana rekli su nam da bi osim završetka vodovodizacije željeli i školu koja je u sastavu škole u Biogradu da bude u sastavu njihove Općine Sv. Filip i Jakov.
- Moramo priznati, želja nam je, zapravo životni san, da se NK Raštane vrate na dane slave i uspjeha, poželio je Birkić iz Lužina.
Naime, Raštane su igrale županijsku ligu sve do sezone 2007./08. kada ulaze u 3. HNL. Sezonu 2008./09. i 2009./10. Raštane su osvojile 2. mjesto dok su prvaci postali u sezoni 2010./11.
- Iako su nošeni Zlatnom kopačkom i najboljim igračem po izboru Sportskih novosti Goranom Burčulom – Daćom i pod nadzorom Lea Burčula imali sjajnu momčad odličnih nogometasša i bili najbolji amaterski klub u Dalmaciji, moglo bi se reći i u Lijepoj Našoj, u Drugu HNL se nije išlo zbog financijskih problema. Potom je započela stagnacija i malo po malo zamrzavanje županijskog nogometnog statusa, sukus je odgovora oko 15-ak ovdašnjih sugovornika.
NK Raštane ponos sela i Ravnih kotara
Vijest koja je odjeknula zadarskim krajem ravna je transferskim nogometnim novostima svjetski poznatog Romana Fabrizia.
- Momčad Raštana kreće iz 2. ŽNL Zadarske, dok je čast da brodi vodama serije B, pripala Mišelu Jelenkoviću, dugogodišnjem treneru Arbanasa i još nekoliko klubova, sav radostan će Katuša.
NK Raštane su ponos sela i Ravnih kotara. Zato poželimo sretno novom treneru u izazovu da dovede momčad Raštana, osnovanog 1976., tamo gdje i pripada - u sami vrh županijskog nogometa.
- U Domovinskom ratu sebe su za slobodnu Hrvatsku dali Nado Rogić i Tihomir Mitrović Jaro, u klubu s ponosom čuvaju uspomenu na njih u svojim srcima. Sportski centar se zove Tihomir Mitrović, ponosno će Srdarević.
A na velikoj svečanosti na raskrižju Brajnovići na zemljištu koje je darovao Ilija Karlo Katuša, u siječnju 2017. godine otkriven je spomenik hrvatskim vitezovima, 20-godišnjem Nadi Rogiću i 29-godišnjem Tihomiru Mitroviću.
- Danas se s tugom i ponosom klanjamo hrvatskim vitezovima koji položiše živote za domovinu kako Nadi i Tihi tako i svim onima koji su s krunicom oko vrata i vjerom u Boga krenuše u obranu svog ognjišta, poručio je legendarni Ante Birkić.
