Nedavna snimka rijetkog risa u Nacionalnom parku Paklenica zabilježena pomoću fotozamke, izazvala je veliko zanimanje među ljubiteljima prirode i širom javnosti. Ova rijetka i tajanstvena mačka, koja se nekada slobodno kretala europskim šumama, danas je u Hrvatskoj ugrožena vrsta, s populacijom koja broji tek nekoliko desetaka jedinki. Iako Velebit, s gustim šumama, krškim predjelima i bogatom bioraznolikošću, pruža idealno stanište za risa, njegovo dugoročno preživljavanje u ovom području suočava se s ozbiljnim izazovima. Ris (Lynx lynx) nekoć je bio prirodni stanovnik Velebita, no zbog lova i gubitka staništa gotovo je potpuno nestao iz Hrvatske sredinom 20. stoljeća. Ponovno je uveden 1970-ih godina kroz projekt reintrodukcije, no unatoč tome njegova populacija ostala je kritično mala. Najnovija snimka iz Paklenice ne samo da potvrđuje prisutnost risa u tom dijelu Velebita, već i potiče na pitanja o njegovoj zaštiti.
Velebit je ključno stanište za ugrožene vrste
Velebit, najveći planinski masiv u Hrvatskoj i jedno od najočuvanijih divljih područja u Europi, ključno je stanište ne samo za risa, već i za mnoge druge ugrožene vrste poput medvjeda i vuka. Međutim, rastući ljudski utjecaj, fragmentacija šuma, smanjenje plijena te genetska izolacija ozbiljno ugrožavaju opstanak i drugih vrsta. Stručnjaci upozoravaju da bi, bez sustavnih mjera zaštite, ova veličanstvena zvijer mogla ponovno nestati s našeg područja. Mjere zaštite su poduzete, no izazovi su i dalje prisutni.
- Jačanjem svijesti o potrebi očuvanja risa na našem području i šire, počela je akcija vraćanja ove divlje mačke u staništa gdje je nestala. Blizu granice s Hrvatskom, još 1973. godine, pušteno je šest jedinki iz slovačkih Karpata. Reintrodukcija se pokazala izuzetno uspješnom i populacija se formirala u Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Unatoč tom velikom uspjehu, dugoročno stanje populacije risova na velebitskom prostoru pokazalo se izazovnim, jer je zbog izolacije i malog broja naseljenih jedinki došlo do parenja u srodstvu, a što u konačnici opet vodi ka izumiranju vrste, ističu stručnjaci iz Nacionalnog parka Paklenica.
Praćenje populacije fotozamkama
Praćenje populacije risa odvija se pomoću foto zamki u vlasništvu javne ustanove Nacionalni park Paklenica te fotografija koje im ustupe lovci ili posjetitelji u obilasku parka. Fotozamke su na području NP Paklenica postavili djelatnici nacionalnog parka te ih obilaze u prosjeku jednom mjesečno, kako bi se zamijenile baterije i preuzeli podatci.
- U NP Paklenica ris je prvi put snimljen 2013. godine. To je ujedno i prvi službeni dokaz o postojanju risa na ovom području. Gotovo sva zapažanja risa u parku vezana su na snimke napravljene putem foto zamki. Tako godišnje imamo od 15 do 40 zapažanja risa na području parka. U sklopu projekta Life Lynx identificirano je 5 odraslih jedinki te dva mladunca unutar Paklenice. Što boljom zaštitom nacionalnog parka osigurava se dovoljna količina hrane za risa i osigurava mu se potreban mir, poručuju iz NP Paklenica.
Posjetitelji u ekosustavu
Aktivnosti Nacionalnog Parka Paklenica zasigurno predstavljaju pozitivan faktor u očuvanju ovog nažalost rijetkog predatora, međutim iz parka apeliraju i da posjetitelji daju svoj mali, ali važan doprinos;
- Posjetitelji moraju poštivati pravila ponašanja u nacionalnom parku, a to se uglavnom odnosi na kretanje po označenim stazama, da ne prave buku, da ne odbacuju ili ostavljaju otpatke, te da ako vide risa jave u Upravu parka s približnom lokacijom opažanja, kako bismo prikupili što više podataka. Sve su to stvari koje doprinose očuvanju ove vrste kao i kvaliteti života u njihovim staništima, ističu.
Ris je na sreću i dalje stanovnik Velebita unatoč brojnim prijetnjama. Njegova populacija je mala, ali ključna za održavanje bioraznolikosti i ravnoteže u ekosustavu. Uspješna reintrodukcija dala je populaciji novu priliku, ali bez daljnje zaštite i očuvanja staništa, njegov opstanak ostaje neizvjestan. Nacionalni park Paklenica, kroz postavljanje fotozamki i sustavno praćenje, odigrao je ključnu ulogu u praćenju risa, no na očuvanju vrste mora se raditi šire – kroz regulaciju lova, zaštitu plijena i sprječavanje gubitka genetske raznolikosti. Važan faktor u ovom procesu su i posjetitelji parka, čije odgovorno ponašanje može pridonijeti sigurnosti životinja i očuvanju njihova prirodnog okruženja. Ova snimka nije samo rijedak uvid u život tajanstvenog predatora, već i podsjetnik koliko je važno uskladiti ljudske aktivnosti s očuvanjem prirode. Ris je simbol divljine Velebita – hoće li tamo ostati, ovisi o nama.
