Ninska šokolijada je jedinstvena gastronomska priča u čijem je središtu posebna i rijetka delicija šokol, a njegova izrada je očuvana usmenom predajom koja se prenosi s koljena na koljeno. No, ta predivna priča ne bi bila moguća bez sudionika natjecatelja, odnosno šokolara. Početak izrade šokola je od prosinca do veljače naredne godine ovisno o vremenskim prilikama. I ne bi to bilo lako ispričati da nije istinskih zaljubljenika u taj proizvod, ali ne samo kao gurmanskih podanika, već i kao strastvenih proizvođača ovog već nadalekog poznatog ninskog gastronomskog brenda. Kako ne bi bio poznat javnosti kada se na gastronomskoj sceni Zadarske županije odvija posebna priča koju ispisuje puk u ninskom kraju. Međutim, pokloniti se treba upravo onim mladim osobama koje su u ovom tehnološki užurbanom društvu spremni dati svoj doprinos društvenoj sceni te odvojiti vrijeme kako bi predstavili javnosti umijeće svojih predaka te istovremeno odlučili napraviti pobjednički šokol u ovoj 2024. godini.
Nasljeđe predaka
Takav je mladi natjecatelj Roko Pekić koji je imao tek deset godina kada je pokrenut projekt Šokolijade, ove po mnogo čemu jedinstvene ninske gastronomske manifestacije. Njegova je strast i privrženost starim, tradicijskim običajima u svom zavičaju fascinantna. Roko trenutačno živi u Zagrebu, radi u Agenciji za ugljikovodike što i nije neka poveznica s mesnim prerađevinama, ali dva puta mjesečno vikendom dolazi u Nin, ponajprije radi odlaska na more, a ovoga je puta svoje obveze uskladio s početkom Šokolijade.
- Ljubav prema moru me vraća u Nin, a ovaj put me u rodnu kuću dovela želja i odluka da izradim pobjednički šokol, uz srdačni široki osmjeh govori nam Roko.
Mladi šokolar pršti veseljem i smijehom, pa se u njegovom društvu osjećate kao da ste dio njegove obitelji. To je upravo onaj osmijeh koji poručuje jako puno, jer govori o toploj i širokoj gostoprimljivoj duši, mladom čovjeku koji ulijeva povjerenje da ono što izreče to i misli, čovjeku koji budi nadu da narednim generacijama možemo povjeriti izradu šokola, kao i nastavak tradicije i svega onoga što nosi tradicija i kultura kao nasljeđe predaka. Roko nije običan pripadnik mlade generacije, već onaj kakvog svaka obitelj poželi imati bilo kao vlastitog člana ili kao susjeda. Ugodan sugovornik, ali isto tako i veliki znalac o moru, ribolovu, krpanju mreža i o mnogo čemu drugome, a ovog puta i o vještini pravljenja šokola.
- Na šokolijadi sudjelujem prvi put. Obitelj s mamine strane imala je tradiciju izrade šokola. Did Marko i baba Mirjana Pijaca su nekada imali svinje i redovno su radili sve što se moglo napraviti iz njih, kao i njihovi preci. Od malih nogu sam redovno sudjelovao najvećim dijelom promatrajući i usvajajući njihove vještine i znanje, a kasnije sam i sâm pomagao u svim aktivnostima. Kada su oni posustajali zbog poznih godina, ja sam preuzeo odgovornost i nastavio sam raditi sve ono što su radili i moj dido i baba. I sada baba Mirjana redovno sudjeluje u procesu jer je zadužena za dimljenje šokola, nastavio je svoju priču Roko.
Bez mora ne može živjeti
Uz priču o boravku u Zagrebu i svojoj velikoj želji da se vrati u Nin gdje ga srce vuče, a što vjeruje da će mu se ostvariti jer kako kaže da bez mora ne može živjeti, spretno nastavlja pripremati sirovinu kako bi nam pokazao svoju spretnost i vještinu spravljanja šokola. Roko je najprije donio svinjsko salo s kojeg je s velikom lakoćom skinuo opnu.
- Najvažnije je za dobar šokol imati dobru kožicu. Ja koristim opnu koju skidam sa sala, mnogi koriste goveđe crijevo što je također dobro. Kožica od svinjske opne je podatnija jer se ona suši i stišće ujedno kako se i meso suši te ostaje uvijek priljubljena oko mesa do kraja procesa zrenja, temeljito pojašnjava Roko.
Promatrajući kako vješto odvaja salo od opne gotovo da imate osjećaj da mu je to svakodnevni posao i da pred vama nije mladi inženjer i stručnjak za naftu. Kad radi ovu vrhunsku deliciju, potpuno je posvećen tome.
- Najbolje je raditi više šokola s tri para ruku, pa tu redovno sudjeluju mama Božena i tata Berto. Najbolji smo tim nas troje jer to ubrzava postupak, a izrada šokola je pravo veselje u kući jer se svatko trudi da svoj dio posla napravi najbolje. Vesele emocije me preplavljuju jer volim gotovi proizvod šokol, a uživam kako u njegovoj izradi, tako i u degustaciji s obitelji i s prijateljima, istaknuo je Roko.
Male tajne velikih majstora
Tako su i ovoga puta majka i otac dali svoj doprinos, pa je mama donijela najprije vodu u kojoj se kožica malo zagrijala da bi što bolje prionula uz kasnije izrađeni šokol, a nakon toga je donijela kuhano crno vino u koje je Roko uronio i držao nekoliko minuta oprani svinjski vrat s kojeg je uklonjen tako višak soli. Kako je to timski obiteljski posao, tata je odnio okupan komad mesa ovjesiti na drvo u dvorištu da se dobro ocijedi od viška tekućine.
- Ničeg ne bi bilo bez naše ninske soli, jer se ipak dobro posoljeno meso najprije ostavi odležati nekoliko dana, a potom se na dan izrade višak soli ispere u toploj vodi. Nakon postupka s vinom koji mesu daje rubin crvenu boju i šokol dobiva na okusu, prione se dodavanju mirodija koje se ranije pripreme. Najvažnije je špikovanje klinčićem jer je sva njegova aroma u vrhu, tj. glavi klinčića. Nakon toga stavljam opnu i kod svega navedenoga mi pomaže mama, a poslije toga vežem na tradicijski način sa špagom i tu mi trebaju snažnije ruke pa mi pomaže tata. Jako je važno vezivanje gdje broj poprečnih vezova ovisi o veličini svinjske vratine, ali se mora paziti da šokol dobro izgleda, završio je Roko izlaganje uz finiširanje i samog šokola te ga je ponosno pokazao.
- Jako je važno zrenje šokola, koji se prvo stavi jedan dan ocijediti, a onda nekoliko dana na dim, pa na buru ili u prostoriju koja ima dobro strujanje zraka. Potrebno je imati kontrolirane uvjete jer su se klimatski uvjeti promijenili, pa se stoga više doma ne mogu raditi veliki pršuti. Nadam da će se u Ninu skoro napraviti najavljivana sušara u kojoj ćemo moći dati na sušenje ovo što smo tradicijski sačuvali do danas, zaključio je na kraju Roko.
Čuvar tradicije
Roko se nada povratku u Nin gdje će se možda posvetiti proizvodnji većih količina šokola kroz OPG ili drugi oblik proizvodnje. Promatrati kako se unutar obitelji pred očima posjetitelja odvija proces izrade šokola je neponovljivi doživljaj koji je gotovo teško opisati riječima. Često su riječi nedostatne da opišu sinergiju koja je vladala u nevelikoj konobi obitelji Roka Pekića, a u kojoj ćete pronaći sve ono što su nekada pripremali njegovi preci, od šokola, pečenice (sušene svinjske bržole), lanjske špalete koja se dobiva od plećke, pancete, kobasica, a tu se nalazi i zimnica koja je napravljena vrijednim rukama ove obitelji.
Na kraju našeg susreta Roko nas je počastio s lanjskim šokolom, a kažu mnogi da se ne može više naći ninski šokol, jer je sve potrošeno. Ipak se u ninskim konobama u mnogim obiteljima skriva upravo najbolji komad sušenog mesa te znamenite delikatese kojeg se ponudi samo odabranim gostima, pa smo tako s obitelji Pekić degustirali šokol star godinu dana.
Uz tako ozbiljan pristup izradi šokola Roko Pekić pripada već u grupu iskusnih šokolara spremnih za ovogodišnju pobjedu, ali ne samo to, on je mladi šokolar koji ulijeva nadu da će i njegovi nasljednici raditi šokole i da će se obiteljska tradicija i dalje čuvati. Možemo mu samo na kraju poželjeti sreću!
Fešta od šokola jedinstvena je manifestacija u Hrvatskoj, a njezina najveća vrijednost je očuvanje nematerijalnog kulturnog dobra, vještine izrade jedinstvenog autohtonog gastronomskog proizvoda Ninskog šokola. Pokrenuta je 2003. s ciljem očuvanja tradicije, a razvila se u jednu od najjačih gastro-etno-sajamskih manifestacija Zadarske regije. Završna večer kada će se ove godine proglasiti pobjednici bit će za šest mjeseci, točnije 21. srpnja, a do tada i Roko mora paziti da se zrenje šokola odvija u najboljim mogućim uvjetima.
