Ubrzo nakon ulaska u mjesto Vrana iz smjera općinskog središta Pakoštana, nailazi se na ostatke moćne tvrđave. Ono što je danas popularno najpoznatije kao Templarski grad ima zapravo još dužu i nimalo manje značajnu povijest i prije dolaska Hramovnika ili Božjaka u hrvatske krajeve.
Prisega kralja Zvonimira
Naime, na tom se mjestu nalazio benediktinski samostan sv. Grgura koji u svojoj darovnici spominje i kralj Dmitar Zvonimir, a povijesničari se uglavnom slažu da ga on nije osnovao nego da je samostan tu još od kraja desetog, ili početka jedanaestog stoljeća.
U Zvonimirovoj kraljevskoj prisegi se tako navodi: “…K tome poklanjam, ustupam i potvrđujem apostolskoj stolici samostan svetog Grgura, koji se zove Vrana, s cijelom njegovom riznicom, naime sa srebrnom škrinjicom u kojoj se nalaze ostaci svetog tijela spomenutog blaženog Grgura, s dva križa, s kaležom i pliticom, s dvije zlatne krune urešene draguljima, s knjigom Evanđelja u srebru kao i sa svim njegovim pokretnim i nepokretnim dobrima, da bi zauvijek legatima sv. Petra služio kao gostinjac i bio trajno u njihovoj vlasti, uz ovaj samo uvjet, da se ne predate nijednoj drugoj vlasti, nego da za sva vremena bude vlasništvo sv. Petra. Ja i moji nasljednici branit ćemo njegovu sloboštinu i sigurnost od svakog čovjeka…”
Ono što je posebno važno istaknuti je da se u ovoj, dakle kraljevskoj, opatiji čuvala i kruna Kraljevine Hrvatske i njome su se krunili ne samo kraljevi iz domaće Trpimirove dinastije, nego se taj važan običaj nastavio i s dolaskom drugih vladarskih kuća na hrvatsko prijestolje. Posljednji ugarsko-hrvatski kralj za kojeg se pouzdano znade da se krunio tom, posebnom hrvatsko-dalmatinskom krunom, bio je kralj Emerik, godine 1194., a koji je vladao do 1204. Zanimljivo da se nakon tog datuma gubi trag gdje je konkretna kruna završila.
Dolazak Templara
Nije sačuvan točan datum dolaska Templara u hrvatske krajeve. S priličnom točnošću se ipak može utvrditi da se to zbilo u razdoblju između Drugog i Trećeg križarskog rata, dakle šezdesetih i sedamdesetih godina dvanaestoga stoljeća. To je bilo vrijeme intenzivnog odlaska hodočasnika na Bliski istok, pri čemu ih je put vodio bilo preko Jadrana morem, bilo preko Jugoistočne Europe kopnom. Vjerni svojoj zadaći čuvanja putova, Vitezovi hrama uspostavljaju na prostorima tadašnjeg hrvatskog kraljevstva više svojih sjedišta i utvrda, a sjedište za čitavu Ugarsku bilo je upravo u Vrani.
