Iako su godine tu, nećemo ih otkrivati, ali ribolov joj je još uvijek u krvi. Ne posustaje i dan danas redovito se natječe kao članica “Sipe” iz Benkovca, jer je njen dosadašnji ribolovni klub ŠRK Donat, u trenutačnom mirovanju
Slavica je, kao rijetko koja “ribolovka” oduševljena ribolovom, bilo da ga prakticira štapom iz brodice ili štapom u lovu s obale i još uvijek nastupa na svim prvenstvima. Nedavno je zbog zdravstvenih problema morala odustati od Međužupanijskog natjecanja u Karlobagu, kojem se jako veselila i za kojeg se bila dobro pripremila, ali je zbog zdravstvenih problema, na kraju teškog srca odustala, ali nije odustala od ribolova. More zove i ne može mu odoljeti.
Između natjecanja, kada za to postoji vrijeme i prilika, sa suprugom Slavkom, starim majstorom ribolova, nagrađivanog brojnim medaljama i peharima, brodom odlazi na more u ribolov. Ponekad im društvo pravi i sin Tomislav, isto tako vrlo dobar i uspješan ribolovac.
Slavica sa sinom i suprugom u brodu pasara od 7 metara prošla je brojne pozicije akvatorija Zadarske županije, od Kornata, Telašćice, Rivanjskog kanala, Sestrunja, Maknara, Tri Sestrice pa do Podvelebitskog kanala i uvijek je bila uspješna “ribolovka”.
Ova priča počinje opisom jednog od njenih većih uspjeha.
Kod Tri Sestrice
Lijepi subotnji dan, mirno more i vremenska prognoza, idealno za ribolov, primamilo je obitelj Štrkalj da se otisnu na more i krenu u jednu, od njima najdražih zanimacija, ribolov štapom iz brodice.
- Prognoza je bila takva i uvjeti su bili više nego dobri, za uspješan ribolov, priča Slavica, a nije mi bilo teško nagovoriti supruga i sina da pođemo na more. Odlučili smo se za otočiće Tri Sestrice, jer tu su pozicije na kojima se mogu uloviti dobri primjerci arbuna. Došli smo ujutro rano i započeli loviti. Lovila sam arbune i bila sam baš raspoložena za ribolov koji je u jutarnjim satima bio dosta uspješan. Ali vrijeme je bilo vruće, malo me je i umor savladao, pa sam jednostavno zadrijemala.
Ješka suha kao bakalar
- Ne znam koliko sam drijemala, ali sam negdje oko jedan sat poslije podne ponovo uzela štap u ruke. Ješka je, zbog vrućeg vremena, bila suha kao bakalar. Nadjenula sam suhe dagnje na udice i spustila ispod broda. Ma nisu udice ni dotakle dno kada me nagli trzaj trgnuo iz drijemeža. Osjetila sam dosta težak ulov i razbudivši se potpuno, počela s polaganim povlačenjem. Najlon na špuli je klizao pa sam zaključila da je na udici velik primjerak. Povlačenje je trajalo jedno desetak minuta a onda je na površinu izletio veliki arbun. Priskočio je Slavko, brzo prihvatio lumpraru, podmetnuo pod ulov i spretno ubacio u barku.
- Bio je to arbun zamašnih veličina, kakvog se rijetko lovi, ali kad ga uloviš, pravo je veselje. Bio je to moj nesvakidašnji ulov i razgalio mi je dušu. Izmjerivši ga, vaga je pokazala 1,10 kg, ispričala nam je Slavica Štrkalj.
Kao i u svakoj priči, tako isto i u ovoj na kraju se postavlja pitanje, a što je bilo sa Slavičinim arbunom?
S obzirom da svi volimo ribu, pripremili smo ga i uz druge ulovljene arbune na gradele i uživali u lijepom mirisu i naravno, u dobro pripremljenom i ukusnom ribljem mesu - otkrila nam je na kraju priče, Slavica.
