Ova dvojica ne misle prestati s međusobnim cipelarenjem i jedva prikrivenom mržnjom, cijela je zemlja suočena s nečuvenim uvredama i javnim vađenjem crijeva, A.P. i Z.M. su postali “topovi na nizbrdici” pa pucaju nasumično i na sve strane, s državnog se vrha preko meinstream medija razliva politička kanalizacija donedavno rezervirana za “društvene mreže” i opskurne portale, sve je teže razaznati tko koga napada s lijeva, a tko se brani s desna, izborni apstinenti se sarkastično smijulje uvjereni da u tom ratu nema nevinih, jer je većina onoga što prvi kaže o drugom, a drugi o prvom, ionako točna. I ne, dan izbora neće biti kraj, građani nemaju previše razloga nadati se da 18. travnja stiže “bolja budućnost” i “relaksacija političke scene”.
Zadrani najmanje šokirani, naviknuli su se
Možda niste primijetili, ali “ljute rane” što ih Plenki i Zoki jedan drugom ustrajno nanose nadajući se izbornoj pobjedi i stjecanju “većinske naklonosti birača”, nekako su u cijeloj Hrvatskoj najmanje šokirale - Zadrane! Koji želudac za svinjarije mi imamo, ha?
I to ne slučajno - u disciplini koju “Dva Velika Ega” sada prosipaju po nacionalnim frekvencijama, Zadar je miljama odmakao ostatku Hrvatske usljed nagomilanog iskustva zbog kojega su lokalni cinici odavno postali “veteranske iskusnjare”.
Nema toga što “političke opcije” u Zadru jedna o drugoj već nisu rekle, uključujući bezbrojne uvrede, laži i podmetanja. Ovdje cirkus gostuje već desetak godina, a Plenković i Milanović su samo novi, nacionalno poznati klaunovi u staroj provincijskoj predstavi. U Zadru je odavno postalo jasno da izlaza iz krize nema ako birači ne znaju što hoće, a političari hoće ono što ne znaju. U tom su populističkom kovitlacu sve uvrede već izgovorene, brojne su laži već izlizane, a podmetanja iskorištena. Na mini uzorku i s manje poznatim glumcima, Zadrani su imali priliku premijerno shvatiti novu “veliku priču” pa ih sada, u interpretaciji Z.M. i A.P., ona pretjerano ne uzbuđuje.
U Zadru je postalo uobičajeno, da, uz povremenu usputnu pljuvačku prema nacionalnoj razini, lokalni političari uglavnom napadaju svoje lokalne kolege, to je svijet u kojemu se kreću, to je okolina koju najbolje poznaju i teren na kojemu se najradije zadržavaju.
Uz Đerđa i Maštruka najistaknutiji zadarski diplomat
A onda je početkom ožujka autentično lokalni festival doživio novi proboj, preskočeno je nekoliko stepenica, otišlo se u stratosferu. Na jednom od potpuno neuspješnih i mučnih pokušaja da se u gradskoj upravi postigne dogovor oko Centra za mlade, dok si rekao “ovo je nova besmislica” 41-godišnji Ante Rubeša je u podužem neartikuliranom monologu (tipa ?+*!’/!’? s naglaskom na ?”!*+-/>) napustio dotadašnje nepisano pravilo. Pokušavajući dokazati tezu da su HDZ i SDP jedno te isto, Rubeša je izjavio da je obje stranke osnivao - “kriminalac iz Preka”!
Povjesničar Tvrtko Jakovina je 16 godina pisao knjigu “Od Preka do vrha svijeta” o karijeri Budimira Lončara. Puno manje vremena je potrebno (i to uz preporuku Henryja Kissingera i Mihaila Gorbačova) za pročitati makar pola od njenih skoro 800 stranica. Da ih je poslušao, Rubeša možda ne bi tako olako stavio metu na čelo čovjeku koji je, uz Josipa Đerđu i Ivicu Maštruka, sigurno najistaknutiji zadarski diplomat druge polovine 20. stoljeća. Da se dodatno potrudio, Rubeša je mogao najprije saznati i što misli onaj dio povjesničara koji i u Lončarovoj biografiji i u Jakovininoj knjizi vide kontroverze i nerasvijetljene dijelove, pa tek onda “zauzeti stav”.
Lončar 1. travnja puni 100 godina
Kad je Rubeša rođen, “kriminalac iz Preka” je bio ambasador Jugoslavije u Washingtonu, ali njegova bogata diplomatska karijera još nije bila ni blizu kraju. Nisu je zaustavili ni HDZ-ovi jastrebovi kada su mu početkom 90-ih rodnu kuću u Preku zamazali fekalijama, a onda ih po Tuđmanovom nalogu - pokorno uklanjali.
U ponedjeljak, 1. travnja, Lončar će napuniti 100 godina, a Rubeša sve do 2083. i svog stotog rođendana neće moći dokazati da je “kriminalac iz Preka” “osnivao i SDP i HDZ”. To je bila, ne samo njegova, trivijalna politička poštapalica.
I jedna iz serije sitnih laži zadarskih političara i gradskih vijećnika koji u jednom drugom slučaju sada iz gradske vijećnice, mjesta odakle je u javnost odaslano brdo neistina i uvreda, zazivaju pomoć medija od kojih se odjednom očekuje da o nezakonitostima i gadarijama “oštro progovore i odgovore”. Ima li nam uopće spasa ako se pomoć očekuje čak i od “anti-jukebox” medija u koje su i gradski oci znali ubaciti ponešto sitniša da bi - prestali “svirati”?!
Ako se demokracija iscrpljuje time što baš svatko može javno i bez ikakve odgovornosti kazati baš sve što misli, onda Zadar ima najmanje dvije čvrste “demokratske institucije”: jedna je gradska vijećnica, a druga je javni WC na autobusnom kolodvoru.
