Idiličan krajolik srca Bukovice skriva strašan događaj iz prošlosti. Žitelji kršovitog naselja Medviđa, nedaleko od Benkovca i Obrovca, s tugom i boli sjećaju se strašnog zločina koji je agresor u Domovinskom ratu počinio prije točno 32 godine. Mučki je ubijeno deset nedužnih hrvatskih civila, svi prezimena Erstić. Najmlađa žrtva imala je 18, a najstarija 88 godina. U Domovinskom ratu stradalo je još osam Medviđara.
Njihove obitelji i danas, jednako kao njihova smrt, boli i činjenica da za zločin nitko nije odgovarao.
- I 32. obljetnica podsjeća na nevine žrtve, na zlo i kako je Medviđa istinski simbol stradanja Hrvata, sveto tlo koje je natopljeno krvlju nevinih mučenika. Zločin u zaseoku Erstići dogodio se ciljano, kazao je Mirko Erstić, koji svake godine zapali svijeću kod spomenika civilnim žrtvama te na mjestu na kojem su ubijeni 50-godišnja majka Jeka i pet godina stariji otac Duje te najbliža rodbina.
Istinski simbol stradanja Hrvata
Svake godine kod spomen-obilježja, na kojem su imena svih ubijenih tijekom okupacije Medviđe, pale svijeće, polažu cvijeće i mole se u župnoj crkvi.
- Kao da je jučer bilo. Boli nas što se ubojice znaju, što nitko ništa ne poduzima. Ja sam svjedok toga, jer sam pratio tijek poslije istrage i svega i znam da su ti papiri negdje u ladici, tvrdi Mirko.
Ovaj je dan težak za sve žitelje, posebno za djecu ubijenih. Među njima je i Tomislav, koji živi u Austriji.
- U četničkom krvavom piru mučki je ubijena majka Jeka, otac Petar, ujak Dujo, ujna Draginja Jeka i strina Jeka. Oni su sad na nebu, a mi svi negdje između, s puno emocija će Tomislav Ante Erstić.
A bol i sjećanje u srcima obitelji i mještana bukovačkog sela nikada neće nestati.
- Obilježavanje je uvijek u nedjelju, nedjelji najbližoj datumu svirepog događaja. U 11.30 sati je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. a točno u podne u obližnjoj crkvi sveta misa, kazao je Tomislav Ante.
Jedino što su Erstići skrivili bilo je to što su pripadali hrvatskome narodu, a četnici su na njima iskalili svoj bijes i frustracije zbog nemoći da povrate izgubljene teritorije.
- Erstiće su masakrirali “komšije”. Njih nikako da stigne pravda, kao da su na Marsu, ljutito će sugovornik Petar.
Medviđa prastarog roda Bunjevaca, nadasve raštrkano naselje, smjestilo se na širem području koje se od stoljeća sedmog zvalo hrvatskim, od brda Prosik na istoku do Kunovaca na zapadu i od brda Peć, Stražbenica i Runjevac na sjeveru do Bruške na jugu, uokolo rimske utvrde Hadra, naselje se u srednjem vijeku nazivalo Krmpote.
U Medviđoj je 1809. živjelo 999 stanovnika, 1900. ovdje ima već 1.263 stanovnika. Dvadesetak godina potom, 1921., ovdje živi 1.376 stanovnika, a 1931. godine najviše, čak 1.403. stanovnika. U poraću Drugog svjetskog rata, 1948., je 1.170 stanovnika, dok 1953. i 1961. broji 1.212, odnosno 1.211 stanovnika, a 1971. točno 1.124 stanovnika.
- Demografski pad, tzv. bijela kuga, između ostalog potraga za boljim kruhom života, dovela je do toga da je najveće iseljavanje bilo nakon Drugoga svjetskoga rata i u sedamdesetima. Godine 1981. ovdje je ostalo živjeti 917 stanovnika, a u predvečerje obrambenog Domovinskog rata 1991. ovdje je 686 stanovnika, objašnjava Birkić.
Pilip ili Filip
Medviđa danas ima oko 107 stambenih jedinica, od čega je 60 za stalno stanovanje. U 43 kućanstava na hrvatskim ognjištima razasutih po selu živi oko 110, stalno 70-ak, Medviđara i Medviđarki prezimena: Erstić, Birkić, Šarić, Vidaković, Knez, Genda, Adžić, Kruneš, Demo, Mršić, Mikulić, Pešić, Lukić, Kapitanović, Katuša, Serdarević, Sakić, Stipanović, Gravić, Pilipović.
- Ponosno ime Pilip ili Filip je vječno, nacionalno pitanje, sasvim ozbiljno će mladolika Ana.
Medviđa je 1913. imala više stanovnika nego Benkovac, Obrovac ili Biograd na Moru. Ovdje je živjelo dvije trećine Hrvata i trećina pravoslavaca prezimena Bogunović, Lukić, Milanko, Pupovac, Skokna, Škorić, koji nisu podrijetlom Srbi već najvećim djelom Vlasi.
- Medviđari, katolici i pravoslavci živjeli su u dobrim odnosima i u najtežim vremenima. Nisu dali da mržnja i zlo preplave razum i razboritost. No, u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeno je 11 pripadnika vojske NDH-a, 9 pripadnika vojske NOR-a te su bile i 43 žrtve komunističkog i fašističkog terora. A onda je došao i Domovinski rat i stravičan pokolj 18 nedužnih hrvatskih civila, govore sugovornici u Medviđoj.
Svake godine krajem kolovoza u Medviđoj je velika crkveno-pučka fešta u povodu blagdana Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, odnosno svetog Usika, nebeskog zaštitnika ovog mjesta, smještenog u moru kamena, mjesta mira i pomirbe, velikog broja Medviđara, ma gdje oni bili.
- Tradicionalan je to dan u godini kad se okupljaju Medviđari iz biogradskih Torova, zadarske Ploče, Vrane, Sikova, Raštana, Rijeke, Slavonije i drugi razasuti iz Lijepe naše i svijeta. Podatak da je čak 670 Medviđara tijekom Domovinskog rata stalo na branik Domovine dovoljno govori sam za sebe, iako danas ovdje živi tek oko 80 stalnih žielja, ozarena će lica poznanik Genda.
Centar svita i okolice
Pored šatora na brojnim štandovima se može kupiti doslovce sve, od igle do slona, odnosno tovara-magarca. Uz obveznu pečenu janjetinu i odojka te lešo jaretinu, momci mogu gledati cure, a cure momke.
- Vjerovali ili ne, poznata je činjenica da su mnoge ljubavi rođene upravo na dan nebeskog zaštitnika Medviđe, sasvim ozbiljno će dida Ante.
Tko je bio bar jednom na fešti Usika, istinski će vidjeti još jedno sjećanje na život koji još uvijek tinja u “Medviđoj”, dragocjenom biseru roda hrvatskog u srcu Bukovice.
- Medviđa nije 29. kolovoza samo centar Bukovice, već je i centar Hrvatske, pa i centar svijeta, kaže Žungul, Biograđanin iz Medviđe.
Uokolo crkve sv. Ivana Krstitelja iz kraja 13. i početka 14. stoljeća nalazi se groblje u Medviđoj.
- U istraživanju je u grobovima otkriven nakit star oko 600 godina, među kojima pozlaćene srebrene trojagodne naušnice ukrašene filigranom i granulacijom, kanelirane brončane vitice i mletački novčić, pojašnjava benkovački kustos Marin Ćurković.
Svake godine na tužnu objetnicu ubojstva Erstića ovdje su između ostalih obvezno prijatelji s Raba i župljani Poličnika, čiji je župnik dugo godina bio don Ante Erstić.
- Medviđari su ljudi koji imaju osjećaj da su darovani, da su primili dar i da dar moraju drugima darovati. To nije priča, nego njihov način života, uvjerljiv je Branko Zdrilić.
