Frane Herenda čovjek je širokog spektra interesa, riječ je o poznatom fitoaromaterapeutu, piscu i treneru karatea.
Ispričao nam je kako su se tijekom života isprepletale niti svih ovih ljubavi i iskreno priznao da se bavi onom što mu je najteže išlo.
Stripovi i markice
No, krenimo ispočetka. Velik dio djetinjstva proveo je na Boriku, na rubu šume što je i opisao u svom romanu Beskonačna šuma.
- Četiri, pet godina proveli smo u podrumu, u skloništu s dva odlaska u Umag, dok je tata bio “na liniji” tako da sam promijenio što u Zadru, što Umagu, pet osnovnih škola. Nije bilo baš djece oko nas, brat je puno mlađi, pamtim usamljenost, bježao sam od toga čitajući knjige i stripove. Omiljeni stripovi bili su mi Zagor i Mister No, pod uzbunom sam trčao do kioska kako bih ih kupio, a gutao sam knjige od Julesa Vernea, Gospodare prstenova…, prisjeća se Frane i dodaje da je drugi hobi bilo skupljanje poštanskih markica.
Zanimljiva je priča o upisu u srednju školu. Naime, majka ga je poslala da upiše Gimnaziju Jurja Barakovića, a on je sreo ekipu punkera i metalaca pa završio u MIOC-u.
- Mama je bila jako ljuta, ali oprostila mi je, kroz smijeh dodaje Frane koji nikada nije požalio zbog nagle odluke, u MIOC-u je, kako kaže, upoznao puno živopisnih ljudi i krasnih profesora.
Počeo je pisati s 15 godina, u gimnaziji, išao je na brojna natjecanja, svašta ga je zanimalo, ali posebno ga je radovao odlazak na LiDraNo.
- Osvajali smo nagrade pa su me pozvali u Zadarski list, počeo sam pisati članke o kulturi sa 16 godina, svašta me zanimalo, samo sam izbjegavao crnu kroniku i politiku, otkriva Frane i dodaje da mu je pokojni Goran Bujić bio velika podrška.
Mladenački stihovi
Htio je studirati novinarstvo ili književnost, no u zadnji se tren ipak odlučio za farmaciju.
- Moj prijatelj je studirao farmaciju, rekao mi je da dođem i ja, da je tamo super, ha-ha. Išla mi je kemija, kao i matematika. Imao sam kratak rok pripremiti se za prijemni, jedva sam upao, ali sam upao, prepričava Frane koji se malo po malo silno zaljubio u farmaciju, posebice biljke.
Tijekom studija bio je jedan od urednika studentskog časopisa pH, a nastavio je pisati priče i pjesme. Na trećoj godini objavio je prvu, i jedinu, zbirku pjesama “Daleki vrhovi”.
- Većinom su naravno bile ljubavne pjesme, a o čemu sam drugo razmišljao tada nego o curama, ostatak su recimo misaone pjesme, bilo je tu i haiku, ma svega. Iz današnje perspektive, tek nekoliko ih možda vrijedi, kritičan je Frane prema svojim mladenačkim stihovima.
Valja napomenuti da Frane ima disleksiju, što ga naravno nije spriječilo da postane pisac, međutim zbog toga mu je na farmaciji najteži predmet bila botanika.
- Trebalo je naučiti preko 2 000 biljaka na latinskom jeziku. Nekoliko sam puta pao taj ispit. I kad nešto učite toliko puta, onda to i zavolite jako, i nakon 20 godina znam ih gotovo sve. Biljke su uvijek i mistične. Osim toga, planinario sam od četvrtog razreda gimnazije, sve se spojilo i povezalo jer u brdima srećeš i biljke. Na kraju sam diplomirao na Farmaceutskoj botanici, govori Frane o putu preko trnja do zvijezda.
Postdiplomski iz medicinskog prava
Zaposlio se, čak prije završetka faksa, u Vichyju, bio je, vjeruje, njihov prvi Product Manager na svijetu koji je bio student.
- Radio sam u uredu sa strancima, učio od najvećih marketinških stručnjaka u Hrvatskoj, to je bilo posebno iskustvo. Istovremeno sam predavao dvije godine na Zdravstvenom učilištu, okušao sam se i kao profesor, otkriva Frane.
Međutim, svijet velikih korporacija nije mu se sviđao, o čemu govori roman Soba 909.
- Upisao sam postdiplomski iz medicinskog prava u Splitu, tražeći se, dao sam sve ispite, no ostao mi je završni ispit. Sad kad sam to rekao, osjećam pritisak i da završim, simpatično kaže Frane.
U međuvremenu je shvatio da se želi baviti prirodnim terapijama te je počeo intenzivno učiti o tome.
- Svi oko mene imali su neke probleme i tražili su odgovor. Mislili su da ja kao farmaceut znam o tome, ali znao sam vrlo malo. Gotovo ništa od ovog čime se danas bavim ne uči se na farmaceutskom fakultetu niti na medicini. Učio sam čitajući studije, kroz razne edukacije..., kazuje Frane.
- Sve čime se danas bavim je nešto što mi je jako teško išlo, ističe.
Tako je, tvrdi Frane, i sa sportom i s književnosti.
- Nisam bio neki sportaš, bio sam užasan u košarci, gimnastici, skokovima u vodu, u svim sportovima s loptom. Onda sam, opsjednut Brucee Leeom i Karate Kidom, krenuo trenirati karate. To je bila ljubav. Danas u Zadru vodim Karate klub Optimist koji okuplja djecu, a čak imamo i nekoliko roditelja koji treniraju sa svojom djecom. Učimo kroz zabavu i stječemo vještine, djeca i mladi uče kako se nositi s poteškoćama u životu, kako nastupati, kako se odnositi prema drugima, razvijati samopouzdanje..., ističe Frane.
Naučio čitati u 3. razredu
A kad je riječ o književnosti, spomenimo da je Frane naučio čitati tek u trećem razredu.
- Tada se nije govorio o disleksiji. Sjećam se i da mi je ćirilica bila ogroman problem, to sam učio u Umagu, kao zadnja generacija. Čitao sam puno jer nisam imao baš neke druge zabave tad, međutim lektire su mi bile iznimno teške, mama mi je uvijek pomagala, sve dok se nije naljutila i natjerala me da pročitam Zlatarovo zlato. Uglavnom, zavolio sam čitanje, ali nisam baš volio ono što su zadavali profesori u školi, prisjeća se Frane koji će za otprilike mjesec, dva objaviti svoj prvi, dosad neobjavljeni, roman od 500-tinjak stranica.
- Roman se zove “Iadera 1202.”, to je prva verzija koja je bila u užem izboru za najbolji neobjavljeni roman na natječaju VBZ-a i Večernjeg lista. Kasnije je na njemu radio kao urednik i Roman Simić, no ja sam odlučio ne izdati ga i pet godina pisao novi roman “1202.”
Da ga ipak izda, potaknula ga je prijateljica i urednica Valentina Mlađen koja smatra taj “novi, ali stari roman” boljim od izdanog, kaže Frane. Iako se oba romana temelje na istom događaju, križarskom napadu na Zadar prije osam stoljeća, stil pisanja, likovi i njihove priče potpuno su različiti.
A neka vama, dragi čitatelji, ova priča bude poticaj na preskakanje prepreka i na ostvarivanju životnih uspona.
O Frani i njegovom ogromnom angažmanu u brojnim segmentima još ćemo itekako čitati.
