Lada Šokota je svestrana žena. Ova poznata Zadranka, dugogodišnja bankarica, humanitarka i šansonijerka, u životu je ostvarila toliko toga, da je, kako u šali kaže, “zaboravila di je sve bila.” Od malih nogu okušala se u najrazličitijim područjima ljudskog djelovanja, ponekad samo “u pokušaju”, ali često s dubokim tragom koji je ostajao iza njena rada.
Na njen život jako su utjecale dvije osobe. Baka Anka Brzić, koju je Lada zvala bakičica, a koja ju je u petoj godini naučila čitati i pisati i njen suprug, poznati dramski umjetnik i književnik Jovan Ličina. Njega je prvi put ugledala na televiziji kad je imala samo 13 godina, a Ličina glumio u drami “Mokra koža.”
- Bila je to scena gdje on gleda kroz prozor i plače, a vani pada kiša. Ja sam tada rekla mami da ću se udati za ovog glumca, otkriva nevjerojatan trenutak svog života.
Željela biti prva violina
Lada Šokota je svirala tamburicu, klavir i gitaru, pohađala srednju muzičku školu u Zadru i željela upisati Glazbenu akademiju.
- Od namjere da upišem Glazbenu akademiju odustala sam dok smo kod kuće gledali prijenos Novogodišnjeg koncerta iz Beča tijekom kojeg mi je mama rekla: Vidiš kćeri, svi oni su završili glazbenu akademiju, ali samo je jedna prva violina. Tada sam shvatila da to nije za mene, prisjeća se kroz smijeh i dodaje da je majka bila korektiv i kad je odsutala od rukometa, jednog od mnogih sportova kojima se u mladosti uspješno bavila.
- Zabijala sam golove i s utakmica me je često odvozila Hitna pomoć krvavu i ozlijeđenu. Jednom sam se toliko izranjavala da me je mama pitala: Kakvu ljepotu nalaziš u tome da te dovozi vozilo Hitne pomoći. Ne bi li radije igrala šah? I tako sam završila i s tim sportom, kaže Lada Šokota koja je dala svoj doprinos glazbi pjevanjem uz gitaru s grupama “Crveni koralji” i “Na drugi način”, te sa svojim bendom dok je studirala u Zagrebu. Tijekom školovanja pohađala je fotosekciju, folklor, balet, bila članica napredne grupe matematičara. Ukratko, angažirala se svugdje gdje se moglo ići.
Nije htjela lagati i beštimati
- Kao mlad čovjek tražiš se i nastojiš odabrati ono što ti ide i što voliš. Tako sam se oduševila stomatologijom i upisala studij da budem zubar. Ali onda je došao predmet anatomija i odveli su nas kod mrtvaca. Taj miris formalina me uništio, uvukao mi se u kožu i shvatila sam da stomatologija nije za mene, sjeća se trenutka koji ju je odvratio od zubarskog poziva, nakon čega se zainteresirala za pravo.
Otac je bio pravnik, pa je Lada mislila da će njegovim putem. Ali vraga! Nakon dvije godine studiranja i položenih ispita, pravo joj je bilo dosadno i nezanimljivo, ništa za nju.
I onda konačno – fakultet njenog života. Prije vremena završava Ekonomski fakultet – smjer vanjska trgovina, i prvi posao dobiva na međunarodnoj špediciji.
- Posao je bio interesantan, naputovala sam se, ali nije mi se sviđao način rada. Jer ako ne lažeš i ne beštimaš, nema rezultata, a ja nisam taj tip. Radila sam i kao profesorica financijske matematike, a onda se napokon zapošljavam na poslu koji mi odgovara – u Ljubljanskoj banci Zagreb. To je, kaže, bio pun pogodak.
Godine 1985. u Zadru otvara Ljubljansku banku, potom radi kao direktorica u Dalmatinskoj, Podravskoj … Postaje najprepoznatljivije lice lokalnog bankarstva.
- U tom poslu mogla sam biti kreativna, osluškivati tržište, slušati klijente i prema njihovim potrebama formirati proizvod, govori i naglašava da su financije jako opasna stvar i utječu na zdravlje jer, kako kaže, ako klijentu napravite dobru financijsku ponudu on je sretan i zdrav.
Na Malti plivala s dupinom
Nažalost, prometna nesreća, a onda i nezgoda na poslu rano su je umirovili, što je jako teško podnijela.
- Morala sam u mirovinu u 59. godini jer su mi liječnici rekli ako nastavim raditi da ću završiti u kolicima. Plakala sam kao godina i bila najtužniji čovjek na svijetu, priznaje Šokota, koja i u sedmom desetljeću živi aktivno i ljeti svakog dana pliva.
Humanitarni rad bio joj je, nekako, zadan rođenjem jer je oduvijek voljela pomagati ljudima. Tako je kao direktorica banke omogućila umjetnicima da besplatno izlažu svoja djela u prostoru banke, a poslije se jako angažirala u zadarskoj Ligi protiv raka, gdje je članica Predsjedništva. Za svoj humanitarni rad dobila je 2020. državnu nagradu, u kategoriji Nagrade za životno djelo.
Lada Šokota ne pomaže samo ljudima, jer velika je ljubiteljica životinja, pa je među navedenim a neostvarenim željama iz mladosti, svakako i ona da je htjela biti biolog.
- Opsesija su mi lavovi, gepardi i druge velike mačke, a jedna od želja mi je zagrliti lava. Namjeravala sam je ostvariti u Keniji, ali nisam uspjela tamo otputovati. Zato sam u Poljskoj, na jednom privatnom imanju bila blizu lava, a kad sam bila na Malti ostvarila sam želju plivanja s dupinom, otkriva nam još.
Već dvije godine Lada na svom balkonu ugošćuje galeba Čarlija koji k njoj redovito dolazi po svoj obrok. Ne treba sumnjati da će ova uporna i poduzetna Zadranka ostvariti svoju veliku želju i zagrliti kenijskog lava.