Ante Matijević je čovjek koji je čitav dosadašnji život posvetio borbi za slobodu hrvatskog naroda i domovine Hrvatske. Rođen u Poljicima kod Zadra u teškim sirotinjskim uvjetima, ali odgojen u hrvatskom duhu, već u najranijoj mladosti Matijević dolazi u sukob s jugoslavenskim vlastima te biva progonjen i zatvaran u komunističkim kazamatima.
U stvaranje hrvatske države uključen je od samih početaka među utemeljiteljima političkih stranaka, a početkom Domovinskog rata, kao dragovoljac među prvima stupa u obranu i oslobođenje Hrvatske. Sada, kao sedamdesetogodišnjak, još uvijek je aktivan i jedini je temeljiti istraživač komunističkih zločina počinjenih na zadarskom području tijekom i poslije Drugog svjetskog rata.
Knjige
Tisuće sati razgovora, tisuće svjedoka i tisuće kilometara trebalo je Anti Matijeviću obaviti i prijeći u posljednjih dvadesetak godina kako bi otkrio i istražio zločine koje su počinili partizani i njihovi komunistički sljednici na zadarskom području.
Do sada je istražio veći dio Zadarske županije i upravo je pri kraju istraživanja u desetak preostalih župa zadarskog zaleđa. Svoja istraživanja objavio je u dvije knjige pod naslovom “Komunističke hijene” I. i II. dio. Treća knjiga, pod istim naslovom, može se očekivati početkom sljedeće godine.
Matijevićeva istraživanja i objavljivanje izuzetno vrijednih knjiga, prepunih dokumenata i izjava živih svjedoka te imena pojedinaca i postrojbi koje su izvršavale zločine, mjesta i okolnosti stradanja uglavnom nevinih ljudi ubijenih bez suđenja na najokrutnije načine, možemo zahvaliti u najvećoj mjeri njegovoj istinoljubivosti i entuzijazmu, kao i nesebičnoj potpori i odricanju njegove supruge Nediljke.
Poznato je da svako minuciozno i tako dugotrajno istraživanje, kakvo poduzima Matijević, zahtijeva velika materijalna sredstva i odricanja, a jedina potpora, u financijskom smislu, stizala je od udruge ratnih veterana Hrvatski domobran Zadarske županije, koja se i sama financira uglavnom prilozima i donacijama svojih članova jer sredstva koja bi trebali dobivati iz gradskog i županijskog proračuna nisu dostatna niti za deset posto njihovih aktivnosti.
No, u svakom slučaju, zahvaljujući njihovoj potpori i trudu gospodina Matijevića, uskoro ćemo imati priliku čitati i treću knjigu “Komunističke hijene”.
Uz ove dvije knjige koje se bave istraživanjem komunističkih zločina, Matijević je objavio još dvije knjige koje se na osobit način bave poviješću dviju župa Zadarske nadbiskupije. Naime, radi se o župama Vrsi i Poljica. U tim knjigama, osim povijesti mjesta koja obrađuje, istražio je i dao detaljan opis naseljavanja i razvoja svih obitelji i prezimena koja su tijekom povijesti naseljavala ili još uvijek naseljavaju ta mjesta zadarskog zaleđa.
Zaista je inspirativno upoznati čovjeka koji nije imao priliku proći formalno obrazovanje i dosegnuti akademske titule, naprotiv život mu je nosio samo teškoće i progone te je, unatoč svemu, do sada objavio četiri knjige utemeljene na osobnom istraživanju kojima je značajno doprinio otkrivanju istine o komunističkim zločinima i stradanju nevinih ljudi bez suda i suđenja.
Još je puno istine zakopano
Gospodine Matijeviću, u svim Vašim istraživanjima, koja traju gotovo trideset godina, jeste li imali poteškoća u traženju istine i razotkrivanju komunističkih zločina tijekom i poslije Drugog svjetskog rata na našem području?
- Istraživanjem partizanskih i komunističkih zločina sam se počeo baviti 1996. godine kada sam postao članom Državne komisije za istraživanje komunističkih zločina, koja je nažalost ukinuta i prestala s radom dolaskom neokomunističke vlasti 2000. godine. Međutim, ja sam nastavio sâm istraživanje jer se istina o stradalima mora saznati. Naime, u Zadru u našim krajevima za vrijeme jugoslavenskog režima vladao je veliki strah među ljudima i obiteljima iz kojih su bile žrtve komunističkih zločina. Nažalost, taj strah je još uvijek prisutan tako da treba puno vjere i upornosti kako bi se ljude navelo na razgovor i pokazivanje dokumenata koje su u velikoj tajnosti skrivali sve do današnjih dana.
Veliku pomoć kod istraživanja predstavlja dokumentacija koja je ostala iza tih zločinaca i pohranjena je u arhivima. Dosta materijala ima u Državnom arhivu, također u Arhivu Zadarske nadbiskupije, kao i u župnim knjigama, takozvanim maticama, koje se čuvaju u pojedinim župama.
Sve je to trebalo istražiti i iste događaje provjeravati iz više izvora, kako bi se na koncu moglo javno iznijeti podatke o događajima, kako pojedinačnim, tako i masovnim zločinima kojih je, nažalost, naš kraj prepun.
Do sada ste u svome radu otkrili dvije masovne grobnice, odnosno stratišta u zapadnom dijelu Zadarske županije. Ta stratišta su u, suradnji s udrugom Hrvatski domobran Zadarske županije i lokalnom upravom, obilježena i redovno se posjećuju prilikom europskog Dana žrtava totalitarnih režima. Jesu li to sva stratišta i jesu li žrtve ekshumirane?
- Nažalost, to je tek početak skidanja prvog sloja s jama i stratišta koja u svojim dubinama kriju na tisuće nevinih žrtava. Zločini na zadarskom području, nakon takozvanog oslobođenja i ulaska partizana na ovo područje, bili su masovni i sustavni, ne samo da su ubijali svoje neistomišljenike i hrvatsku sirotinju, često i zbog imovinske koristi, a najviše zbog neslaganja s njihovom ideologijom, nego su pobijene i stotine, a usudim se reći na osnovu spoznaja, i tisuće talijanskih i njemačkih vojnika koji su se predali i bili razoružani te su kao ratni zarobljenici mučeni, izgladnjivani i na koncu pobijeni što je bilo u suprotnosti sa svim civilizacijskim i ratnim zakonima.
Do sada je Njemačka komisija, koja djeluje i u našoj zemlji, izvršila nekoliko ekshumacija na našem području i prenijeli su posmrtne ostatke svojih vojnika u Njemačku. Oni imaju obvezu pronaći i prenijeti sve posmrtne ostatke svojih državljana i za to postoji njihov zakon, sredstva i dosljedno provođenje tih zakona. Kod nas je stvar drukčija. Država deklarativno stoji iza europskih Rezolucija o istraživanju i obilježavanju stratišta i žrtava totalitarnog komunističkog režima, no u praksi je to sasvim druga priča. Ne samo što ne rade gotovo ništa, nego i nas koji pokušavamo otkriti istinu u tome ometaju. Dakle, prikrivena grobišta postoje i u samom gradu Zadru. Na otocima, uz Levrnaku,o kojoj ste nedavno pisali u Zadarskom tjedniku postoji još barem deset jama na zadarskim otocima u kojima su posmrtni ostatci od jedne do više desetaka pobijenih. Postoje masovna grobišta u naselju Crno, u blizini Galovca, u jami kamenjarka kod Radašinovaca još nije izvršena ekshumacija.
Uz trasu vodovoda od Zemunika do Bokanjca koju su izvodili komunisti nakon rata, pod nadzorom OZNE, a na kojoj su radili uglavnom njemački zarobljenici, pobijeno je nekoliko stotina zarobljenika.
Pored Gradskog groblja nalazi se masovna grobnica nad kojom su izgrađena poduzeća i kuće, isto tako na predjelu Crvenih kuća... Dakle, puno se zla dogodilo na ovim našim prostorima koje je svoja zlodjela zakopalo i po nevinim žrtvama hodamo, gradimo, usjevima se hranimo i šutimo postajući tako i sami sudionici zločina ako ih ne istražimo i žrtvama osiguramo dostojanstven pokop, a grobišta primjereno obilježimo. Tek tada ćemo moći reći da smo Hrvati koji se ponose svojim kršćanstvom i katoličkom vjerom.
