<p>Sara Stipčević, studentica diplomskog studija hrvatskog i talijanskog jezika i književnosti</p>
Sara Stipčević, studentica diplomskog studija hrvatskog i talijanskog jezika i književnostiOsobni album
StoryEditor
STUDENTICA SARA STIPČEVIĆ

“Šum bukr te ješ Arbaneš” - ponosna na svoje arbanaško nasljeđe

Najveći kompliment je dobila kada su joj, nakon njezinog predavanja, rekli da je vide kao nasljednicu lala Šandrija - Aleksandra Stipčevića

Šum bukr te ješ Arbaneš (kako je lijepo biti Arbanas, op.a.), kazala nam je Sara Stipčević, mlada i entuzijastična studentica diplomskog studija hrvatskog i talijanskog jezika i književnosti pri Sveučilištu u Splitu, koja s ponosom nosi svoje arbanaško nasljeđe. Sudjelovala je na Danima Gospe Loretske, ostavljajući snažan dojam svojim izlaganjem o talijanskim utjecajima u arbanaškom govoru, što je ujedno i tema njezinog obranjenog završnog rada.

Odabir studijskih smjerova

Svi već dobro poznajemo Aleksandra Stipčevića, no čini se da Sara nastavlja koracima ujaka svoga oca. Izgleda da u genima obitelji Stipčević leži duboka veza s arbanaškim jezikom i kulturom, koja se nastavlja i kod mlade Sare.

- Oduvijek sam voljela jezike i zapravo jedini predmeti, kroz osnovnu i srednju školu, koji su me zanimali bili su upravo jezici. Tako sam i upisala jezičnu gimnaziju Vladimira Nazora. Studij talijanistike bio je moj prvi odabir, pa skoro i prva ljubav. Još od osnovne škole znala sam da jednog dana želim biti profesorica talijanskog jezika i nadam se da ću taj dječji san ispuniti i naći se u učionici u ulozi profesorice, započinje Sara.

S druge strane, odabir kroatistike za Saru je došao s malo većim izazovima.

- Znala sam da uz talijanski moram upisati još jedan smjer i tu je krenulo premišljanje. Na kraju sam se ipak odlučila za kroatistiku i u tom odabiru veliku je ulogu imala moja profesorica hrvatskog jezika Ivana Brković Pichler. Probudila je moju ljubav prema jeziku i književnosti, njezin pristup nastavi, kao i način podučavanja pojačali su moj interes za hrvatski i potaknuli da upišem taj studij, objašnjava Sara.

Oduvijek htjela pisati o arbanaškom

Temu svog završnog rada odabrala je spontano, budući da je oduvijek znala kako želi pisati o arbanaškom jeziku.

- Kolegica i ja smo jednom prilikom predložile profesorici da bismo pisale o svim jezicima pred izumiranjem na području naše zemlje, istriotski, istrorumunjski i arbanaški, i prikazale utjecaj talijanskog na te jezike. Profesorica je prihvatila i tako smo mi zajedničkim snagama napisale taj seminarski rad, oduševila se i rekla da dobro razmislimo o temi završnog rada. Mentorica je s oduševljenjem prihvatila moj prijedlog da pišem o arbanaškom jeziku i odmah naglasila da ne moram brinuti hoće li mi prihvatiti temu, jer nema ni sličnog, a kamoli istog istraživanja i da ću ja zapravo biti začetnik toga, objašnjava Sara.

Nada se će jednog dana objaviti svoj rječnik talijanizama u arbanaškom govoru, što bi bio dragocjeni doprinos proučavanju i očuvanju jezičnog naslijeđa svoje zajednice.

- Mentorica mi je na obrani rada “ubacila bubu u uho” rekavši da je korpus odlično i kvalitetno napravljen, a prije svega detaljan i da bi bilo šteta da ostane samo na završnom radu. I nakon puno promišljanja, nadam se da je to samo trenutno neispunjena želja i da ću stvarno jednog dana biti autorica tog rječnika, ističe Sara.

Izazovi prilikom pisanja rada

Proces izrade završnog rada bio je dug i zahtjevan, uložila je puno truda, vremena i predanosti kako bi istražila i razvila svoju temu.

- Kako sam ja svoj korpus vadila iz rječnika, a ne iz nekog književnog djela, moj je korpus bio vrlo obiman. Tada sam promijenila cijeli koncept rada i odlučila se fokusirati upravo na moj korpus od 234 talijanizma, a ne na teoriju. Na problem sam naišla doslovno odmah, jer u stranoj literaturi ne postoji “točan” prijevod za arbanaški i morala sam ga doslovno sama izmisliti, a opet da ima logike i smisla, te sam se odlučila za opcije arbanese i albanese zaratino. Vodila sam se nekakvom analogijom, arbanese jer podsjeća na inačicu arbanaški te sam dodala talijanski sufiks, a albanese zaratino jer u svoj stranoj literaturi zadarske Arbanase nazivaju zadarskim Albancima, objašnjava Sara.

Drugi problem s kojim se Sara susrela bio je manjak stručne literature na temu arbanaškog jezika.

- Nije bilo teško pronaći informacije o tome tko su i što su Arbanasi, ali o njihovom govoru i karakeristikama ima jako malo dostupnih informacija i tako je teorijski dio bio pomalo škrt. Ostali znanstvenici koji su se bavili Arbanasima, uglavnom su se fokusirali na kulturološku komponentu, a manji dio na jezičnu, i kada bi spominjali govor, koristili su ga doslovno u kontekstu zanimljivog podatka, npr. Arbanasi imaju i svoj prepoznatljiv govor. Tu mi je opet uskočio Krstićev rječnik, kao i Dorian Perović iz Društva zadarskih Arbanasa, Maximiljana Barančić i Lucija Perović iz Gradske knjižnice Zadar, za koju zaista ne znam otkud je izvlačila sve knjige, ha-ha, kaže Sara.

"Vjerujem da su upravo inat, tvrdoglavost, svojeglavost i sve te neke zapravo negativno okarakterizirane osobine koje se vežu uz Arbanase, glavni razlog zašto i nakon gotovo 300 godina i dalje jako držimo do svojih običaja, tradicije, podrijetla, kulture i jezika"

Sara Stipčević

Ipak dobro poznaje arbanaški

Njezina upornost i želja za učenjem podržana je velikodušnošću i spremnošću ljudi oko nje da podijele svoje znanje i iskustvo.

- Upoznala sam mnogo divnih ljudi koji su iznimno voljni, željni i spremni pružiti pomoć, a njihova radost zbog angažmana mladih ljudi poput mene bila je iskrena. Međutim, moram priznati da sam nekima sigurno prava dosada sa svojih sto pitanja, ističe Sara.

Iskreno je uživala u listanju rječnika i shvatila da arbanaški jezik poznaje mnogo bolje nego što je mislila.

- Možda mi je najsmješnije bilo kad sam vidjela da je lala naziv na arbanaškom za tetka, strica, ujaka. Gotovo sam 23 godine svog života provela misleći kako netko dobije titulu barbe, tj. lale ovisno o tome što mu više paše uz ime. I meni je to bilo sasvim logično, jer sam ja imala i barbe i lale, a morate priznati da lala Šime zvuči puno bolje nego barba Šime. Iako sad kad gledam, svi lale u mom životu su upravo Arbanasi, kroz smijeh će Sara.

Dio njezinog identiteta

Najveći kompliment je dobila kada su joj, nakon njezinog predavanja, rekli kako je vide kao nasljednicu lala Šandrija - Aleksandra Stipčevića.

- Iznimno ga cijenim kao osobu i kao znanstvenika, za kakvog vjerujem da se rađa samo jednom. Svestran, s velikim i kvalitetnim opusom, koji je priznat i prepoznat diljem svijeta. Nekako, svaki put kad pišem nešto o Arbanasima, uvijek mi je on u mislima i zapitam se što bi on rekao na to. Ne da vjerujem, nego znam da bi bio jako ponosan i da bi imala obilje podrške i savjeta s njegove strane, emotivno će Sara.

Arbanaška kultura, jezik i naslijeđe temelj su njezinog identiteta, što je čini posebno vezanom za tu zajednicu.

- Sa znanstvene strane na arbanaški gledam kao na govor pred izumiranjem i želim biti osoba koja će ostaviti neki pisani trag za buduće generacije. Ako bih se u budućnosti bavila znanstvenim radom, Arbanasi i njihov govor bi bili moja interesna sfera. Također, zadarske Arbanase možemo promatrati kao jezični i kulturološki fenomen koji je itekako vrijedan proučavanja. Mi ćemo svi ponosno kazati kako smo Arbanasi, pa tako i ja. Vjerujem da su upravo inat, tvrdoglavost, svojeglavost i sve te neke zapravo negativno okarakterizirane osobine koje se vežu uz Arbanase, glavni razlog zašto i nakon gotovo 300 godina i dalje jako držimo do svojih običaja, tradicije, podrijetla, kulture i jezika, zaključuje Sara.

18.05.2024., 14:27h
12. lipanj 2024 19:57