Prije nekoliko godina liberaliziralo se tržište taxi usluga u Hrvatskoj, raznim poslovnim subjektima omogućeno je bavljenje tim poslom. Osim tradicionalnih taxi obrtnika koji raspolažu s više automobila, uslugu prijevoza može se koristiti pomoću aplikacija inozemnih tvrtki, kao što su Uber i Bolt, zatim taksisti iz drugih dijelova zemlje mogu uz određenu naknadu lokalnoj zajednici raditi na bilo kojem području Hrvatske...
Liberalizacija tržišta taxi usluga, odnosno zakonski okvir donesen je u namjeri otvaranja novih radnih mjesta, kao i osiguravanja jeftinije i dostupnije usluga svima. I dok su prosječni građani prezadovoljni što mogu koristiti uslugu prijevoza po znatno povoljnijim cijenama nego što je to bilo nekad, u ovom sektoru već se dugo vode prijepori oko pravila, zakona, kontrole nadležnih službi…
Nered i bezakonje
Razgovarali smo stoga s Predragom Šimunovom, predstavnikom samostalnih taksista Zadar o stanju na terenu u Zadru i Zadarskoj županiji i, kako ističe, vlada nered i bezakonje te da je riječ o problemu koji se vuče godinama, bez ikakvog pomaka.
- Problem su poslodavci koji svoje zaposlenike prijavljuju na četiri sata ili ih uopće ne prijavljuju, a rade tijekom turističke sezone deset, dvanaest, pa čak i petnaest sati čime se krši Zakon o radu. Zatim, nelojalna su konkurencija nama koji imamo svu potrebnu dokumentaciju i dozvole, ukratko - otimaju nam posao, govori Šimunov koji smatra da je navedeno alarm za Poreznu upravu koja vrlo lako može doći do tih podataka.
Raznim, kako Šimunov kaže, takozvanim poduzetnicima omogućen je, slikovito rečeno, gotovo robovlasnički odnos prema zaposlenicima.
- Kada netko aplicira za posao vozača, slažu mu da će mjesečno zaraditi od 2 000 do 3 000 eura, kažu mu da će raditi možda malo više od osam sati. Na kraju obično radi gotovo petnaest sati, a prijavljen u većini slučajeva na dva ili četiri sata, isplaćuje mu se tek polovina dogovorene svote, neki na kraju turističke sezone nemaju ni za autobusnu kartu da se vrate kući. To je problem koji se javlja svake godine jer smatram da inspektori ne rade svoj posao onako kako treba. Kada bi drastično kaznili nekoliko takvih poslodavaca, sigurno bi svi dobro razmisliti hoće li nastaviti s takvom praksom, govori Šimunov.
Slobodno tržište ili “deranje” turista
Naravno, potrebna je što češća kontrola vozača i zbog toga što radeći u takvim (ne)uvjetima ugrožavaju suputnike i ostale sudionike u prometu.
- U ljetnim mjesecima na našem je području oko petsto taksista i po mojoj slobodnoj procjeni - 90 % radi ilegalno. Svjedoci smo da svaku ljetnu sezonu imamo slučajeve “deranja” s cijenama taxi usluge što kvari turističku sliku o nama, našem Gradu i u konačnici čini štetu svima, naglašava Šimunov.
Kada je riječ o određivanju cijena, Šimunov tumači da je država zakonima omogućila da za vožnju do neke određene relacije postoji čak pet, šest različitih cijena.
- Na primjer, vožnja od centra grada do Borika ili Puntamike može stajati 10 eura, drugi put 30, treći put 50 i sve je to legalno jer je odobrilo Ministarstvo mora prometa i infrastrukture. Najčešće se tako naplaćuje turistima, pa onda ne čudi što svake godine imamo medijske naslove o suludim ciframa, zaključuje Šimunov.
Dakle, Hrvatska je otvorila vrata raznolikosti u ponudi prijevoza, ali istovremeno pokrenula i niz izazova. Nesuglasice između tradicionalnih taxi obrtnika i novih igrača na tržištu, kao i pitanja radnih uvjeta i cijena, ističu potrebu za boljom regulacijom i nadzorom. Uz potrebu za rigoroznijim nadzorom i primjenom zakona, nužno je uspostaviti ravnotežu između inovacija u sektoru prijevoza i zaštite interesa vozača, korisnika usluga i šire zajednice.
