Mali Šveđani u školama će ponovo više čitati knjige, čitati i vježbati rukopis, a manje raditi na tabletima i koristiti računala. Povratak tradicionalnim načinima učenja odgovor je na pitanja političara i stručnjaka je li hiperdigitalizirani pristup obrazovanju u zemlji, uključujući uvođenje tableta u vrtiće, doveo do pada osnovnih vještina.
Kako piše AP, švedska ministrica obrazovanja Lotta Edholm bila je jedan od najvećih kritičara prihvaćanja tehnologije.
- Učenicima u Švedskoj treba više udžbenika. Fizičke knjige su važne za učenje, izjavila je u ožujku, a planira i potpuno ukinuti digitalno učenje za djecu mlađu od šest godina.
Iako učenici u Švedskoj postižu rezultate iznad europskog prosjeka kad su u pitanju sposobnosti čitanja, međunarodna procjena razina čitanja u četvrtom razredu pala je između 2016. i 2021. godine. Tijekom 2021. godine učenici četvrtih razreda imali su u prosjeku 544 boda, a 2016. 555. Za usporedbu, Singapur je u istom razdoblju poboljšao rezultate s 576 na 587 bodova.
Prednosti i opasnosti
Potaknuti potezom Švedske, razgovarali smo sa zadarskim ravnateljima škola o prednostima digitalizacije, opasnosti od smanjenja koncentracije i ometanju razvoja tradicionalnih vještina poput pisanja rukom i komunikacije uživo zbog prekomjerne upotrebe tehnologije. Također, nametnulo se i pitanje kako se može riješiti problem nejednakog pristupa tehnologiji kod kuće i kako to utječe na proces učenja. I na koncu, najvažnije - kako postići ravnotežu između upotrebe digitalne tehnologije i očuvanja tradicionalnih oblika nastave.
Dražen Adžić, ravnatelj Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje započeo je kazavši da digitalizacija može učenje učiniti pristupačnijim i zanimljivijim.
- Na Internetu su dostupne velike količine obrazovnih sadržaja kao što su digitalni udžbenici, videolekcije, stručni članci, materijali za uvježbavanje i ponavljanje gradiva, a sve to može olakšati proces učenja. No, činjenica je da pretjerano korištenje digitalnih uređaja negativno utječe na funkcioniranje učenika, njegovo fizičko i mentalno zdravlje, pa samim time i na koncentraciju. Naši učitelji sve češće navode upravo ovaj problem u nastavi. Međutim, vjerujem da se i ovo može staviti pod kontrolu pažljivim biranjem digitalnih alata i sadržaja koji će se koristiti u nastavi, edukacijom učenika i roditelja na koji način i u kolikoj mjeri ih koristiti i sl., govori Adžić i dodaje da se neke vještine koje ne koristimo tijekom određenog vremena prestanu razvijati ili postanemo manje vješti.
Priprema za tržište rada
Smanjenjem komunikacije licem u lice, tumači ravnatelj, narušavaju se vještine neverbalne komunikacije, empatija, aktivno slušanje… Zato je bitno i u ovom smislu imati ravnotežu kako bi tradicionalne vještine “preživjele”.
S druge strane, u današnje vrijeme nužno je učenika digitalno opismeniti, a škole to i rade.
- Prije nekoliko godina Informatika je postala obvezan predmet u 5. i 6. razredu, a nakon toga omogućeno je pohađanje izbornog predmeta i od 1. do 8. razreda. Smatram da učenici tijekom školovanja trebaju steći vještine ključne za snalaženje na modernim radnim mjestima gdje je nužno znati koristiti digitalne uređaje, aplikacije i svakodnevno online komunicirati. Danas je postalo uobičajeno raditi od kuće ili na daljinu i trebamo naše učenike pripremiti za to, ističe Adžić.
MZO je prije nekoliko godina kroz projekt E-škole, podsjeća ravnatelj, započeo s dodjeljivanjem tableta učenicima prvih i petih razreda, upravo s idejom kako bi svim učenicima omogućili jednake uvijete za rad kod kuće.
- U vrijeme lock down-a, dok se nastava odvijala online, ovo se pokazalo izuzetno korisnim. Tada je osim samog uređaja učenicima koji nemaju adekvatan pristup Internetu omogućeno i korištenje mobilnih kartica s mobilnim Internetom. Mislim da je to dobar smjer koji bi trebalo razvijati u budućnosti, kazuje Adžić koji vjeruje da se uz promišljanje i dobru pripremu može postići ravnoteža između tradicionalne i moderne nastave jer se one mogu jako dobro nadopunjavati.
Korištenjem najboljeg iz obaju svjetova, zaključuje Adžić, može se postići učinkovitije i bogatije iskustvo učenja, a sâm proces učenja može biti dinamičniji i zabavniji.
Bez tehnologije - nezamislivo
Ravnateljica Gimnazije Vladimira Nazora, Sandra Šango kaže da je digitalna tehnologija već niz godina dio našeg života, pogotovo mladih, učenika koji su “rođeni” s tehnologijom - mobitelima, računalima, Internetom...
U školama je također već dugo - od e-matice, e-dnevnika, online upisa u srednje škole, na fakultete, prijave ispita Državne mature… A posljednjih nekoliko godina vrlo je raširena i na nastavi – od uporabe računala, Interneta do izrade digitalnih obrazovnih sadržaja, online kvizova…
- Digitalna tehnologija omogućila je i učenicima i nastavnicima alate i resurse za postizanje ciljeva i ishoda učenja, za pripremanje dodatnih materijala za učenje i poučavanje, omogućavanje interaktivne nastave, kao i za osobno usavršavanje. Učenicima je također olakšala pronalaženje informacija potrebnih za usvajanje novih znanja, vještina i kompetencija. Osnovne vještine - čitanje, pisanje, računanje i logičko razmišljanje i dalje su važni, ali su novi sadržaji digitalno uvjetovani. Vratiti se na nastavu bez uporabe moderne tehnologije danas bi bilo nezamislivo. U našoj školi sve su učionice opremljene računalima, pametnim pločama, interaktivnim pločama, internetskom vezom, a učenici smiju koristiti svoje mobitele u dogovoru s predmetnim nastavnikom ako je potrebno za postizanje određenog nastavnog ishoda, saznajemo od Šango.
Međutim, nastavlja ravnateljica, nekontrolirana uporaba mobitela na satu odvlači pažnju tijekom nastave, smanjuje koncentraciju, opada sposobnost pamćenja pročitanog.
- Zadatak današnjih nastavnika je naučiti učenike odgovorno i namjenski koristiti tu tehnologiju, naučiti ih kako procesuirati veliku količinu informacija na koje nailaze i kako procijeniti vjerodostojnost različitih online izvora. Nekontrolirana uporaba tehnologije kod mladih dovodi do porasta rizika za mentalno zdravlje - izostaje socijalizacija, otežana je verbalna komunikacija, dolazi do cyberbullyinga, anksioznosti. Djeca i sâma vide negativne posljedice prekomjerne uporabe tehnologije, ali se teško mogu sâma ograničiti oko njenog korištenja. Zbog toga, ako na nastavnom satu nije potrebna uporaba digitalne tehnologije, naši učenici prilikom ulaska u učionicu, na početku nastavnog sata, ostavljaju svoje mobitele na za to predviđenom mjestu u učionici i sudjeluju u nastavnom procesu bez ometanja, tumači Šango.
Roditeljski nadzor kod kuće
Katica Skukan, ravnateljica Osnovne škole Bartula Kašića, kad je riječ o korištenju digitalnih alata, ističe važnost vodstva učitelja u školi, kao i roditeljskog nadzora kod kuće.
- Digitalizacija u školi poboljšava učenje tako da učenici pod vodstvom svojih učitelja znaju koristiti digitalne alate koji im pomažu pri učenju. Također, tu je i prednost brzog dobivanja svih informacija koje učenike zanimaju, naročito u izvannastavnim aktivnostima, ali i pri obradi novih sadržaja. Osim toga, putem suvremenih digitalnih alata mogu imati bolju preglednost sadržaja, sistematizaciju, urednost, ali naravno pod vodstvom učitelja u školi ili nadzora kod kuće od strane roditelja, kazuje Skukan i naglašava da naravno da pretjerana uporaba tehnologije nije dobra jer će zasigurno doći do zasićenja, a samim time i do opasnosti od smanjenja koncentracije.
Problem nejednakog pristupa tehnologiji kod kuće, smatra Skukan, mogao bi se riješiti tako da se roditelje kontinuirano educira o načinu korištenja digitalnih uređajaa što opet ovisi o tome koliko i kako roditelji pripremaju svoju djecu kada im kupe neki digitalni uređaj i kako ih kontroliraju.
- Učenje će zasigurno postati problem ako učenici provode duže vrijeme na Internetu surfajući ono što oni žele, umjesto da obavljaju domaće i školske zadatke, dodaje Skukan.
Smatra da dugotrajna primjena digitaliziranih uređaja, bez umjerenosti, može ometati razvoj tradicionalnih vještina i motoričkih vještina, primjerice pisanje rukom, ali i komunikaciju uživo jer djeca radije komuniciraju putem društvenih mreža.
- Umjereno primjenjujući digitalizaciju, učenici se pripremaju za buduće radne izazove, ali često se u praksi susrećemo s tim da nam djeca dolaze u školu već poznavajući sve načine i oblike digitalizacije što je jednim dijelom dobro, ali s druge strane onda im ti sadržaji budu nezanimljivi jer ih već poznaju, a tu se opet vraćamo na kontrolu uporabe digitalnih uređaja i sadržaja kod kuće. Svaki učitelj u svom razredu određuje načine i oblike rada te razred prilagođava kako će i u kojoj mjeri upotrebljavati digitalne tehnologije. Naravno da nije dobro ako jedan oblik nastave isključuje drugi, ali učitelji su tu, uz koje stoji škola, da pronađu i primjene najbolji oblik usvajanja sadržaja za učenike. Tradicionalni oblik nastave se obogaćuje i modernizira na način da se uvode novi oblici i metode poučavanja, samim time i uvođenje digitalizacije u školi, a to od nas zahtijeva vrijeme u kojemu živimo, zaključuje Skukan.
