Opća definicija crteža: Crtež je grafički prikaz oblika na nekoj površini. U širem smislu, slika predmeta ili pojava, rađena pomoću grafičkih sredstava linijom, znakom, mrljom, točkom. Kombinacijom čistih linija, spajanjem crta i mrlja, kontrastom crnog i bijelog, efektom svjetla i sjene postiže se linearnost i plastičnost (trodimenzijalnost) crteža. Crtež je način izražavanja koji je stariji od pisane riječi.
A Branimir Čakić je čarobnjak crteža. Čarobnjak pisane riječi. Knjižničar. Dobra duša Gradske knjižnice Zadar. Graditelj piramida univerzalne kulture.
Branimirovi crteži nisu jednostavni i hladni. Savršeni su i topli s toliko mašte, duše, znalačke izvedbe. Skoro pa besprijekorno izvedeni koliko je to čovjeku dopustivo. Crteži su to igrivosti, mašte, nadopuna pripovjedačkoga u njemu. Gdje stane pripovjedač tu dionicu u tom umjetničkom toku nastavlja crtač, spojeni u toku kao ravničarska rijeka, moćna i postojana.
A evo što o svom crtačkome umijeću kaže sam Branimir:
“Pamtim zanos još iz vrtićkih dana. Zanos koji bi me obuzeo nad svežnjevima praznih listova i naoštrenim olovkama. I nikad ih nije bilo dovoljno… listova i olovaka. Ni vremena nikad imao nisam dovoljno da bi na papire prebacio sve prizore iz glave… prizore iz svijeta kojem zagonetno pripadam. Najčešće sam crtao drveće i bunare… drvene divove i drevne bunare. Mašta?
Ne treba ti mašta pored djetinjstva u drevnom Zadru. Dovoljno je prepustiti se tokovima nepomućene svijesti upinjući iz sjećanja na mirise netaknutog bilja nakon posljednje ljetne kiše. Vremenom, tražio sam odgovarajući stil i pronašao ga na raskrižju između Gustava Dorea i Harloda Fostera.
Crtežima svoju priču ispričati ne mogu, mogu joj tek osnažiti ugođaj… i stoga su tek dekoracija tekstu u koji sam uložio nemjerljivo više krojeći Divove i Bunare – sagu o milosrdnim pastirima koje se svugdje u svijetu stradanja osjećaju daleko od doma.”...
