Zaljubljeni ste, ili ste bili, ili još niste, ali želite biti zaljubljeni, danas je baš svima Vama Vaš Dan...
A za Vas smo uz pomoć Branimira Čakića izdvojili po nama Top 10 prigodnih pjesama i glazbenih albuma koje bi Vam trebale dodatno uljepšati, upotpuniti, oraspoložiti za 14.2. Pa evo i izbora...
LA QUESTION – FRANCOISE HARDY
Na vrhuncu slave Bob Dylan posvetio joj je pjesmu i poslao joj ljubavno pismo; Mick Jagger proglasio ju je idealnom ženom; na varljivim križanjima Swinging Londona Beatlesi i Stonesi borili su se za njezinu naklonost; David Bowie skrušeno je priznao da je godinama bio u nju beznadno zaljubljen; veliki Salvador Dali ugostio ju je u svome carstvu; Miles Davis divio se otvoreno njezinome liku i djelu. Riječ je, dakako, o božanstvenoj Francoise Hardy – najslavnijoj francuskoj pop ikoni 60-ih. Francoise o sebi nikad nije imala visoko mišljenje i svugdje se u svijetu stradanja osjećala daleko od kuće. Dylanovo pismo zadržala je za sebe odupirući se izdašnim ponudama da ga javno objavi. Ni s jednim od znanih i manje znanih štovatelja i udvarača nije potražila sreću. Odvajala je genijalnost od genijalaca zalud tražeći romansu i obiteljsku idilu s odveć nestašnim Jacquesom Dutroncom – francuskim rockerom iz hipijevske ere. Ni sa svojom glazbom Francoise nije bila zadovoljna, pa je nakon godine Woodstocka potražila zrelost u glazbenom svemiru po svome guštu. Ponajviše zahvaljujući brazilskom skladatelju i glazbeniku - Tuci - koji ju je prepoznao na raskršću njezine glazbene zrelosti, ostvaren je neodoljiv dijalog između francuskog šlagera i brazilske bossa nove. Francoise se hrabro distancirala od uobičajenih pop okvira svojih ranijih izdanja, usvajajući bogatije melodije i neočekivane varijacije u ritmu. Tucini nenametljivi čisti aranžmani savršeno su se pripojili nadahnutoj Francoise prateći njezin zavodljiv šaputav vokal prašnjavom akustičnom gitarom, ugodno pulsirajućim basom i suptilnom orkestracijom. Francoise je sparnim i zadahtanim izražajem na pogođenim mjestima zamijenila melodijsko pjevušenje umjesto pjevanja, bez riječi artikulirajući emocionalnu bit pjesme. Nestabilnost u vezi između pjevačice i njenog budućeg supruga, Jacquesa Dutronca, identificirana je kao odgovorna za usvajanje ovog tona. Za tekstove su, dostojne skladbi, uz samu Hardy, zaslužni Pascal Bilat, Franck Gérald & G.G.; lirski kazuju o ljubavi, tjeskobama, erotici i strahovima. Rezultat je La question – bezvremensko albumsko remek djelo – idealna romantična glazba uz ognjišnu vatru, dostojna najboljih trenutaka Joséa Feliciana. Artističkoj vrijednosti albuma doprinosi i to što je Francoise s Tucom kreirala skladbe od početnih nacrta do finalnih snimki, izbjegavajući time neuskladivosti kakve nastaju kada svatko svoje radi u svome kutku. Iako album nije bio dobro primljen od strane francuske masovne publike i radijskih postaja nakon izlaska, zavrijedio je hvalospjeve kritičara. Vremenom je stekao kultni status slaveći se kao najbolji album jedne i jedine Francoise Hardy.
https://www.youtube.com/watch?v=yxJkpcBmrf8
IV – TOTO
Nužno im je trebao hit album da bi uopće opstali na sceni; stoga su u većoj mjeri odbacili sofisticirani, jazzom prožet, studijski rock koji je karakterizirao njihova ranija izdanja i usredotočili se ponajviše na jednostavne melodijske linije. Tekstove su pojednostavili bazirajući ih uglavnom na svima jasnim romantičnim temama; vokale, pak, osnažili grupnim doprinosom dozvavši i Timothyja B. Schmita koji se proslavio u Eaglesima. Tempo su spustili do ‘‘power ballad‘‘ područja stvarajući pouzdanu podlogu za radijske standarde. Poznati kao vrhunski studijski glazbenici, skladbama su udijelili umjetničku pravdu, s nevjerojatnim osjećajem za dinamiku i slojevite aranžmane. Rosanna i Africa drže okosnicu albuma, prva ga otvarajući, druga zatvarajući. Rock kritičari zalud su urlali zamjerajući im konfekcijsku proračunatost, pretjeranu zašećerenost, predvidljivost uglađenog L.A. popa lišenu emocije i kronični nedostatak pustolovne spontanosti; mnogi su ih pripojili nezahvalnome razredu tada ismijavanih konfekcijskih bendova poput Foreigner, REO Speedwagon, Styx i Air Supply. Album je s druge strane trijumfirao premetnuvši se u globalni blockbuster i usput osvojivši čak šest Grammyja, uključujući i onaj za Album godine. Iznenađujuće, Toto IV više je od samih hitova i prosječne niske AOR standarda. MTV-jevska produkcija lišena je prašine premda ne pati od sintisajzerske patine. Jedan od najistaknutijih albuma žanra, Toto IV uvrstio je bend u panteon besmrtnosti popa. Spomenute skladbe postale su instant klasici, ostale služe kao slušljiva dopuna velikima, kazujući ponešto o zabludi kritičara, dok je članove grupe odmah nakon trijumfa s Toto IV angažirao kralj popa kako bi mu pomogli njegovu viziju provesti u albumski kolos imenom Thriller.
https://www.youtube.com/watch?v=KOC9Jp89V6g
I NEVER LOVED A MAN THE WAY I LOVED YOU – ARETHA FRANKLIN
Čak i da Aretha Franklin nikada prije ili poslije nije snimila nijedan album, ona bi zavrijedila status neprikosnovene legende soul glazbe samo na temelju ovog zadivljujućeg bezvremenskog albuma. Riječ je o dragulju koji pripada rijetkome domu povijesnih kolosa koji su mijenjali sveukupni smjer popularne glazbe, i to u tolikoj mjeri da je čak i nedodirljiva liverpoolska četvorka na vrhunsku svoje kreativnosti posudila djelić njezinog prepoznatljivog church-meets-pop zvuka. Velik dio zasluga za uspjeh albuma pripada producentu Jerryju Wexleru, koji je oslobodio Arethin umjetnički naboj nakon što joj je osigurao vrhunski prateći bend i obilje besprijekornog materijala. Wexler je stvorio idealno okruženje koje je požurilo Arethu prema prijestolju kraljice soula. Ona je uzvratila najjačim izvedbama u svojoj karijeri. Mlada Aretha tek je prevalila dvadeset i pet ljeta nekoliko dana prije nego što je debitantsko izdanje za Atlantic i njezin probojni album osvanuo u trgovinama; i odmah je demonstrirala nevjerojatnu izvođačku i autorsku zrelost. Gotovo svaka skladba na ovom albumu trajni je dragulj soula sama po sebi, no strukturu iznimnom čine dva mega-klasika: Respect & I Never Loved a Man. Album otvara upravo Respect - Arethina čuvena interpretacija skladbe Otisa Reddinga - neizmjerni klasik i jedan od odista temeljnih singlova u pop povijesti. Već je i Reddingova skladba sama po sebi dovoljna da Arethinu albumu iz te davne, Pepperom ovjenčane i umjetnički najsnažnije pop godine - osigura status klasika. Respect je tek djelomično zasjenio ostatak albuma ne oduzimajući zamah ostalim skladbama koje sve odreda kipte sparnom, kinematografskom napetošću. Album ni u jednome trenutku ne gubi snagu vrijednu reputacije jednoga od dva najveća soul albuma ikad snimljena. Drugi je također njezin - Lady Soul. Zbog prašnjave topline i gustoće organskoga zvuka, svakako preporučam mono verziju albuma.
Ukratko, riječ je o zapanjujućem albumu – lektirnome za sve koji od glazbe žele samo najbolje – neospornome remek-djelu koje je kraljica soula i jedna od najvažnijih američkih glazbenih umjetnica svih vremena snimila kada je bila na samom vrhuncu svojih moći.
https://www.youtube.com/watch?v=waS0rKeuzg8
PRIVATE DANCER – TINA TURNER
Davne ‘84., na vrhuncu vladavine kralja popa, iz sjene se vlastite agonije izdigla odavno otpisana kralja rocka napravivši jedan od najčudesnijih povrataka u povijesti popularne glazbe. Nekoliko godina ranije, bilo je teško zamisliti veteranku Tinu, tada već dobrano u petome desetljeću života, kako se penje po vrhovima pop ljestvica.
Upravo je to ostvarila s evergreenom Private Dancer; ostvarila je to nimalo ne žrtvujući svoj glazbeni integritet. Ruku na srce, spomenuti je pop/rock/R&B dragulj definitivno uglađeniji od sirovih klasika poput Proud Mary - energične obrade standarda CCR-a. Uglađenosti uvelike pogoduje trendovska produkcija na sigurno, oslanjajući se dobrano na ugodne slojeve nenametljivih sintisajzera i na mekane dionice pouzdanih studijskih glazbenika koji su onomad djelovali u službi skladbi pogodnih za mainstream radio postaje i za tada dominantan MTV. Zaludu su i vokal i karizma ukoliko skladbi nema, a nije ih za Tinu bilo godinama i prije i nakon dramatičnog raskida sa životnim i glazbenim partnerom Ikeom. Zbog svoje je naravi još i više nego zbog svoga talenta, tada već bakica Tina oko sebe okupila nadahnutu družbu elitnih suradnika i skladatelja. Njezin su strastveni, prodorni vokal i jedinstvena izražajnost skladbama priskrbile umjetničku pravdu. Naslovnu je skladbu autor Mark Knopfler prvotno namijenio svojim Dire Straitsima kaneći je uvrstiti na album Love Over Gold iz 1982. No na koncu je zaključio da će priča o noćnom radu iskusne djevojke visoke klase puno bolje pristajati hrapavom ženskom glasu. Rizik da se Tinu prikaže u lošem svjetlu prostitucije otpao je dočim je ona dograbila mikrofon i svoje otresla iz ranjene duše, osnažena doprinosom gitarskog božanstva imenom Jeff Back. Iskrene i dirljive obrade Lennonove Help! i Greenove Let‘s stay together proširile su srce albuma; nužni mu polet daju smione Better be good to me autorskog tima Knight, Chinn & Chapmann te 1984 kameleona Bowiea. No, najvećim se hitom ipak pokazala melankonična i reggaeom prožeta What‘s Love Got to Do With skladateljskog dvojca Britten & Lyle. Riječ je o hitu bez kojeg su 80-e nezamislive. Album se, pak, premetnuo u jedan od najvećih blockbustera zlatnoga doba MTV-ja, postajući prepoznatljiv već i po samome omotu i tako se svrstavajući među pop razglednice iz prve polovice 80-ih poput svevremenskih Thriller, Purple Rain, Born in U.S.A. & Like a virgin. Više od svega, riječ je o jednoj od najdirljivijih priča o uspjehu bakice koja se suvereno držala spram dvostruko mlađih žena na ljestvicama i koja je pritom upirala veliki prst u bivšega muža zlostavljača. Ni legendarne scene kraljice stadionskog rocka ne bi postojale bez ovoga albuma. Svakako vrijedi istaknuti kako je prvi korak prema Tininome trijumfalnome povratku učinio njezin prijatelj David Bowie, poznat po pomaganju talentima u nevolji, tražeći od Capitol Recordsa da pruži priliku posrnuloj kraljici rocka.
https://www.youtube.com/watch?v=d4QnalIHlVc
GETZ/GILBERTO – STAN GETZ & JOAO GILBERTO
Trajnijeg ljetnog albuma nema; riječ je o glazbenoj magiji beskonačnoga prvoga ljeta koja uspomenama kreira budućnost poigravajući se jednako i s mogućim mirisnim prošlostima. Mnogi ga predani slušatelji odista tako doživljavaju, jedan od najprodavanijih jazz albuma svih vremena i možda najbolji trenutak bossa nove. Getz/Gilberto proširio je osunčana modra prostranstva jazz sambe spajajući talente dvojice najvećih inovatora bossa nove: gitarista/pjevača Joãa Gilberta i skladatelja/pijanista Antonia Carlosa Jobima. Kreativna ih je staza upravila u New York na snimanje sa Stanom Getzom. Getz/Gilberto učinio je bossa novu trajnim dijelom neiscrpnog jazz krajolika ne samo svojom neprikosnovenom opuštajućom ljepotom, već i jednim od najvećih evergreena u povijesti jazza - "The Girl From Ipanema", Jobim klasikom koji je nadahnuto otpjevala Joãova supruga, Astrud Gilberto. Astrud, vrijedi istaknuti, nikada prije snimanja nije nastupala izvan svoje kuće. I ostale Jobimove skladbe s albuma postale su standard žanra. S tako ujednačeno briljantnim materijalom, nije ni čudo što je album doživio nezapamćeni globalni uspjeh. Umjetničkoj pravdi golemi su doprinos dali glazbenici koji su odsvirali svoje jednostavnom gracioznošću koja je nedvojbeno najpotpuniji izraz sanjivog romantizma bossa nove. Sam Getz nikada nije bio više liričan, a Gilberto i Jobim harmonijsku i ritmičku sofisticiranost razvlače toplim, opuštenim šarmom. Gotovo šest desetljeća od svoga nastanka ovaj albumski dragulj nije izgubio ništa od svoje univerzalne privlačnosti; riječ je o jednome od rijetkih jazz albuma oko kojih se puristička elita i masovna publika potpuno slažu.
https://www.youtube.com/watch?v=UJJKDzqVpvE&list=PL7gp579CMkT8Bx7wrlczLUZ-AZApsyFUk
TAPESTRY – CAROLE KING
U ta davna posthipijevska vremena i desetljeće prije pojave MTV-ja, albumskim draguljima iz druge polovice 60-ih educirana masovna publika sve je više tražila albume sa snažnim autorskim pečatom. Ta ‘71. konkurira za godinu s najviše albumskih remek djela u povijesti popularne glazbe. Stonesi, Zeppelini & The Who objavili su svoja kolosalna djela (Sticky fingers, Zoso & Who‘s next); Lennon i McCartney potvrdili su svoju reputaciju, prvi s Imagine, drugi s Ram. Doorsi su okončali svoju sagu s LA woman, Janis se vinula zvijezdama s posthumnim Pearl, Bowie i Bolan izbili su u prvu ligu (Hunky Dory & Electric Warrior); Allman Brothersi objavili su mitski At Fillmore East; progresivni prvotimci Floydi, Yes & Genesis koraknuli u svoje zlatno doba (Meddle, Fragile & Nursery cryme); isto vrijedi i za Roda Stewarta, Eltona Johna i Cat Stevensa (Every picture tells a story, Madman across the water & Teaser and the firecat), dok su nadomak savršenosti koraknuli Joni Mitchel i Marvin Gaye (Blue & What‘s going on). To što je izravno konkurirala Mitchelovoj, kazuje dovoljno o besmrtnom Tapestry - magnum opusu genijalne kantautorice Carole King. I upravo je Tapestry po prodaji nadmašio sve navedene dragulje, s iznimkom Zeppelinovog kolosa. Razlog je u glazbi kojoj nije potrebno ništa osim nje same, glazbi neodoljivoj već na prvo i domaćoj već na drugo slušanje...
https://www.youtube.com/watch?v=SyQ-TgA6bQk
BLUE – JONI MITCHEL
Neizostavan na svim oltarima koji slave najbolje od glazbe, mitski je Blue spomenik umjetničkim ranjenim dušama i jedan od najblistavijih dragulja kantautorske glazbe, oslobođen kulturoloških, produkcijskih i aranžerskih pristupa koji bi ga vezivali za vrijeme njegova nastanka. Svima jasnim jezikom kazuje o bitnome, osnažen besprijekornom, nadahnutom izvedbom jedne i jedine Joni Mitchell.
https://www.youtube.com/watch?v=MvR7Dkg4NQU
DIAMOND LIFE – SADE
Nenametljiva, fluidna i topla, ne i pozadinska glazba; idealna za romantiku lišenu drame i patetike. Album Diamond life nadživio je s lakoćom svoju eru s kojom ga vežu tek neznatni slojevi ispolirane produkcije; neovisan je o trendovima osvajajući već na prvo slušanje sofisticiranom, ne i ambicioznom glazbenom gozbom, jazzom i soulom začinjenom. Sade je zapravo ime londonskog benda predvođenog karizmatičnom nigerijskom pjevačicom, kantautoricom i producenticom Helen Farosade poznatom kao Sade Adu. Ponajviše iskrenost i nadahnutost izvedbe osigurali su joj Grammyja za najboljeg novog umjetnika davne ‘86. Melodičnost, pak, singlovima ‘‘Smooth operator‘‘ i ‘‘Hang on to your love‘‘ vrhove globalnih top ljestvica.
https://www.youtube.com/watch?v=OPgmQc3OkFs&list=PLa3HlKFsnLvaypukMEvaMocu6dV4kglRS
MALINKONIJA/POETA/VJERUJ U LJUBAV – OLIVER
Malo pjevača tuđe pjesme prisvaja nesputanom žudnom dušom pronalazeći u njima sfere koje ni sam njihov autor pronaći ne može. Spasio je Oliver mnoge ispodprosječne pjesme u 80-ima i opet nakon preporoda s Gibbonijevom epohalnom Cesaricom. Velikima je, pak, iz zlatne ere svog umjetničkog i ljudskog bratstva s velikanima (Runjić, Kalogjera, Popadić, Fiamengo & Zuppa), u drugoj polovici 70-ih podario čak i više od umjetničke pravde. O Galebu kazujem; i o Papi; i o Romanci; i o Sklalinadi; i o Melankoniji; i o Magdaleni; i o Danijeli; i o Noctrunu; i o Ključu života… kazujem o albumima na kojima blistaju svi navedeni dragulji i još mnogi manje poznati poput Ako izgubim tebe i Zelenu granu s tugom žuta voća; kazujem, dakle, o neformalnoj Oliverovoj albumskoj trilogiji - blagozvučnim kronikama Dalmacije maloga čovika, prožetim skladbama koje kazuju svima jasnim domaćim izričajem, osnaženim evergreenskim melodijama, besprijekornim klasičnim aranžmanima i neodoljivim ugođajem Mediterana o kojem su dušama krojili - i Fellini i Smoje...
https://www.youtube.com/watch?v=FfZtVlm180E
GUILTY – BARBRA STREISAND
Nakon neslavnog bojkota američkih radijskih postaja, znanog kao Free Bee-Gees vikend, detronizirana braća Gibb odlučila su skladati za druge umjetnike. Legendarna Barbra Steisand bila je prva na listi njihovih želja. Ova bezvremenska pop romantika rezultat je njihovog skladateljskog genija i njezinog besprijekornog izvođačkog izričaja; ujedno je i najprodavaniji album u njezinoj bogatoj karijeri. Duh Bee-Geesa osjeti se u svakome detalju, čak i u izvedbi Streisandove koja je svoje dionice otpjevala vjerno prateći melodije s Barryjevih demo snimki. Album odista zvuči kao Bee Geesi iz post Saturday night Fever & Spirits having flown ere i pristupom je srodan njihovom kriminalno zapostavljenom Living eyes albumu. Evergreen Woman in love srce je albuma oslovljenog po duetu s Barryjem koji je u godini zamračenoj Lennonovim ubojstvom osvojio Grammy za najbolju pop suradnju dua ili grupe. Sve u svemu, "Guilty" je jedan od najboljih albuma legendarne dive i jedan od najvećih koji je započeo desetljeće dekadencije... (BČ/PL)
https://www.youtube.com/watch?v=Phh9B1-4EYs
RIBOLOVNA PROGNOZA 20.- 26.4. Bolje će se loviti tijekom dana i pred sumrak