F(v)uštan, carza ili suknja s oplećkom, renesansna je suknja prihvaćena u tradicijskoj kulturi sjeverne Dalmacije u kojoj se kontinuirano održala do druge polovine 20. stoljeća. Narodna predaja puna je erotiziranih, lascivnih i pejorativnih asocijacija na ovaj komad odjeće kojeg su žene ovog podneblja ponosno nosile. Naziv za tu vrstu odjeće u zadarskom kraju, području sjeverne Dalmacije koje karakterizira jadranska nošnja na otocima i priobalju je fuštan, a u području Ravnih kotara i Podvelebita gdje se nosi dinarsko ruho umjesto f najčešće se upotrebljava v.
Inspiracija kazališnoj umjetnosti
Tako i naziv izložbe u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar, f(v)uštan je IN govori o kompletnosti, značenju i prisutnosti fuštana - haljine s oplećkom i njenoj ljepoti i promjenjivosti do danas. Nešto što se zadržalo do danas i usklađivalo s društvenim promjenama itekako je IN. Izložbeni postav iz zbirki Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar prikazuje i obrađuje žensku nošnju i njenu promjenjivost u oblik F(v)uštana kroz trideset različitih f(v)uštana s područja sjeverne Dalmacije od druge polovine 19. st. (najstariji carza je s otoka Paga) do danas uz priču o f(v)uštanu kroz crno-bijele fotografije, uputila nas je voditeljica Etnološkog odjela, kustosica Marija Šarić-Ban.
- Osim kao dio stalnog postava Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, fuštan je inspiracija kazališnoj umjetnosti i suvremenom odijevanju. Uz nju je usko vezan i ukrasni plastron, tzv. zalistavac, karakterističan za jadransko područje, koji u kombinaciji s fuštanom postaju i predmet umjetničke inspiracije i suvremenog odijevanja. Narodna nošnja je u suprotnosti s odjećom koja podliježe modi. Razlikama između nošnje i mode moramo dodati važnost tekstilnih materijala od kojih se pravi narodna nošnja i novi materijali u izradi modne odjeće. U razvoju f(v)štana možemo pratiti promjenu odjevnog predmeta koji je u kroju isti, ali napravljen od industrijskog pamučnog materijala (crni glot, klot ili modri, crni cic - pamučni materijal sa sitnim cvjetastim uzorkom) rekla je Šarić-Ban koja i potpisuje idejni i likovni postav izložbe.
Etnografska vrijednost odjeće
Kakva je zapravo etnografska vrijednost ove odjeće, napisala je u publikacijama NMZ vanjska suradnica Etnološkog odjela Narodnog muzeja u Zadru etnologinja Jasenka Lulić Štorić.
- Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar prikuplja građu s područja sjeverne Dalmacije, dijela koji se odnosi na Zadarsku županiju. Napose iz njenog jadranskog i dinarskog dijela. Predmeti datiraju iz vremena 1. polovine 19. stoljeća pa sve do 2. polovine 20. stoljeća. Najzastupljeniji su kompleti nošnje, pojedinačni djelovi, fragmenti. Suknji s oplećkom, tj. s prslučićem je stodvadeset i tri. Neke suknje su dio kompleta nošnje, a najveći broj suknji nije dio kompleta. Sve su s oplećkom, prslučićem, osim suknje s otoka Oliba koja je na poramenice. Osnovni kroj suknje u oba područja je isti, tj. radi se o suknji s prslučićem koja se u modnoj odjeći javlja u 2. polovici 15. stoljeća, dakle, u doba renesanse, rekla je Jasenka Lulić Štorić.
Kad bismo opisivali fuštan, rekli bismo da je suknja u struku nabrana u mrske, a zatim se produžava u falde. Donji dio je sastavljen od četiri do šest pola tkanine koja je obično širine između sedamdeset do devedeset centimetara. U sjevernoj Dalmaciji taj se oblik suknje s prslučićem zadržava sve do 2. polovine 20. stoljeća kada ga zamjenjuje suvremena odjeća.
- Suknja s oplećkom, prslučićem, gornja je odjeća koja se oblači poviše duge ili kratke košulje (opleća) – mlađa varijanta, donju prednjicu pokriva pregača, a oko pasa se ovija pojas. Svojim krojem košulja odgovara tunici dalmatici. Ukrasni dio opleća, tzv. naprava koja prekriva prsni dio opleća i obavezno je samostalni dio koji se prišiva za opleće, može biti čipka, npr. paška čipka, novigradska čipka, ili šareni vuneni ili svileni vez. U Etnološkom odjelu čuva se velik broj ženskih opleća s vunenim vezom, dok su one iz jadranskog dijela najviše sa šarenim svilovezom, dodala je Jasenka Lulić Štorić.
Pregača i pojas
Na ilustrativnom materijalu iz 18. i 20. st., a to potvrđuju i kompleti koji se čuvaju u Etnološkom odjelu, jedino opleća iz jadranskog dijela imaju poviše prsnog dijela ukrasni dodatak, tzv. zalistavac kao stariju varijantu i prslučić, te bušt, buštin i peturina kao mlađe varijante. Zalistavac je ukrasni plastron čija je podloga od čvrste vunene tkanine crvene, crne, zelene ili modre boje na koju je složen mozaik raznobojnih geometrijski oblikovanih komadića čoje ili jednobojnog ili šarenog platna. Za opleće je pričvršćen ukrasnom srebrnom ili zlatnom iglom. Zalistavac u 2. polovini 19. stoljeća zamjenjuje prslučić koji na zadarskim otocima prekriva prsni dio, a na obalnom rubu je malo zatvoreniji. Leđa ovog prslučića su obvezno od žutice. Desna i lijeva prednjica su obično različite boje i uzorka jer je uvijek vidljiva samo jedna strana pa je to, zapravo, štednja na materijalu jednako kao i korištenje prostijeg materijala na leđima koja su nevidljiva ispod suknje s oplećkom. Štednju na materijalu i praktičnost pokazuje i peturina koja dolazi poviše opleća pokrivajući ga u potpunosti te ono može biti potpuno neugledno. Peturina se u struku veže i na taj način učvršćuje dok prednjica peturine pokriva ramena te je u gornjem dijelu učvršćena suknjom s oplećkom.
- Poviše suknje s oplećkom obvezno se nosi pregača i pojas. U dinarskom dijelu sjeverne Dalmacije je to tkana šarena vunena pregača, a u jadranskom pamučna ili svilena jednobojna ili šarena travesa, ili po “naški” traverša. Poviše pregače u jadranskom području nosi se uski tkani šareni vuneni pojas kanica, dok je u dinarskom području to širi tkani jednobojni pojas poviše kojega se omata litar, kožni pojas s kositrenim čavlićima. Kao mlađa varijanta koja se u dinarskom području javlja u 1. polovini 20. stoljeća je uska vezena kanica, dodala je zadarska etnografkinja.
Najznačajniji ukras
Navedeni dijelovi nošnje - ukrasni prsni dodaci karakteristični za jadransko područje te opleće, pregača i travesa (traversa) karakteristični za oba područja usko su vezani uz suknju s oplećkom jer je ona u prednjem prsnom dijelu otvorena te je prsni dio vidljiv, a njezin prednji donji dio ima rasporak i nije niti namrskan niti ima nabore.
Suknja s oplećkom se u sjevernoj Dalmaciji različito naziva što ovisi o području, tj. je li iz dinarskog ili jadranskog područja te o vrsti materijala od kojeg je izrađena. Tako se u dinarskom područja vunena suknja s oplećkom naziva carza, dok se u jadranskom dijelu susreću dva naziva: carza u obalnom dijelu, kao što su, npr. carze iz Novigrada, Dikla i Pakoštana koje se čuvaju u Etnološkom odjelu. Na zadarskim otocima se takva suknja s oplećkom naziva suknja. U oba područja, a posebno u jadranskom, gornji dio ovih tkanih vunenih suknji s oplećkom je od čvršćeg vunenog materijala, tj. od tkanog stupanog sukna, a donji dio je od nestupanog sukna. Vrlo često je gornji dio, tj. oplećak nešto svjetlije nijanse od donjeg dijela. Carze iz dinarskog područja su tamnoplave, a carze iz obalnog dijela i otočke suknje koje se čuvaju u Etnološkom odjelu su u više boja: zelena, crvena, ljubičasta, žuta, plava. Iz grada Paga sačuvane su suknje u crvenoj, ljubičastoj i žutoj boji, dok je iz Novigrada sačuvana tamnozelena i plava carza kao i iz Dikla i Pakoštana.
Najznačajniji ukras na dinarskim suknjama s oplećkom, bez obzira radi li se o vuštanima, carzama, modrinama, aljinama, bilačama ili bjeljačama je tzv. građa. Građa je vezena čoja. Karakteristični motiv koji se javlja na građi u različitim varijantama je motiv četverokuke.
Renesansni kroj
Renesansni kroj suknje zadržao se u sjevernoj Dalmaciji sve do prihvaćanja suvremenog uniformnog odijevanja. Razlog ovome dugom trajanju renesansne suknje u sjevernoj Dalmaciji je opadanje ekonomske moći na Primorju zbog opasnosti od Turaka, ratova, uskoka, gusarenja te se usvojena renesansna nošnja prihvaćena u kulturno i ekonomski snažnijem razdoblju renesanse i dalje zadržava.
Krajem 19. stoljeća u jadranskom dijelu te u 1. polovini 20. stoljeća u dinarskom dijelu sjeverne Dalmacije sve više prevladavaju crni pamučni fuštani uz koje idu crne pamučne ili svilene travese, a kanica potpuno izlazi iz upotrebe. Crna boja ulazi u europsku modu u doba španjolskog baroka šireći se u srednju Europi i u Sredozemlje. U mletačkom području prihvaćaju je sve više i široki pučki krugovi, a tijekom 18. i 19. stoljeća dolazi na istočnu obalu Jadrana.
- Suknja s oplećkom neizostavni je dio stalnog postava. Kao dio postava ili za različite radionice u kojima se treba objasniti kroj najjednostavnije je koristiti fuštan ili carzu. Osim toga, taj naziv je prevladao u današnjem govoru jer se ljudi najviše sjećaju posljednjeg oblika suknje s oplećkom, a to je upravo fuštan, rekla je na kraju razgovora Jasenka Lulić Štorić.
