Na spomen 30. obljetnice pogibije šestero hrvatskih branitelja iz Sukošana i Debeljaka koji su svoje mlade živote položili na oltar domovine 21. ožujka 1993. godine u Škabrnji, u župnoj crkvi sv. Kasijana u Sukošanu održan je veličanstveni pasionski oratorij Zadnja postaja pod ravnanjem maestra Ive Nižića, skladatelja i zborovođe koji je za svoj rad dobio mnoge nagrade, pohvale i priznanja...
Crkva je bila pretijesna da primi sve zainteresirane, mnogi su oratorij slušali u dvorištu crkve. Oratoriju su nazočili načelnik Preka Jure Brizić, don Marinko Duvnjak, župnik Sukošana i Debeljaka i drugi.
Velebni križ sa sedam crikvi
Impresionirala je i nazočnost velikog broja izvođača, kao i slobodno vladanje prostorom crkve sv. Kasijana. U izvedbi je sudjelovalo 75 članova Mješovitog pjevačkog zbora Condura Croatica - Zadar, udruge Luzor iz Preka i KUD-a Preko.
Oratorij za zborove i soliste je nadahnut pučkim crkvenim pjevanjem otoka Ugljana, i bremenitim životom otočana kroz povijest, koji se u ovoj umjetničkoj interpretaciji povezuje s Kristovom mukom i njezinim spasenjskim učinkom.
Kao scena prostorom je dominirao “Velebni križ” (umjetnička kreacija Roberta Košte) na kojem su reljefno utisnute slike sedam crikvi (crkvi) na školju sa “Gospinim motivima”. Svaka crikva nosi na Zadnju postaju breme svoje smrti – oca, dva brata, dvije sestre, mučeničku smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova, smrt žena lavendiera i smrt Isukrstovu.
Noć Prijelaza smrti čovjekove...
Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin koji izgara pred Tajnom Svetišta. U trenutku kad se u Noći Prijelaza smrti čovjekova dotakne Kristove smrti, objavi se Otajstvo Božje zaodjenuto u sjaj. Otok se zatim žurno zaputi iz morske pustinje do mjesta kojem je noć najbliža svitanju.
Tada svi otočani, koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaše hvalospjev: “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Amen! Amen! Aleluja!”
Animator, solisti, interpreteti
Kao skladatelj, Ivo Nižić, posljednjih 35 godina orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Mihovila na zadarskom Poluotoku kod Četiri kantuna, uspješno je integrirao tradicijsku zavičajnu glazbu. Karakteristike, ovakvog načina rualnog pjevanja su kombinacija glazbe, književnosti, drame i poezije. Stil i starina glagoljaškog pjevanja je stoljećima njegovana u Srednjoj i Južnoj Dalmaciji te na Braču i Hvaru.
Oratorij za zborove i soliste je nadahnutim riječima najavila Mirjana Veleslavić-Nadinić, članica crkvenog zbora Sv. Kasijan Sukošan i klape Uzorita. Solisti su bili: Nevija Pavić, Zdenko Stipčević, Jelena Rušev Mogileskij, Jasna Košta, Milena Petani i Mateo Marniko te djeca: Luka Marnika i Lovre Dušević.
Tekst su interpretirali: Frano Markulin, Vitomir Višić, Davor Stipanov, Tonko Gregov, Martina Pedisić i Marta Lončar te djeca: Laura Nižić, Minja Mazić i Ivan Pedisić.
