Stanislav Antić zasigurno je jedna od najvažnijih figura u novijoj zadarskoj povijesti. Dugi niz godina bio je direktor Tvornice specijalnih alatnih strojeva, ili skraćeno: SAS-a. Nestvarno zvuči podatak da je u vrijeme najvećih uspjeha prihod te tvrtke iznosio 20% ukupnog proračuna Hrvatske. Možete li to zamisliti i staviti u današnju perspektivu? Kao altruist i socijalno osjetljiva osoba, popis svega što je Antić u Zadru izgradio, pomogao i potaknuo naprosto je nadrealan, danas nezamisliv.
Njegova izjava: “Budete li bogati u siromašnom društvu nećete biti sretni. Gledajte i radite za opće dobro!” danas zvuči kao izjava nekog sanjara o nedostižnoj utopiji.
Možemo uistinu biti tužni što se relativno kasno odlučio napraviti svoju autobiografiju jer je nažalost preminuo krajem ožujka prošle godine, prije nego ju je uspio potpuno dovršiti. No, knjiga je dovoljno zaokružena i dovoljno zgotovljena da ju ipak imamo u rukama, zahvaljujući Nedjeljku Jusupu i Hrvatskom književnom društvu, Ogranku Zadar.
Antić nam u svojoj knjizi iznosi istinu o vlastitom životu, odrastanju tijekom Drugog svjetskog rata, izbjeglištvu u Egiptu, školovanju, dolasku u Zadar i radu u Bagatu te naposljetku odvajanju SAS-a od Bagata i poslovnom uzletu koji je mnogima postao trn u oku. I na kraju, o političkom angažmanu.
Pored autobiografske vrijednosti, ova je knjiga odlično štivo i za mendažere jer ju možemo promatrati i kao jednu veliku studiju slučaja, s obzirom da je objašnjen cjelokupan model upravljanja kompanijom koja je fokusirana na inozemna tržišta; od upravljanja ljudskim resursima, organizacije rada, raspodjele zaduženja, sustava plaća i nagrađivanja, do pronalaska sirovina, proboja na nova tržišta, pronalaženja novih klijenata i stvaranja veza koje jačaju posao.
Autobiografija Stanislava Antića izuzetno je motivirajuće štivo o pravoj osobi na pravoj poziciji.
